S ciljem sjećanja na događaje iz agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te hrabre podvige kakav je bio oslobađanje Vozuće, za koju je presuđeni ratni zločinac Karadžić rekao da se u njoj brani Moskva, Klub paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, u saradnji organizovao je posebnu tribinu pod nazivom “U VOZUĆI SE BRANI MOSKVA”.

Prepuna historijska soba Muzeja Grada Zenica, mjesto gdje konačno treba utkati našu najnoviju historiju i pobjede Armije Republike Bosne i Hercegovine, jer to još uvijek nije slučaj, bila je najbolje podsjećanje na herojstvo i ovu zlatnu pobjedu.

Nakon uvodnog dijela predsjednika KPS “Baton” mr. sc. Amira Ismića, te ilahije “Šehidi” u izvođenju mlade Amine Bajramović, uslijedilo je izlaganja profesora historije Mirnesa Halilovića iz Zavidovića, inače nezaposlen, ali neumoran u prikupljanju historijskih činjenica sa prostora ove općine. Govoreći o zločinima srpsko-crnogorskog agresora kada su ‘92. godine, u jednom danu svirepo ubili trideset civila Bošnjaka, naglasio je da je u kasnijim granatiranjima i snajperskom vatrom ubijeno 137 civila od čega 25 djece. Da je agresor činio zločine planski, govori podatak o uništenju kuća u selu Gare, starih oko dvjesto godina. Time se htio izbrisati trag postojanja Bošnjaka na tom prostoru.



Svoja sjećanja u dokumentarnom filmu, gdje su prisutni imali priliku vidjeti ratni zapis ulaska Armije R BiH u Vozuću, iznosili su i ratni komandanti bataljona, Muharemović, Haseljić, Šarić i Šeper.

Potom je svoje sjećanje iznio ratni komandant 4.bataljona, kasnije 318.brigade iz Zavidovića, “Zlatni ljiljan” Haris Ćatić. Koristeći se ratnom kartom, podsjetio me na naš prvi susret u ratu, kada sam upoznao odvažnog ali pravednog komandanta, čija je hrabrost bila njegovo drugo ime. Kritički se osvrnuo na to da državna televizija BiH svakog 10. septembra govori o egzodusu Srba iz Vozuće, a ne govori o srpsko-četničkim zločinima koji su predhodili tom egzodusu, što je sramno. Ono što je posebno bitno, naglasio je komandant Ćatić, da su pripadnici jedinica stalno podsjećani na odredbe Ženevske konvencije o načinu ratovanja i humanitarnog prava. Sa svojim vozačem, prvi je ušao u oslobođenu Vozuću, završio je svoje izlaganje ovaj uistinu hrabri komandant.

O obuci jedinice za specijalne namjene koja je imala ključan zadatak u pripremi miniranih terena za oslobađanje, te prikupljanje preciznih obavještajnih podataka agresorske pozadine, govorio je brigadir Sead Rekić.

GENERAL MAHMULJIN: U ovoj operaciji zarobljeno je 265 agresorskih vojnika i oficira, koji su živi i zdravi predati, poštujući Ženevsku konvenciju o načinu ratovanja i humanitarno pravo

Na kraju, uz neobično dugi aplauz, prisutnima se obratio brigadni general Sakib Mahmuljin.

Govor je počeo vidno uzbuđen, što se osjetilo u njegovom glasu: “Poštovane porodice šehida, dragi saborci i prijatelji, zadovoljstvo je biti ovdje s vama večeras. Ja nisam mogao da odbijem Batonce. Ako su oni u pitanju, ja sam morao doći na ovu tribinu, jer visoko cijenim ono što oni rade da se ne zaboravi.”

Čovjek prije svega, koji je i u ratu nosio tu karakternu crtu, kada su mnogi na svojim odorama nosili samo čin, o čemu mogu posvjedočiti, zadržao je tu ljudsku blagost na licu koja se rađa i u kući odnjeguje. Podsjetio je, da operaciju oslobađanja Vozuće osmislio je brigadir Haso Ribo, koji je na štakama došao u publiku, vidno bolestan, te da on kao komandant 3. korpusa ne bi mogao izvesti ovako uspješnu operaciju bez njegovih čestitih saradnika.
“U ovoj operaciji zarobljeno je 265 agresorskih vojnika i oficira, koji su živi i zdravi predati, poštujući Ženevsku konvenciju o načinu ratovanja i humanitarno pravo”, naglasio je general Mahmuljin.



Ono što ga boli, jeste slabo podsjećanje na ove svijetle uspjehe Armije R BiH, pa je na kraju svog izlaganja pozvao da se na 25.godina od operacije u Vozući, okupi bar deset hiljada građana.

Na kraju se prisutnima obratio i prof. dr. Faik Uzunović, univerzitetski profesor, u ratu Pomoćnik komandanta za moral 3.korpusa Armije R BiH, iskazujući zahvalnost organizatoru i učesnicima tribine.