Autor: Eset Muračević

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sanja da dio njegove zemlje bude u nekim drugim, tuđim, granicama, a uredno prima platu od iste države koju želi rasturiti i nikom ništa. Po svoje mišljenje ide u tuđu avliju, neznajući da će sutra tuđin gospodariti njime. Dijelom svoje zemlje rado bi kompenzovao za dio teritorije koju ta „junačka“ zemlja nije uspjela zadržati u svom okrilju. Uzalud mokri gaće gazeći preko hladne Drine. Niko više na Balkanu svojim jajima neće mlatiti bosanske gloginje jer zna se: Ko takvo što učini brzo bi vidio kako prava kajgana izgleda.

Ima li Bosna i Hercegovina šanse da, u sred zime, usvoji „Aprilski paket“ ili decenijama nakon agresije na nju, uistinu, postane Republika, kako svojom dekleracijom predlaže jedna stranka. Nema, jasno je svima koji takvo što predlažu. Time samo zamajavaju narod koji bezglavo, od brige za njim, kupi prnje i bježi preko grane tražeći sreću u zemljama Evropske unije, tamo gdje sa ovakvim predlagačima reformi Bosna i Hercegovina teško da će ikada stići.

Dejtonski sporazum je zaustavio rat u našoj zemlji. Njime je međunarodna zajednica, na ovom uzburkanom tlu, duhove rata zatvorila u Pandorinu kutiju koju predlagači ovakvih reformi pokušavaju otvoriti. Učine li to onda, uistinu, neka nam je Bog na pomoći.

Sve stranke u Bosni i Hercegovini, prije izlaska na izbore, između ostalog, potpisale su izjave kojima se obavezuju da će poštivati Dejtonski sporazum, potpisale su to da će se zalagati za demokratiju, pravo, ljudska prava i slobode.... Potpisali i nikom ništa. Narod ko zec za mrkvom trči za predvodnicima „svog stada“ ne videći da ga, kao u jednoj poučnoj priči, slijepci vode u provaliju.

Između ostalog, godinama ne provode presusude Međunarodnih sudova ala „Sejdić i Finci“ i druge, nema izbora u Mostaru, tolerišu „Dvije škole pod jednim krovom“...

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sanja da dio njegove zemlje bude u nekim drugim, tuđim, granicama, a uredno prima platu od iste države koju želi rasturiti i nikom ništa. Po svoje mišljenje ide u tuđu avliju, neznajući da će sutra tuđin gospodariti njime. Dijelom svoje zemlje rado bi kompenzovao za dio teritorije koju ta „junačka“ zemlja nije uspjela zadržati u svom okrilju. Uzalud mokri gaće gazeći preko hladne Drine. Niko više na Balkanu svojim jajima neće mlatiti bosanske gloginje jer zna se: Ko takvo što učini brzo bi vidio kako prava kajgana izgleda.

Sudovi, Tužilaštva, razne policijske i slične agencje koje bi trebale procesuirati one koji uzbrdo koče, šute ko zaliveni i krčme pare budžetskih obveznika. Hapse, plijene imovinu, trpaju u zatvor one koji su ostali dužni za plin, struju, vodu.... Jadnih li institucija.

Dok Dodik i ribolovce pretvara u lovce, i umjesto udica dijeli im puške, stvara svoju žandarmeriju, njegovi koalicioni partneri, i njihovi istomišljenici, iz Federacije BiH „oštre pera“ i pišu „jaka“ saopštenja ko da su ona glogov kolac na kojeg mogu nabosti đavla. U pomoć prizivaju međunarodnu zajednicu, onu istu koja im je uvodila embarga, one iste koji su dozvolili da se u Srebrenici, njihovoj „Zaštićenoj zoni“, dogodi genocid nad Bošnjacima...

Nije sramota reći ne mogu, ne znam. Sramota je ne htjeti razgovor, dogovor, kompromis... Ostavka je hrabar potez za one koji vole Bosnu i Hercegovinu. Njome treba pružiti šansu onima koji, uistinu znaju i žele postići dogovor i kompromis, onima koji žele da grade slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj ravnopravno mogu da žive i rade svi bez obzira na nacionalno, vjersko ili neko drugo opredjeljenje.