MR. MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija: Silne su laži i obmane i javnosti, kako to pišu neki diletanti, da je struje još šest dana i sl. HDZ to presipa iz šupljeg u prazno, jer će biti struje, sve dok je i naših ulizica, neznalica i podanika u državnoj vlasti, koja im to i omogućuje. Kakvi smo, nit nam Bog / Allah ne može pomoći, ili kako bi to rekao naš poznati književnik Branko Ćopić; „Znam ja nas Balkance, jebo ja nas“.

Ovih dana, intezivno, u našim pisanim medijima, piše se o uznemiravajućim duhovima, koji izlaze iz mostarske „aluminijske“ kutije.
Gle čuda, za našu svakodnevnu i javnu borbu, svih obespravljenih radnika , nehrvata,naše firme Aluminij iz Mostara, ukazujemo javnosti, domaćoj vlasti i međunarodnoj zajednici, već pune 23 godine, na pojavu zlih i kobnih duhova, u ovoj firmi.
Međutim, koristi nije bilo, sve do ovih dana, kada su se ovi duhovi i neposredno uznemirili, kako bi iz blindirane „aluminijske“ kutije i sami izašli u javnost, ugledali svjetlo dana i prikazali istinu, svim besluhnim i slijepim vlastodršcima, na nedostatku sluha za njihovu problematiku.
Nagomilani gubici, kao posljedica, brojnih uzroka lopovske i kriminalne radnje, menadžmenta firme i njihove stranačke HDZ-ove diskriminatorske politike, prema radnicima nehrvatima i prema državnom, otuđenom i opljačkanom kapitalu firme.
Po čemu bi to, sadašnja „ustaška“ firma Aluminij i bila od strateškog državnog interesa, dovedena u ovakvo stanje svoga poslovanja.
Dobro upućeni znaju, nažalost malo ih je, da vrijeme Emerika Bluma i njegove vizije stvaranja, istinskog strateškog interesa u aluminjskoj industriji države, davno prošlo.
Sa tehničko-tehnološkog i ekonomskog aspekta, bar ovi stručnjaci, veoma dobro znaju da su se mjaksimalno koristili svi domaći resursi, od hercegovačkih rudnika boksita, sa brojnom sopstvenom mehanizacijom, transportni kapaciteti, domaće sirovine lužine, kreča i petrolkoksa iz Tuzlanskog bazena, proizvodila se domaća glinica izvrsnoga kvaliteta. Pripremila se i školovala u Francuskoj i drugim destinacijama, potrebna kadrovska struktura, koja je veoma uspješno, u svako vrijeme sa zsdovoljstvom vodila sve tehnološke procese i tehničke radnje.
Domaći resursi proizvodnje električne energije, apsolutno su zadovoljavali domaće potrebe, kako po količinama isporuke, isto tako i po prihvatljivoj cijeni iste, u duhu svih tržišnih i ekonomskih pokazatelja.
To je bio, istinski strateški interes države i njen majčinski odnos, prema firmi i svim njihovim kadrovima.
Šta je to danas u toj firmi i sa njenim nagomilanim problemima, u kojima im niti Amerika sa svojim mogućnostima, teško može pomoći?
Istinu na vidjelo, jedino je u procesu stečajnoga procesa, od kojeg sasvim razumljivo mnogi bkeže, više ni Vlada Federacije nije bitna, a još manje kriminalna bratija iz HDZ-a, koja se, u ova topla vremena, placa po Jadranu u svojim „znojem i teško stečenim“ vikendicama i hotelima.
Posljednji su trzaji i pokušaji, da se dokopaju izvjesnih količina električne energije, koju ne bi plaćali ili po nekim minimalnim cijenama, eh tu im je država sada potrebna, da joj svuku i „gaće“ i da je konačno nategnu, po nakanama i željama iz viđenog agresorskog scenarija, na firmu, na državu i grad Mostar.
Silne su laži i obmane i javnosti, kako to pišu neki diletanti, da je struje još šest dana i sl. HDZ to presipa iz šupljeg u prazno, jer će biti struje, sve dok je i naših ulizica, neznalica i podanika u državnoj vlasti, koja im to i omogućuje.
Kakvi smo, nit nam Bog / Allah ne može pomoći, ili kako bi to rekao naš poznati književnik Branko Ćopić; „Znam ja nas Balkance, jebo ja nas“.

