Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Pitajmo se, zar nam ovakvi, trebaju odlučivati o našoj sudbini, sigurnosti i bezbjednosti, te su nam po ko zna koji puta, svakodnevno i u kontinuitetu, očiti potsticaji za naša imperativna nastojanja, da se mi, ipak, osiguramo kod NATO saveza, od ovih i ovakvih.

Pa narode luckasti, niste znali, a trebali ste bar pretpostaviti, da je ovaj „jazavac“ ili guslar iz Laktaša, upravo i stigao iz Stričića sa Manjače, iz šatora.

Moramo mu i oprostiti, jer je mamuran bio, od silnoga pića i pečenja, sa promuklim grlom, pjevajući na „ćirilici“: "OJ SRBIJO, NE TREBA TI VIŠE, POLA BOSNE ĆIRILICOM PIŠE", tako je Dodik zapjevao ispod šatora na Manjači.

Morao je i otkazati vanrednu sjednicu Predsjedništva, jer se i njegov „ tjeloranitelj“ i ministar, moćne srbijanske vojske, Aleksandar Vulin, isto tako prežderao i napio, te je bila i ugrožena sloboda srpskog despota i diktatora.

Dok je svježi roštilj i pečenje od jutra do večeri mirisao Manjačom, a atmosfera bila vesela i živa, točiko se piće, dotle će guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, okušljenim velikim Srbima, tzv „ dodikovcima“ na čistoj Karadžićevoj ćirilici, ali ne i onoga iz Haga, pjevušio o slobodi srpskoga roda, koja je, kako kaže: „sloboda je ključna riječ srpske istorije“.

Ko je učio istoriju i šta je naučio iz te njihove, veliko srpske istorije, nama je dobro znano, te njihove slobodarske priče, priče su za malu djecu, jer odrasli dobro znaju i pamte i sve njihove agresorske ambicije i nedjela, nad nevinim žrtvama svojih komšija i stvaranjem RS-a na temeljima kostiju i lobanja, kao te svoje „slobodarske“ genocidne tvorevine, tzv. Republike srpske.



Ovi krkani, seoski đilkoši, pijanci i guslari , čine neku vlast u državama, Srbiji i Bosni i Hercegovini, na sramotu cijeloga svoga roda.

Pitajmo se, zar nam ovakvi, trebaju odlučivati o našoj sudbini, sigurnosti i bezbjednosti, te su nam po ko zna koji puta, svakodnevno i u kontinuitetu, očiti potsticaji za naša imperativna nastojanja, da se mi, ipak, osiguramo kod NATO saveza, od ovih i ovakvih.

Svakodnevne njihove „ćirilične“ slavopojke, uz pomoć i crkvenih vjerodostojnika i povampirenih nacionalista, sopstvenoga roda, sa veličanjem veliko srpskog nebeskoga naroda, kao bumerang, samoubilačka je tirada i nekrolog, svome narodu.

Teško to da oni shvate, u zabludi su, djelujući iz sjene svoje moći, u bezdušnim pljačkaškim pohodima i svoga naroda, koji poput „Jazavca“ njihovog književnika Kočića, upravo, od te silne miline, nije u stanju normalno da misli i da diše.

Budimo sretni, da u Predsjedništvu, bar u ovome izbornom ciklusu, imamo principijelne i stamene, naše patriote, Željka Komšića i Šefika Džaferovića, koji nikako neće otstupiti od naših zakona i Ustavnog riješenja, bar kada je naš prilaz NATO savezu u pitanju, bez obzira na vlast.
Normalno se nameće i pitanje, prilazu vanrednim izborima, neka bude tako, do osvješćenja i ovih đilkoša i krkana ili njihovog naroda, koji ih bira.

Uporno negiranje i ignorisanje, našeg Željka Komšića, kao hrvatskog člana Predsjedništa, rezultat je istomišljenika, udruženog zločinačkog poduhvata, odnosno četničko- ustaške i nacionalističke ideologije, njihovih nositelja, Milorada Dodika i lukavog, licemjernog latina, Dragana Čovića.
Teško je njima shvatiti, da niti jedan, niti drugi, apsolutno nisu dorasli vrijednosti i vrlinama, opšte bosansko-hercegovačkog patriote i čovjeka, Željka Komšića, koji je naš predstavnik u vlasti.

Neće nikada, ravnogorski ili blajburški, neprijateljski i nacionalistički nastrojen kandidat, bio on guslar ili orguljaš, uspjeti u svojim nakaradnim shvatanjima i nastojanjima, uspjeti uništiti našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Budimo svjesni, uporni i hrabri, trezveni i patriotski privrženi jedinoj domovini, kako bi dočekali i svijetliju budućnost i svih naših generacija u njoj.