Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Vijesti

Protaganosti velikodržavlja su i prof. dr. Nijaza Durakovića označili „nacionalistom“ i „islamskim fundamentalistom“
DR. BEĆIROVIĆ: I DANAS SU NA SCENI VELIKODRŽAVNI PROJEKTI NAČERTANIJA I MEMORANDUMA SANU SA NOVIM „IZVOĐAČIMA RADOVA“
Autor: Dr. Denis Bećirović
Objavljeno: 06. December 2019. 21:12:01
DR. DENIS BEĆIROVIĆ: Nažalost, gotovo svako zlo u Bosni i Hercegovini je temeljito osmišljeno i isplanirano (intelektualno, ideološki, obavještajno, medijski, psihološki, ekonomski i vojno) izvan Bosne i Hercegovine. Živimo u vremenu realiziranja Memoranduma SANU II čiji su strateški ciljevi gotovo isti kao i 1986. godine. U njemu su sadržani u devet glavnih tačaka putevi i postupci kako se u XXI. stoljeću treba voditi bitka za ostvarenje velikosrpskih ciljeva. Ovdje treba napomenuti da su velikosrpski nacionalni programi često u prošlosti bili tajnoviti i sakriveni od šire javnosti. Tako je, primjera radi, Načertanije Ilije Garašanina nastalo 1844. godine, a objavljeno je tek 1906. godine


Javno obraćanje dr. Denisa Bećirovića, delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednika SDP BiH, povodom plasiranja kontinuiranih neistina, podvala, izmišljotina, falsifikata i napada. Obraćanje u nastavku objavljujemo u cjelosti:

- Kontinuirani zlonamjerni obavještajni, politički, medijski, psihološki i diplomatski rat protiv države Bosne i Hercegovine nije od jučer. U tom „ratu u miru“ protiv države Bosne i Hercegovine angažirani su ozbiljni resursi koji nisu za potcijeniti. Na meti tih snaga su svi oni politički i drugi faktori koji su prepreka slabljenju i razbijanju naše države. Poprište tih udara unutar zemlje je, između ostalog, i unutar pojedinih stranaka.

Sljedbenici velikodržavlja nikada ne napadaju bezopasne i slabe. Autori i „izvođači radova“ projekta destrukcije Bosne i Hercegovine ne gube vrijeme na sporedne aktivnosti. Njihov cilj je da raznim metodama slabe državu Bosnu i Hercegovini izvana i iznutra. Njihovo glavno oruđe je brutalna laž. Protagonisti velikodržavlja, kako to reče jedan od ideologa nacionalističke politike, lažu kako bi „obmanuli sebe, utešili drugoga; lažu iz samilosti, lažu iz stida, da ohrabre, da sakriju svoju bedu“. Laž je, prema tumačenju takvih ideologa, „vid patriotizma i potvrda urođene inteligencije“. Zato ideolozi velikodržavlja svojim učenicima toplo preporučuju da se laže „stvaralački, maštovito, inventivno“. U Bosni i Hercegovini smo na svojoj vlastitoj koži osjetili ove laži i još uvijek ih osjećamo.

Kreiranje stalnih afera, medijska i druga podmetanja probosanskim političarima i nametanje iskonstruiranih problema je oprobani recept hegemonističkih centara moći u pokušaju rastakanja Bosne i Hercegovine i njenih integrativnih političkih snaga. Kamufliranjem i ideologiziranjem svojih namjera takvi centri moći su političke i medijske udare uvijek prenosili na javnu, državnu i stranačku razinu kako bi mogli državu razbijati na bjelodan način. Kad god probosanske političare nisu mogli ušutkati uvijek su posezali za kampanjom o tzv. nacionalističkoj ili fundamentralističkoj opasnosti. Stari recept, novi izvođači.

Period otvorene i masovne zloupotrebe medija na južnoslavenskim prostorima započeo je režim Slobodana Miloševića krajem 1980-ih godina XX. stoljeća i on je od strane sljedbenika tog režima nastavljen, u različitim formama, sve do danas. Svi bosanskohercegovački političari koji su se na bilo koji način suprotstavili velikodržavlju su u naručenim pogromaškim tekstovima satanizirani i označeni kao „nacionalisti“, „radikali“, „fundamentalisti“, „nastavljači tamnovilajetske bosanske politike“, „ekstremsti“, „opasni desničari“, „džihadisti“, „vatikansko-kominternovski zavjerenici“... S druge strane, svi oni koji su rušili našu državu u velikodržavnoj propagandi veličani su kao „orlovi“, „tigrovi“, „vitezovi“... Naravno, spektar velikodržavnih fantazija, izmišljotina i etiketa je podugačak i zbog karaktera ovog teksta ne može se opširnije navoditi.

Nije nebitno reći da su velikosrpski udari pogodili sve probosanske političare, bez obzira da li su oni bili u strankama desnice, centra ili ljevice. Tako je, primjera radi, i prof. dr. Nijaz Duraković, prvi predsjednik SDP BiH, bio izložen ciljanim podmetanjima i diskreditacijama. U besprizornoj propagandi medija i političara pod komandom Miloševićevog režima u Beogradu dr. Nijaz Duraković je označen kao „islamski fundamentalista“, „nacionalista“ i „pripadnik islamske zavjere“.


Osnovna matrica sataniziranja svih onih koji su, na bilo koji način i na bilo kojem mjestu, prepreka realiziranju opasnih velikodržavnih planova nije se promijenjila. Motivi i krajnji ciljevi su ostali isti, metode se mijenjaju i prilagođavaju novim okolnostima. Ili, kako to nedavno reče jedan političar iz SNSD-a, „moramo preći sa karađorđevićevske na obrenovićevsku politiku“. Šta znači ova opasna poruka ne treba posebno obrazlagati.

