Autor: Sahit Kandić

Pune četiri godine a od Ismeta Kanjiže ni traga ni glasa

SAHIT KANDIĆ: Da, za nepuna dva mjeseca biće pune četiri godine pretrage za Canom kog je Policija Kosova bezrazložno privela na ispitivanje u Kosovu Polju i od tad mu se gubi svaki trag, a o čemu je javnost bila redovito obavještavana preko Bošnjaci.net portala. Brat mu Enis je besomučno iscrpio svu pravnu proceduru, ali je od zvaničnih instanci sve odrađivano samo pukom formom i bez dovoljno iskrene posvećenosti da se slučaj valjano riješi.

Na Kosovu i u Albaniji se 28. novembar slavi kao nacionalni Dan zastave, ali je ovogodišnja praznična atmosfera otsutna zbog nedavnog kobnog zemljotresa u albanskom gradu Draču. Povrijeđeno je oko osam stotina lica, iz ruševina su do sad izvučena 40 beživotnih tijela, a zbog većeg broja nestalih računa se da taj broj nije konačan.

Mediji su puni online vijesti sa mjesta događaja od spasilačkih ekipa iz raznih država koje su pritekle u pomoć, a u sjenci tog događaja proteklo je i jučerašnje certifikovanje od CIK-a konačnih izbornih rezultata za Parlament Kosova koji su održani 06. oktobra tekuće godine.

U raznim akcijama prikupljanja i pružanja pomoći uključeni su i Bošnjaci na Kosovu, i ne samo sa Kosova. No u svoj ovoj tragičnoj situaciji još puno potresnih momenata protiče ne baš dovoljno zapaženo, a jedan od tih je post na Facebook Enisa Kanjiže posvećen rođendanu njegovom, prije skoro četiri godine, nestalom bratu Ismetu Kanjiži “Canu”, a koji je veoma dirljiv, bolje rečeno bolan, i glasi:

“Danas bi ti bio 55. rođendan brate moj dobri, sve bih dao da te mogu zagrliti i čestitat ti, al’ te središe gama. Evo skoro će 4. godine od tvog nestanka, da ti se zna groba i ukopa lakše bi mi bilo. Uvjek si mi u mislima! Volim te brate Cano.”

Da, za nepuna dva mjeseca biće pune četiri godine pretrage za Canom kog je Policija Kosova bezrazložno privela na ispitivanje u Kosovu Polju i od tad mu se gubi svaki trag, a o čemu je javnost bila redovito obavještavana preko Bošnjaci.net portala. Brat mu Enis je besomučno iscrpio svu pravnu proceduru, ali je od zvaničnih instanci sve odrađivano samo pukom formom i bez dovoljno iskrene posvećenosti da se slučaj valjano riješi.

Post Enisa Kanjize za rođendan nestalog brata Ismeta

Sumnju na kosovsku policiju i njenu samovolju dodatno pothranjuje i slučaj ubojstva Astrita Deharija u prizrenskom pritvoru, inače aktiviste političkog pokreta Vetvendosja (Samoopredijeljenje), koji je nedavno, nakon po nalazu uglednog Ženevskog instituta pokazao da nije riječ o samoubojstvu, kako su to uporno tvrdili ovdašnji zvaničnici policije, sudske medicine, te drugi nadležni organi.

Ako tome bezakonju potkrijepimo i slučaj da je misteriozno preminuo i svjedok koji je bio u istoj ćeliji sa Astritom, pa slučaj da u sjedištu AKI-a (Kosovske siguronosne agencije) bude ubijen kuhar, pa onda deportacija grupe ‘Gulenista’ mimo svih pravnih normi i procedura te sve to prodje “bez pardona” a kamo li pravnog lijeka, pa i drskog zanovijetanja predsjednika države Hashima Taqija pred Anketnom parlamentarnom komisijom o slučaju ‘Gulenista’, i brojnih drugih kriminalnih afera u vrhu represivnog državnog aparata, onda je svaki komentar suvišan...

Da, i bez objašnjivog zaključka, osim možda jednog revoltnog komentara o ovom slučaju na Facebooku, gdje je revoltirani čitatelj iznio sumnju da nakon oslobođenja od Rankovićevog “roda” (tj. Srbije) nije sve završeno, jer su ipak ostala njegova kopilad koja primjenjuju istu praksu. Ovu oligarhijsku samovolju sad na Kosovu ne sprovode Petar, Miloš, Dragan, nego Arsim, Fatmir, Kushtrim...

Arsa Dehari je zbog režimskog komfora ostala bez svog babe Astrita