IGK na Međunarodni dan sjećanja na holokaust sjeća se žrtava holokausta ali žrtava genocida u Bosni i Hercegovini i svih žrtava svih zločina u svijetu. Dvadeseto stoljeće je obilježila monstruozna, težnja da se istrijebe cijele nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe, da im se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak. Iz nacističkog holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost, mada je genocid u Bosni i Hercegovini, koga je generirao srpski i hrvatski nacizam i na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidne tvorevine na jedinstvenom državnom i društvenom bosanskohercegovačkom prostoru, pokazao ogromno negativno iskustvo.

Zabluda je da više Evrope znači i više kulture sjećanja, više historijske istine. Pitanje bosanskohercegovačke prošlosti se ne odlučuje na području historiografije, objektivnog historiografskog znanja i sukoba historičara oko objektivne historijske istine, nego u području kulturne artikulacije u kojoj je destrukcija kulture sjećanja temelj anti bosanskohercegovačke stvarnosti u kojoj se država i društvo nalaze duboko u ćorsokaku bijede i beznađa. Bosanskohercegovački pogled u prošlost - kulturu sjećanja, je određen bosanskohercegovačkom aktuelnom stvarnošću - konstrukcija države i društva na osnovama legalizacije rezultate agresije i genocida. Ne postoji bosanskohercegovačka historiografija koja polaže pravo na naučnu objektivnost. Postoji pluralitet etničkih historija - istina, bez polaganja prava na objektivnost. Bosni i Hercegovini treba individualno sjećanje i kolektivna historija, a ne pluralitet historija i kolektivno sjećanje.

Javno govorenje o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini je prvi preduslov da izađemo iz antibosanskog stanja negiranja genocida, davanja počasti zločincima i falsifikovanja sudskih, historijskih i naučnih činjenica. Za razliku od Jevreja žrtve genocida u Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjaci, nisu našli aktivni odgovor na genocid. Ratni zločinci žive slobodno u javnom prostoru, predlažu se za najodgovornije političke, akademske i kulturne funkcije. Bosanskohercegovačke žrtve genocida nemaju jasnu svijest o kulturi sjećanja kao bosanskohercegovačkom programu za opstojnoist ne samo države i društva, već i posebno za opstojnost bosanske ideje. Nedostatak bosanskog programa i platforme je znak da radimo protiv sebe, ali i protiv bosanske države i društva. Niko nam neće dati bosanski program i institucionalizaciju kulture sjećanja kao jednu od bitnih komponenti toga programa, moramo ga izgraditi tako što ćemo braneći, jačajući i lobirajući za istinu, pravdu, kulturu sjećanja, braniti, jačati i lobirati za državu Bosnu i Hercegovinu.

Ljudi ne mogu biti sretni ni zadovoljni bez istine o zločinima i pravde za žrtve. Čovjek koji nije našao istinu i pravdu je izgubljen. On vrijeđa, izmišlja i nezadovoljan je samo zato što ne može da dokuči smisao kulture sjećanja. Mi se možemo i trebamo otvoriti jedni prema drugima samo ako se pravda uzdigne iznad krivde, istina iznad laži. Zaduženi smo da se borimo protiv zla, protiv svake vrste nasilja. To je naša misija. Zlo i zločin je bolest koja se toliko proširila. Zato je danas više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o holokaustu i genocidu u Bosni i Hercegovini. Sveti zadatak intelektualaca i odgovornost istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i pravda i maksimalno sužava prostor za potencijalne falsifikate, manipulacije i laži. Protiv onih koji veličaju i negiraju holokaust i genocid treba se boriti svim sredstvima, dajući im na znanje da se takva zla neće tolerirati.

Zajedno možemo zaustaviti zločin negiranja holokausta i genocida i time poslati jasnu poruku žrtvama da nisu sami u borbi da dokažu očiglednu i neospornu istinu o svojim patnjama. Istina o holokaustu i genocidima mora pobjediti. Pravda za žrtve holokausta i genocida mora biti potpuno zadovoljena. Sloboda bosanskohercegovačke države je moguća samo onda kada se utvrdi sudska odgovornost za agresiju i genocid na čijim rezultatima se danas temelji ta sloboda. Država Bosna i Hercegovina i njene žrtve u agresiji i genocidu, se na smiju ponižavati. Istina i pravda su najbolja brana antibosanskom djelovanju i najbolja brana ponižavanju žrtava agresije i genocida, piše u saopćenju Instituta za istraživanje genocida Kanada.