Dobro je da se talasa i da su duhovi uznemirani, jer samo tako, može sva prljavština isplivati na površinu i da je ti talasi, otalasaju negdje u prikrajak.

Svakako, velika zahvalnost na pomoći i pažnji, bar prema nama obespravljenim radnicima, posebno Srbima iz ove firme, što se „Dnevni avaz“ već u nizu svojih izdanja, dotiče ove problematike.
Današnji prilog, poštovane novinarke Melihe Smajkić; „Je li stečaj selamet za „Aluminij“ veoma je konkretan, sadržajan i pozitivan tekst o nekim problemima ove firme.
Istine radi, uvijek bi bilo korisnije i prihvatljivije, da je u našim medijima, na ovakve teme, što više značajnih i meritornih, neposrednih poznavalaca i stručnjaka, za problematiku Aluminija u cjelosti.

Upravo je, poštovana novinarka Smajkić, iskoristila i intervju cjenjenog ekonomskog stručnjaka i dobrog poznavaoca svih problem firme, profesora Vjekoslava Domljan, koji iznosi ;
D asu u cijeloj pričiključna dva temeljna pitanja. Prvo„kako to on kaže, je pitanje dugova. Dugovi se ne mogu riješiti bez stečaja, dugovi se samo mogu znantno umanjiti kroz stečaj. Bez stečaja, ostaju kao težak teret, koji se ne može podnijeti, kao što piše u revizorskom izvještaju.
Drugo je pitanje pouzdano snabdjevanje električnom energijom. Trebat će planovi, srednjoročni ugovor o opskrbi električnom energijom, dakle minimalno od tri do pet godina, jer bez toga, strani investitor neće ući u aražman, a kako to osigurati- pita se Domljan“ /završen citat /

Treći je problem i pitanje, na koje bih se lično priključio tvrdnji profesora Domljaana, o kojem inače niko i ne spominje su dugovanja i obeštećenja svih radnika, nehrvata, posebno Srba, koji su eleminisani iz dioničarskog udjela i uticaja u upravljanju ovom firmom.

Kao stručnjak i dobar poznavalac svih ovih prilika i neprilika, rekao bih, da još nije došlo vrijeme da naši „balvanaši“ iz vlasti, shvate šta znaći, proizvodnja ovakvoga aluminija i njen izvoz kao poluproizvoda, te potrošnja električne energije za takvu proizvodnju. Radeći u firmi, kao vodeći projekzant razvoja Aluminija, izradili smo većinu projekata i neki doveli do finalizacije, za proizvodnju finalnih proizvoda, na bazi našeg sirovog aluminija.
Činjenice i pokazatelji, ukazuju, da se cijena električne energije u ovoj proizvodnji aluminija, mogu isključivo valorizovati kroz finanlnu proizvodnju, mnogih proizvoda.
Međutim, menadžment firme, koji je naslijedio i uzurpirao sva prava i odnose u firmi sa okruženjem i posebno sa državnom vlasti, ignorišući sve, baveći se svojim kriminalnim radnjama i stvaranjem gubitaka, ništa nije uradio na daljem procesu razvoja firme, već je naprotiv, mnogo toga je uništavao.
Danas, pokušavajući i sva svoja nedjela opravdati nepovoljnim cijenama struje, nastoje zaturiti tragove, moleći i dragoga Boga da padne snijeg i pokrije sve tragove, prljavih rabota, te bježe i od stečaja.