U izdanju renomirane izdavačke kuće HECE YAYINLARI iz Ankare izišao je turski prijevod romana “Boje višnje“ Enesa Karića. Roman su na turski prevele Mirela Crnovršanin-Kurtali i Sanela Crnovršanin, urednica i redaktorica prijevoda je Azemina Brkan Baymak, a predgovor je napisala prof. dr Kerima Filan.
O ovom romanu Enesa Karića su, između ostalih, recenzije napisali prof. dr Enes Duraković, Miljenko Jergović, prof. dr Iva Beljan Kovačić i Mirsad Maglajac.

Enes Duraković:
“Nakon zapaženih romana Pjesme divljih ptica, Jevrejsko groblje i Slučajno čovjek pred nama je, evo, četvrti roman Enesa Karića. Za razliku od prethodna tri, roman Boje višnje na prvoj je razini razumijevanja roman o odrastanju, intimna ispovijest što je evokativno ispisuje ličnost opsjednuta nastojanjem da se egzistencijalna drama odrastanja u mučnom vremenu i surovom prostoru zaturenog biljansko-višnjevskog zavičaja i zatvorenog ruralno-patrijarhalnog svijeta, zabilježi veristički dokumentarno, s mnoštvom naturalistički zornih slika što su se poput dubokih ožiljaka urezale u sjećanju djeteta.“

Miljenko Jergović:
“Boje višnje” kronika je tog vlašićkog sela [Višnjeva], u vremenu od 1963. do 1973, pisana u trećem licu, iz prikrivene perspektive djeteta, dječaka, đaka, od njegove pete do petnaeste godine. Karić svoja sjećanja uobličava bez naknadne pameti i iskustva, bez gradskog i intelektualnog odmaka, pripovijedajući kako se nešto dogodilo, jezikom u kojem se dogodilo. Hrabar je to i rizičan postupak, pri kojemu se pisac može pouzdati isključivo u svoj književni i jezični dar, jer druge ispomoći neće i ne može biti.“

Iva Beljan Kovačić:
“Kao jedan od najvažnijih elemenata romana funkcionira i sjajna jezična stilizacija, oživljavanje lokalnog idioma povezanog s očištem subjekta priče, kao i humor koji, ujedinjen s mirnim kroničarskim ritmom pripovijedanja, daje osnovni ton ispričanom, koji obilježava suosjećanje i poštovanje prema ljudskoj muci.
Kombinirajući tradicionalne i suvremene teme i tehnike te se kreativno odnoseći prema kulturnoj tradiciji, Enes Karić potvrđuje se kao vrlo autentičan pripovjedač, a Boje višnje kao njegovo (dosad) možda i najbolje pripovjedno ostvarenje.“

Mirsad Maglajac:
“U odnosu na druge naše pisce, koji su jednako empatično zalazili u začudni svijet ruralne Bosne i iz njega crpjeli svoju književnu inspiraciju, primjerice Čolaković i Andrić, Kikić, Kulenović i Sušić, Enes Karić ovim romanom čini značajan iskorak: u svom vidnom nastojanju da ga utemelji na faktima i nadgrađuje dokumentarnim i autobiografskim elementima, on je daleko bliži književnom naturalizmu i modernizmu nego realizmu, dok njegovo pripovijedanje istovremeno krase i humor i samoironija, a mjestimice i groteska renesansne snage jednog Françoisa Rabelaisa (Fransoa Rable).“
Napominjemo da je tokom svoga višedecenijskog djelovanja izdavačka kuća HECE YAYINLARI objavila veliki broj djela i književnih djela od autora i pisaca kao što su: Amos Oz, Andre Marloux, Annemarie Schimmel, Conor Fitzgerald, Dagmar Danko, Fjodor Mihailovič Dostojevski, Edward W. Said, Ercan Yildirim, Ezra Pound, Graham Greene, Halef Nas, Hamid Inayet, Ihab Hassan, Jaroslava Blazkova, Martin Lings, Mehmet Akif Ersoy, Muhammed Ikbal, Orhan Sanikaya, Siniša Malešević, Soren Kierkegaard, Thomas Mann i deseci drugih zapadnih, evropskih i bliskoistočnih autora i pisaca.
“Boje višnje“ (VİŞNE RENKLERİ) je treće Karićevo književno djelo koje je objavljeno na turskom. Karićev roman “Pjesme divljih ptica“ (Yaban kuşların şarkıları) objavljen je na turskom 2016. u prijevodu Azemine Brkan Baymak (također u izdanju Hece Yayinlari), a njegov putopis na hadž “Crni tulipan“ (Dönüş Bir Hac Yolculuğu) objavljen je u Istanbulu 2017., u prijevodu Mirele Crnovršanin-Kurtali i Sanele Crnovršanin, u izdavačkoj kući Erdem yayinlari.
(...)