Autor: B.net

PRVA PRIČA: U žestokom otporu Napoleonovoj agresiji na Egipat, između ostalih herojski se borio čuveni junak Muhammed Kerim. Zarobljen je i osuđen na smrt vješanjem. Doveli su ga vezanog pred Napoleona, koji mu reče:

"Ne želim da me pamte da sam vješao ljude koji su se herojski borili za slobodu svoga naroda. Slobodan si kada platiš deset hiljada zlatnika koji će biti odštetno isplaćeni porodicama koje su zbog tvoga herojstva ostale bez sinova i skrbnika!"

Junak Muhammed Kerim odgovara da nema zlatnike, ali da će otići i skupiti ih od trgovaca i onih koji imaju. Odlazi vezan i moli novac. Trgovci ga ponižavaju, prigovarajući mu da su on i slični svojom borbom umanjili njihovu trgovinu, uništili ekonomiju i porušili dućane, a posebno u Aleksandriji.

Heroj Muhammed Kerim se vraća vezan Napoleonu praznih ruku, a on mu reče:

"Nemam izbora. Objesiću te, ne za to što si herojski branio svoju Zemlju i što si ubijao naše vojnike, već zato što si dao svoj časni život za nečasne kukavice, kojima je njihova trgovina važnija od Domovine!"


Veliki alim Muhammed Rida kaže: "Onaj ko se bori za zajednicu neznalica nalikuje čovjeku koji puca u vlastite noge da bi nečasnom osvijetlio put!"

Uvijek su cijenu za odbranu Domovine plaćali časni, a bogatili se kukavice i lopovi! Revolucije i borbe koje ne vode časni i prosvijećeni umovi savjesni i od digniteta te revolucije jednostavno prigrabe i ukradu neznalice, pljačkaši, izdajice i lopovi!


DRUGA PRIČA: Onaj koji je nosio pušku, životom branio vjeru, narod i svoje ognjište, iskovao svoj karakter pod zviždukom metaka i sijevanjem granata, treba biti veći i bolji u očima ljudi do te mjere da prašina na Allahovom dž.š. putu po kojoj je gazija hodio je bolja od čitavog čovijeka koji to nije okusio.

Poznati su nadahnuti stihovi Abdullaha b. Mubareka upućene imamu dvaju Harema, koje je uputio sa bojnog polja:

„O ti koji činiš ibadet u mekkanskom i medinskom Haremu, kada bi nas na bojnom polju vidio, shvatio bi da se sa ibadetom svojim igraš“.

Dokle god ne budemo vrjednovali ljude šehide, pa ranjene gazije, o njima vodili računa i davali im prednost u svim situacijama nad onim koji to nisu, nema selameta.