Autor: Elmedina Muftić

Čudim se da u vremenu kad se vodi rat bez oružja, kada je Bosna i Hercegovina napadnuta i sa Istoka i sa Zapada, kada se Bošnjaci nastoje predstaviti kao militanti, radikali, ekstremisti, kada se pokušava prekrojiti historija i karakter protekle agresije, kada nam je 49% države okupirano, kada se na tih 49% okupiranog dijela države vrši svaki oblik diskriminacije nad Bošnjacima, kada nam se osporava pravo na bosanski jezik, kada Bošnjaci nemaju prava da se zaposle u državnoj službi, kada toliko pitanja vapi za odgovorima, intelektualci kakvi su Senadin i Esad se uhvate ćorava posla da Bošnjake turče u Bosance. Da nam drže lekcije o tome kako ćemo biti sretniji i prihvatljiviji onda kada odustanemo od sebe, kada pognute glave učinimo naklon Memorandumu SANU-a.

ELMEDINA MUFTIĆ: Uzoriti umnici ovog naroda bi trebali znati da su Bošnjaci svoje bosanstvo dokazali onda kad je trebalo, onda kad se krv lila za državu Bosnu i Hercegovinu, onda kad su se u njezine temelje ugrađivani životi bošnjačke mladosti. Dokazali su Bošnjaci da se Bošnjak i Bosanac ne isključuju onda kad su učinili sve da sačuvaju jedinstvenu BiH u svoj njezinoj različitosti. Bosanstvo su Bošnjaci potvrdili time što su na području gdje je bila Armija R BiH sačuvane sve bogomolje, dok su u okupiranim dijelovima naše domovine od strane Srba i Hrvata porušene skoro sve džamije, i svi kulturno-historijski spomenici koji podsjećaju na Bosnu i Bošnjake.

Znanje bi trebalo da pojednostavi život. Da čovjeku olakša, da ga uputi. Znanje služi da onaj koji ga posjeduje bude razumljiv i shvaćen običnom čovjeku. Nekad su ljudi od znanja služili znanju, danas ljudi od znanja tlače znanje, odnosno stavljaju ga u službu vlastite koristi, samoljublja i egocentričnosti. Ljudi od znanja bi trebali biti jednostavni, čije riječi pojašnjavaju, a ne zbunjuju, čije ideje donose progres, a ne vode narod u propast.

Ovih dana se na portalima vodi rasprava na temu kako Bošnjaci trebaju abdicirati u korist bosanstva, kako bosanstvo ne isključuje bošnjaštvo, ali ako je mak na konac, bitnije je biti Bosanac nego Bošnjak, takvu tezu zastupaju prof. Senadin Lavić i akademik Esad Duraković.

'Ubiše' se oba da što više zakomplikuju, umjesto da pojednostave. Sav intelektualni potencijal su uložili u to da Bošnjake ubjede da su Bosanci, k'o da smo mi lud narod pa da ne znamo, da nam je domovina Bosna i da smo po geografskoj pripadnosti Bosanci. General Izet Nanić r.a. imao je običaj reći „čudim se ja vama“, kada bi želio skrenuti pažnju svojim saborcima da nisu dobro obavili zadatak. I doista čitajući stavove Lavića i Durakovića i još nekolicine njihovih istomišljenika, ne može insan a da im se ne čudi, ili da se ne zapita, šta im sad ovo treba?! Kome je sad do traženja odgovora na pitanje, da li starije kokoš ili jaje?

Čudim se da intelektualne gromade, kako sebe smatraju Lavić i Duraković, nisu u stanju sagledati suštinu, kako su se precijenili u posjedovanju znanja, ili pak kako su to znanje učinili zatočenikom stvaranja slike o samima sebi.

Čudim se da u vremenu kad se vodi rat bez oružja, kada je Bosna i Hercegovina napadnuta i sa Istoka i sa Zapada, kada se Bošnjaci nastoje predstaviti kao militanti, radikali, ekstremisti, kada se pokušava prekrojiti historija i karakter protekle agresije, kada nam je 49% države okupirano, kada se na tih 49% okupiranog dijela države vrši svaki oblik diskriminacije nad Bošnjacima, kada nam se osporava pravo na bosanski jezik, kada Bošnjaci nemaju prava da se zaposle u državnoj službi, kada toliko pitanja vapi za odgovorima, intelektualci kakvi su Senadin i Esad se uhvate ćorava posla da Bošnjake turče u Bosance. Da nam drže lekcije o tome kako ćemo biti sretniji i prihvatljiviji onda kada odustanemo od sebe, kada pognute glave učinimo naklon Memorandumu SANU-a.