Zagovornici antibosanskohercegovačke propagande i politike znaju da su za njihov uspjeh od ključne važnosti dvije stvari: neznanje i naivnost. Oni koriste, između ostalog, dvije metode: 1. što većem broju građana onemogućiti shvatanje mehanizama razumijevanja političkih, medijskih i drugih manipulacija; 2. ciljana priprema javnosti za prihvatanje kratkih i demagoških poruka bez ikakve ozbiljne sadržine. Njihova namjera je da ljude ubijede da je poželjno biti primitivan, agresivan, vulgaran i neuk.

Moramo biti budni i oprezni. Nikada više ne smijemo dozvoliti da nas protagonisti velikodržavnih ideologija iznenade, bez obzira da li oni djelovali otvoreno ili kamuflirano. Moramo se znati efikasno zaštititi i osposobiti da budemo otporni na ovakve laži. Kao u vremenima agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, propagandisti ponovno zamjenjuju teze, izvrću istinu, izmišljaju neizgovorene rečenice, plasiraju laži, etiketiraju, podvaljuju, ocrnjuju, optužuju, presuđuju... Manipulatori ponovo primjenjuju provjereni recept diskreditiranja probosanskih političkih kadrova. Rušenje Bosne i Hercegovine uvijek je počinjalo i odvijalo se preko kadrova. Kadrovi su tajna politike.

Nažalost, gotovo svako zlo u Bosni i Hercegovini je temeljito osmišljeno i isplanirano (intelektualno, ideološki, obavještajno, medijski, psihološki, ekonomski i vojno) izvan Bosne i Hercegovine. Živimo u vremenu realiziranja Memoranduma SANU II čiji su strateški ciljevi gotovo isti kao i 1986. godine. U njemu su sadržani u devet glavnih tačaka putevi i postupci kako se u XXI. stoljeću treba voditi bitka za ostvarenje velikosrpskih ciljeva. Ovdje treba napomenuti da su velikosrpski nacionalni programi često u prošlosti bili tajnoviti i sakriveni od šire javnosti. Tako je, primjera radi, Načertanije Ilije Garašanina nastalo 1844. godine, a objavljeno je tek 1906. godine. Dakle, šira javnost je za ovaj dokument saznala tek nakon 62 godine od njegova nastanka. Zbog toga, ne treba isključiti mogućnost da će šira javnost u narednim godinama ili decenijama opet biti upoznata sa nekim novim velikosrpskim programom. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su konkretni potezi zvanične srbijanske politike prema Bosni i Hercegovini sve samo ne površni, stihijski, nepovezani i bez jasnog cilja.

O hegemonističkim namjerama Srbije prema Bosni i Hercegovini tokom prethodnih godina su govorili, pisali i upozoravali i dobro obaviješteni intelektualci iz Srbije. Između ostalih, Vesna Pešić je upozorila da „Srbija neprekidno rastura Bosnu i Hercegovinu i pokušava svim sredstvima da pokaže da je Bosna jedna neuspela država. Rade na tome da se osamostali Republika Srpska i da dođe do njenog ujedinjenja. Oni se bave teritorijama. Njima se iz nacionalističkih razloga uopšte ne žuri. Zato vreme čekaju pogodne momente da svima to dosadi“. Srđa Popović je ukazao na opasnu činjenicu da u „svesti ljudi u Srbiji ne postoji da je Srbija poražena u agresorskim ratovima. (...) Kompletna ekipa iz 90-ih (...) je još uvek tu i još uvek nastupaju agresivno. Srbija nikada nije odustala od RS-a i razbijanja Bosne i Hercegovine“.

Ljudima moramo stalno otvarati oči jer „uspavanost“ znači put u nesigurnost. Politika nije igra i moramo je na najozbiljniji način shvatiti. Umjesto naivnosti, lakomislenosti, brzopletosti i površnih odgovora trebamo početi dubinski analizirati, razmišljati i prosuđivati.

Koliko su danas bosanskohercegovački građani svjesni opasnosti koje prijete našoj državi Bosni i Hercegovini? Oni se danas ciljano i sistematski medijski dezinformiraju, politički raspamećuju, ekonomski iscrpljuju, obavještajno razvaljuju, historijski osporavaju i temeljito psihološki pripremaju da mirno i bez većeg otpora posmatraju divljanje velikodržavnih politika. Takva propaganda pokušava razoriti svijest građana i državnost Bosne i Hercegovine.

Zašto ovo govorim? Naša je obaveza i dužnost da se istina ne zaboravi. Naša je obaveza da se odupremo antibosanskim politikama. Naša je obaveza da podsjetimo, ukažemo, upozorimo i učinimo sve što je u našoj moći da se tragična prošlost više nikada i nikome ne ponovi. Naša je obaveza i dužnost da se samokritički odnosimo i prema sebi. Argumentima, činjenicama, istinom, novim knjigama i naukom trebamo i objasniti suštinu Bosne i Hercegovine.

Put u pakao je popločan dobrim namjerama, a put u razbijanje države Bosne i Hercegovine slatkorječivim paroloma sumnjivih i kontrovernih političara.

Zato, nema predaje! Nikada ne smijemo odustati od borbe za demokratsku, slobodnu, nezavisnu i nedjeljivu državu Bosnu i Hercegovinu za kakvu su se 1. marta 1992. godine izjasnili njeni građani, zaključio je dr. Bećirivić.



Ostali prilozi:
Ostali prilozi istog autora:
» DRŽAVNI I ANTIDRŽAVNI BLOK
01. March 2020 20:12