Zlatan BEGIĆ (Demokratska fronta): Da li je moguće da u ovoj državnoj instituciji sjede 42 razbojnika koji su se (baš svi!) kandidovali da ne bi ništa radili? Blokadu ove državne institucije provode zastupnici HDZ-a i SNSD-a. Prvi traže izmjene Izbornog zakona BiH sa kojim bi se udarili temelji trećem entitetu i ozvaničila podjela zemlje. Drugi zahtijevaju odustajanje od pridruživanja NATO savezu.

Parlamentarna skupština je još jedna institucija BH države koja je blokirana. Pitanje prvo, ko blokira rad najvišeg državnog ustavotvornog i zakonodavnog tijela? Da li je moguće da u ovoj državnoj instituciji sjede 42 razbojnika koji su se (baš svi!) kandidovali da ne bi ništa radili? Blokadu ove državne institucije provode zastupnici HDZ-a i SNSD-a. Prvi traže izmjene Izbornog zakona BiH sa kojim bi se udarili temelji trećem entitetu i ozvaničila podjela zemlje. Drugi zahtijevaju odustajanje od pridruživanja NATO savezu. Pitanje drugo, da li postoji mogućnost da se momentalno deblokira rad državnog Parlamenta. Da, postoji, ako se ultimativno prihvate zahtjevi gospodina Ćovića (HDZ) i gospodina Dodika (SNSD).

Međutim, tek onda bi se postavilo pitanje svrhe postojanja državnog Parlamenta, i svake druge državne institucije, pa i same BH države kao takve. Treće i najvažnije pitanje, kako je moguće da od 29 zastupnika 24 glasaju ZA, samo TROJE protiv, uz dva suzdržana – kako se desilo na posljednjoj hitnoj sjednici, pa opet glas trojke koja je protiv rada državnog Parlamenta (da maksimalno pojednostavim) ima prioritet u odnosu na 24 glasa ZA, pored kršenja Poslovnika od strane predsjedavajuće koji je postao pravilo. Odgovore treba potražiti u nametnutom dejtonskom Ustavu, te kod predstavnika međunarodne zajednice koja poziva na dogovor sa onima kojima je ta međunarodna zajednica i dala mogućnost (opet da pojednostavim) po kojoj su tri glasa važnija od 24!?

Dakle, jedino u slučaju BiH demokratije nije vlast većine, nego destruktivne antidržavne manjine koja – zahvaljujući Dejtonu i međunarodnoj zajednici obrće logiku demokratije (naime, kada sam zadnji put provjeravao 24 je osam puta bilo više od 3). Jedino na primjeru BiH u odnosu na ostatak demokratskih država u svijetu u vodu pada definicija demokratije koju je na laički način još nekada davno neko preformulisao kada je kazano da je demokratija sistem u kojem dva idiota mogu da preglasaju jednog genija – i obrnuto, aludirajući na vlast većine, s tim što su uloge idiota i genija promjenjiva kategorija – od slučaja do slučaja. S tim u vezi, također se postavlja pitanje kako je moguće da političke partije koje dobiju 6-7% glasova ukupnog biračkog tijela kakav je slučaj sa HDZ-om, gdje u demokratskim zemljama takve partije ne prelaze čak ni izborni prag ili je njihova uloga minorna, zahvaljujući etničkim kvotama i kontrolom nad domovima naroda imaju mnogo veći značaj od političkih partija koje su dobile višestruko više glasova.

Pa tako dobiju i poziciju predsjedavajuće Predstavničkog doma državnog Parlamenta sa koje, uz konstantno kršenje Poslovnika i Ustava, uspješno blokiraju rad ovog tijela. Sve to uz potpuno izjednačavanje u javnosti onih koji blokiraju rad državnih institucija i BH državu zarad velikodržavnih politika (i u saradnji sa njima) i onih koji su mimo svoje volje blokirani da obavljaju dužnosti na koje su izabrani u interesu svih građana i BH države. Sve to uz međunarodnu zajednicu koja poziva na dogovor sa onima kojima je velikodušno isporučila sve mehanizme blokade koji, ne samo da se kose sa osnovnim demokratskim principima i normama, nego i sa prirodnim zakonima, gdje glas jednog vrijedi kao glas osmorice. Dakle, pozornica za neutralisanje svih državnih institucija i BH države je postavljena davno prije, većinom značajnih državnih institucija su već ovladali velikodržavni/antidržavni elementi – od CIK-a do Ustavnog suda i te institucije vrlo efikasno funkcionišu kadgod treba donijeti odluku sa kojom se odbija još jedan kamen iz temelja ove države, tamo gdje se (još uvijek!) nije ovladalo državnim institucijama, one se blokiraju… Ključno pitanje, šta je to toliko različito u BiH pa su nam nametnute norme koje ne važe (i ne mogu da važe!) nigdje u demokratskom svijetu, osim kod nas? Šta je rukovodilo velike sile da upravo kod nas u BH uspostave i održavaju ovakvo stanje? U tom smislu, stanje sa državnim Parlamentom se ne može nazvati neradom, nego blokadom, pa čak se niti odnos OHR-a, svjedoka Dejtonskog mirovnog sporazuma i ostatka tzv. “međunarodne zajednice” u BiH također ne može nazvati neradom, ali niti blokadom, već sada – sasvim izvjesno provođenjem politike međunarodne zajednice u BiH koja je inspirisana istim onim motivima kojima su međunarodni akteri bili vođeni u svom sterilnom pristupu u doba agresije na BiH. Sve je prolazno, osim politike međunarodnih centara moći i tu nema slučajnosti ili incidentnog postupanja. Nažalost…

Prema tome, suština je u odgovorima na ova pitanja, i u terminologiji koja se upotrebljava u javnosti, a te odgovore ne može ishoditi podijeljena građansko-probosanskohercegovačka politička scena, razbijena i pocijepana na hiljadu frakcija. Pa je pitanje, da li je upravo zato i pocijepana, da li nam se sprema “polisizacija” države BiH kao u antičkoj Grčkoj, gdje su državice-gradovi (tzv. polisi) – tipa današnje Republike Sarajevo (kako se u javnosti naziva čak i od strane najviših funkcionera), sutra možda Tuzlanske ili Bihaćke republike zapravo perspektiva koju nam nameće, prije svega međunarodna zajednica koja je utrla put za takav scenario i koja sa neskrivenim simpatijama i danas podržava nosioce lokalnog pristupa u provođenju politika u BiH? Mnogo pitanja, malo odgovora, a čini mi se nimalo vizije u svemu što se dešava, i galama od koje se ništa ne čuje, niti se može razaznati ko je ko u aktuelnom košmaru. Ovo naprosto nije demokratije, ovo je maćehinski sistem nedemokratskog tutorstva nad svim što je bosanskohercegovačko i građansko. Sistem koji je nametnut iz zemalja koje se smatraju kolijevkom demokratije. Treba se nad tim duboko zamisliti…