Autor: Said Šteta

Klub para olimpijskih sportova „Baton“ u velikoj sali grada Zenica organizovao je još jednu izuzetno uspješnu tribinu pod nazivom “Akademik Abdulah Sidran, Besjeda o prijatelju, Nedžadu Ibrišimoviću, u susret 80. godina od rođenja akademika Nedžada Ibrišimovića”.

Sve je počelo sevdalinkom u izvođenju Amine Bajramović, sada već zaštitnim znakom “Batona”.

Nakon pjesme prikazan je kratki film o Nedžadu Ibrišimoviću, te biografijom i ogromnim aplauzom, najavljen je akademik Abdulah Sidran.



Svoje izlaganje iz života akademika Nedžada Ibrišimovića, Sidran je tribinu započeo dosta mučno, sa nekom dozom posebne težine i žala u isti mah, da bi ustvrdio: “Nedžad Ibrišimović je apsolutno iznimna dominanta, likovna, skuptularna, vajarska i nadasve književna.” Potom se osvrnuo na djetinjstvo. Gubitak oca kojeg su ubili četnici. Majka hudovica porijeklom iz begovske porodice Muftić. Nedžadovo odrastanje u kojem nalazi inspiraciju za svoju prvu knjigu priča koju je naslovio “Kuća bez vrata” da bi neki urednik promijenio naslov u “Kuća zatvorenih vrata”. U kratkoj formi ova knjiga predstavlja sami vrh, naglasio je Sidran, pa nastavio.

- Mnogo smo noći proveli kako nije valjalo. Ja sam u Nedžada bio sve godine nastajanja kapitalnog djela, romana “Vječnik” kojeg je on uistinu pisao četrdeset godina.



“Da je ovo djelo napisao Francuz, za godinu i po dobio bi Nobelovu nagradu. Nije se smirio, i svoje zdravlje je zapostavio dok nije napisao “El-Hidrovu knjigu”, koja je svojevrsni nastavak “Vječnika”. Mnogo prije nego će preseliti napisao sam mu pjesmu “Prestanak opće opasnosti”. Nisam ga nikad prežalio, niti ću. Kad sam gad jednom vidio kako prodaje knjige, vratio sam se kući, razbio kasicu sina Tarika i za četrdeset maraka kupio dvije knjige koje sam već imao. Šapnem mu na uho, Nedžade, kako te bolan nije stid? A on mi odgovori: “Stid me, ali moram!”

-Zašto nismo kadri priznati vrijednosti, onog što je mrvu nadmašio naše domete? Upitao je akademik Sidran pa dodao: ”Da bi krenuo sa mrtve tačke u Bosni čovjek mora prvo da umre.”

U okviru tribine emitovan je kratki film o Nedžadu i video izjava prof. Mustafe Spahića Mujkija, te izvedba još jedne sevdalinke i na kraju proučena dova. Zenički umjetnici Abdulah Hodžić, Munir Tufekčić i Alija Kulenović, akademiku su poklonili svoje radove, a Said Šteta mu je poklonio knjigu “Batonove priče”. Prisutnima su se obratili i ratni gradonačelnik Zenice gospodin Besim Spahić, vlasnik i bivši direktor NIP “Naša riječ” Zenica, gospodin Sajto Čehović i muftija zenički, doc.dr. hfz. Mevludin ef. Dizdarević, dok su u publici bili prisutni sinovi rahmetli Nedžada Ibrišimovića, Oro i Zlatan sa svojom suprugom.