Klub paraolimpijskih sportova “Baton” Zenica u saradnji sa JU “Gradska biblioteka Zenica”, u Muzeju grada Zenica, srijeda večer, 21.avgusta, organizovali su tribinu pod nazivom “Dan kada je izgorjelo milion knjiga”. Gosti predavači bili su prof. dr. Enes Kujundžić, direktor Nacionalne univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, u periodu od 1993. do 2004.godine, i mr. Bedita Islamović, profesorica čiji je radni vijek od trideset osam godina vezan isključivo za ovu biblioteku.

Nakon uvoda domaćina tribine mr. Amira Ismića i Midhata Kasapa, koji su podsjetili na kulturocid koji se desio 25. i 26. avgusta 1992.godine kada su srpski zločinci zapaljivim granatama potpuno uništili sarajevsku Vijećnicu gdje je bila smještena Nacionalna univerzitetska biblioteka, prvi je govorio prof.dr. Enes Kujundžić.

- “Zgrada Vijećnice je obnovljena 2015.godine, ali u tu zgradu nije se vratila ni jedna knjiga. Kada sam došao za direktora Nacionalne univerzitetske biblioteke, bila je to ruševina. Morao se ostaviti utisak života institucije. Trebalo je uvjeriti ljude, jer veliki gubitak nije nam dao pravo na veliku žalost. Radilo se na obnovi i izgradnji onog što se dalo izgradti. Među šest hiljada svjetskih jezika, samo dvjesto jezika ima svoj međunarodni kod. Mnogi ne znaju da među tih dvjesto jezika svoj međunarodni kod ima i bosanski jezik, koji se čuva u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci. Kada bi ova vlast imala razuma onda bi u ovoj biblioteci tražila svoj legitimitet,” - rekao je prof. dr. Kujundžić pa upitao: ”Da li smo u ovom trenutku spremni braniti ono što je naša memorija sad”?

Ovaj neumorni čuvar bosanskohercegovačke baštine, iako odavno u statusu penzionera, aktivnije je od mnogih koji se razmahuju svojim akademskim predznacima, te tako sakuplja građu i među korice pohranjuje, ostavljajući uistinu vrijedna dijela.



Nakon prof. dr. Kujundžića, prisutnima se obratila mr. Bedita Islamović, uposlenica Nacionalne univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, prikazujući prisutnima film “SARAJEVSKA VIJEĆNICA”, kojeg kako reče nećemo imati priliku vidjeti na javnim servisima BiH. Niz je neoborivih činjenica predočeno u ovom dokumentarcu, kako narator reče, o zločinu onih koji su iz teških oruđa pucali na knjige. Profesorica Islamović, na kraju je kazala:

- ”Vijećnica je danas zapravo prazan prostor i služi više kao svadbeni salon, a ne prostor za kulturu, a tamo je izgorjelo preko dva miliona bibliotečkih jedinica. Sačuvani su primjerci “specijalnih zbirki”. Nacionalna univerzitetska biblioteka BiH nije korisnik stalnih budžetskih sredstava, nego se finansira od grantova. Iako je još uvijek beskućnik, začetnik je mnogih važnih projekata, a slučaj rješavanja povratka u Vijećnicu je na sudu.”

Na kraju je dodala rečenicu velikog književnika i prijatelja BiH, Miroslava Krleže, koji je rekao “Kad god su gorjele knjige, kotrljale su se i ljudske glave”. Zato našu svijest o važnosti sarajevske Vijećnice i Nacionalne univerzitetske biblioteke BiH, neka iznova budi ploča na kojoj piše:

”Na ovom mjestu srpski zločinci su uništili dva miliona knjiga”.

Dvadeset sedam godina poslije iz istih cijevi puca se na bosanski jezik, bosanskohercegovačku kulturu i sve ono što čini državnost Bosne i Hercegovine. Smijemo li zaboravljati? Neka ovo pitanje ostane u ušima poput zlatnog glasa mlade Amine Bajramović koja je na tribini izvela četiri sevdalinke.