Autor: Said Šteta

Batonovci u Zenici: Prof. Mesud Hero i dr. sci. Amir Ismić

Još jedna tribina koju je u četvrtak, 21. novembra, organizovao KPS “Baton” Zenica, bila je izazov za brojne posjetioce Muzeja grada Zenica. Nakon intoniranja himne BiH, i uvodnog obraćanja predsjednika dr. sci. Amira Ismića, mlade djevojke “Batona” čitale su izvod iz biografije predavača.

Dokumentarnim filmom u produkciji “Arduba” profesor historije Mesud Hero, govori u šehidskom mezarju rodnog sela Here, općina Prozor, gdje je počinjen strašni zločin. Inače je profesor i autor izuzetne knjige koja je svojevrsni dokument pod naslovom “Hrvatska Republika Herceg Bosna, agresija i zločin”. Potom je govorio o stanju u Prozoru i prostoru općine prije sukoba sa HVO, demonstraciji sile istih, i tehničkoj nadmoći koju su pokazivali. Plan preseljenja stanovništva, čiji je tvorac Anto valenta iz Viteza, inače inžinjer hemije, bio je matrica zločina po kojem je HVO uz svesrdnu pomoć HV činio u dijelovima gdje su osjećali i minimalnu nadmoć. Dokumenta sadržana u knjizi o tome jasno svjedoče.

U drugom dokumentarcu svoje svjedočenje govorio je Rasim Ahmić iz Ahmića kod Viteza, gdje je među onih 116 ubijenih i njegov brat, snaha i maloljetno dijete. Svoju kuću koja je tog dana zapaljena, Rasim je odlučio konzervirati da stoji kao trajan spomenik zločina komšija Hrvata.



Još jedno svjedočenje iznio je novinar i književnik Said Šteta, o počinjenom zločinu HVO u rodnom selu Gorica, općina Konjic. Kroz tvrdnju da počinjeni zločin HVO-a nije samo “udruženi zločinački poduhvat” već genocid. To je potvrdio i dokumentom koji posjeduje u kojem stoji “da je donja i gornja Gorica očišćena” a kojeg je na kraju dana kada se desio zločin potpisao Zdravko Šagolj, zapovjednik HVO brigade “Herceg Stjepan”. Obzirom da se ubijanje, pljačka i paljenje kuća nastavilo danima a u logoru Buturović Polje mučenje zarobljenih civila. Nekoliko dana nakon zločina 25.aprila 1993.godine, u kući je zapaljena nepokretna starica Đemila Dedić, a na kućnom pragu svirepo ubijena Zejna Zalihić zvana Studenka. To nije ništa drugo do genocid!

U nastavku je govorio profesor Hero, iznoseći podatke koje je ugradio u knjigu a koji su mnogobrojnu publiku ostavili bez daha. Kako je to profesor Hero ustvrdio u knjizi, udruženi zločinački poduhvat bio je pokušaj realizacije dogovora Cvetković-Maček, kojeg su oživjeli u Karađorđevu, Tuđman i Milošević. Ove tvrdnje su se mogle uvjeriti kroz svjedočenje Mirnesa Halilovića, mladog historičara iz Zavidovića, koji je predočio dokaze o ubistvu iz snajpera HVO trinaestogodišnjeg dječaka Elvisa Demirovića. Dječak je napisao stihove 4. septembra 1993. godine, samo dva dana prije nego je svirepo ubijen. U sihovima on piše:

“Na mezaru majka došla,
kraj mezara sina stala.
Fatihu je proučila,
iz oka joj suza pala.
Nišan grli, kamen ljubi,
suza pade mermer dubi.
Hej moj sine ti jedini
zašto mi te dušman...”

Stihovi zvjerski ubijenog dječaka Elvisa Demirovića

Također svjedočenje o ubistvu djevojčice Nerme Burić, od nepunu godinu dana, činjenice su koje potvrđuju strašne zločine koji su u mnogo čemu slični onima koje je činila Vojska RS-a. Nije li i to dio dogovora iz Karađorđeva?

U nastavku je svjedočio Murat Silajdžija iz Novog Travnika, neriješenim ubistvima i zločinima koji su počinjeni na tom prostoru od strane HVO i HV. Na kraju, svjedočenje je iznio i Nudžejm Tabaković iz Žepča, gdje je bio zarobljen kao maloljetnik zajedno sa sestrom i majkom, dok je otac odveden u logor, potom prebačen u Hercegovinu gdje je nakon svih logora i tortura ubijen u logoru “Vojno” kod Mostara. Nudžejm je u razmjeni pušten između linija kroz minsko polje. Danas je diplomirani elektro inžinjer, dok je sestra mašinski inžinjer. Gušen u suzama dok se prisjećao, Nudžejm je na kraju poručio: ”Moramo se prisjećati, a boriti se samo znanjem, znanjem i znanjem.”