Čudim se i tome da su Lavić i Duraković kidisali na Bošnjake da ih ugone u bosanstvo, a da ni pomisliti ne smiju da to predlože Srbima i Hrvatima. Najzad, kao što je nadaleko poznato, i jedni i drugi svoje „bosanstvo“ su itekako dokazali u vaktu višedržavne srpsko-crnogorske i hrvatske agresije, UZP i genocida nad svojim komšijama i sudržavljanima Bosancima tj. Bošnjacima. A u zločinima okrvavili su ruke čak i u Sandžaku. Svakako nad Bošnjacima!

Uzoriti umnici ovog naroda bi trebali znati da su Bošnjaci svoje bosanstvo dokazali onda kad je trebalo, onda kad se krv lila za državu Bosnu i Hercegovinu, onda kad su se u njezine temelje ugrađivani životi bošnjačke mladosti. Dokazali su Bošnjaci da se Bošnjak i Bosanac ne isključuju onda kad su učinili sve da sačuvaju jedinstvenu BiH u svoj njezinoj različitosti. Bosanstvo su Bošnjaci potvrdili time što su na području gdje je bila Armija R BiH sačuvane sve bogomolje, dok su u okupiranim dijelovima naše domovine od strane Srba i Hrvata porušene skoro sve džamije, i svi kulturno-historijski spomenici koji podsjećaju na Bosnu i Bošnjake.

Bošnjaci su dokazali da su vezivno tkivo Bosne, kao što smo dokazali i da smo na vrhu civilizacijske ljestvice, te nam više niko ne treba objašnjavati abecedu identiteta, davno smo prežvakali i prerasli viceve o Muji i Sulji, pa bi bilo dobro da nas kao pametan, razuman, zreo narod u intelektualnom i svakom drugom smislu prihvate i Lavić i Duraković, jer ovim u šta nas ugone, i šta nam pokušavaju zakomplikovati pokazuju da nas ne poštuju.

Vrijeme je, uvažena intelektualna elito, da se malo spustite u narod, da oslušnete bilo onih koji su dio vas, da malo se približite običnom čovjeku, da znanje pokušate koristiti kako bi onim koji od vas očekuju nešto više pojednostavili, a ne zakomplikovali stvari. Vrijeme je i da se s visine prestanete obraćati ljudima, da tekstove koje pišete, pišete tako da vas može razumjeti narod kojem se obraćate, da vam tekstovi budu uputa koju razumijemo bez da nam treba oksfordov riječnik akademskih pojmova, čije značenje bojim se ni vi potpuno ne razumijete.

Ne znam ni kome ih pišete vlastitoj taštini ili narodu, kojeg hoćete da razvedete od identiteta i vjenčate ga za podaništvo. Koliko me pamet služi, a služi me posve dobro, da mogu ako ništa razumjeti napisano, onda mi nije jasno na čemu vi insistirate, ako tvrdite da bosanstvo ne isključuje niti ugrožava bošnjaštvo, čemu onda potreba da bošnjaštvo abdicira u korist bosanstva.

Nikad nisam imala dilemu oko toga niti sam se kao Bošnjakinja osjećala išta manje Bosankom, jer sam dobro razumjela etničku i geografsku pripadnost, za svakog patriotu ove zemlje to je povezano do granice neraskidivosti, kao takvo ne dopušta nikome pa ni vama da pravite granice, da pozivate na abdiciranje, da zbunjujete narod, da nas vodite putem asimilacije koja znači nestanak autohtonog naroda.

Za ovu zemlju su kroz vjekove ginuli Bošnjaci. Ne shvatljivo je nastojanje Lavića i Durakovića da amputiraju bošnjaštvo, a da na to mjesto prisade bosanstvo. Drsko je s njihove strane da udaraju na ono za šta su ginuli naši šehidi.

Da se ovoliko energije uložilo u goruća pitanja, da se naša intelektualna elita bavi više narodom, a manje taštinom, zasigurno bi nam svima bilo bolje. Da ovoliko energije troše na obespravljene povratnike u genocidnu tvorevinu, da se suprostavljaju negiranju jezika, genocida, ne bi smo danas imali u đačkim knjižicama povratničke djece umjesto bosanskog, bošnjački jezik. A znanje bi služilo najuzvišenijem cilju, a ne bi se valjalo u glibu ekocentričnosti. Kad znanje postane sofra sa koje se hrani JA, onda se svi trebamo dobro zabrinuti. Kad učenjaci počnu govoriti jezikom koji ni sami ne razumiju, onda narod treba tražiti prevodioca. Kada dođe vakat, da nas žele odroditi od onoga što smo od postanka bili, onda nam ne preostaje ništa nego da im kažemo, NE U NAŠE IME.

Imate pravo sebe nazvati i Eskimima, ali Bošnjak će ostati Bošnjak u svojoj zemlji Bosni za koju je dao život i za koju je sprema život dati. Ako to nije bosanstvo, onda šta jeste...