Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

PRILOZI ZA PROGRAM DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE (IV)
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 01. February 2020. 15:02:53

AUTOR: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: U iznalaženju rješenja za etičko društveno ozdravljenje i unapređenje potreban je značajan građanski aktivizam – kao uobičajene forme za ispoljavanje zainteresovanosti i brige za društvo kojem se pripada – koji bi u svojoj prvoj fazi bio usmjeren ka jačanju individualne svijesti o društvenoj odgovornosti i neophodnosti da se učestvuje i da doprinos u granicama svojih mogućnosti općem društvenom napretku i progresu, da bi se uhvatio korak sa naprednim demokratskim društvima iza kojih smo značajno zaostali.


V) Sistem odgovornosti


a) Opći društveni ambijent u BiH i odnos prema odgovornosti
Funkcionalan društveni sistem odgovornosti koji bi bio sposoban da eliminiše negativne i destruktivne pojave i tendencije a da afirmiše pozitivne i konstruktivne inicijative i angažmane podrazumijeva utemeljenje na više društvenih razina na kojima se odvija društvena aktivnost i život građana, a to je: ustav – koji treba usaglasiti sa uzoritom demokratskim normama (1); institucije društva – što se reguliše zakonima i podzakonskim aktima (2); političke stranke – usklađenost i poštovanje statuta, općih akata i odluka organa stranke (3); nevladin sektor – programska profilizacija i svrsishodno djelovanja (4) i mediji – objektivno informisanje, kritički osvrt i glas savjesti (5).

Svaki od navedenih pet elemenata (a što se može proširiti i na širu lepezu) da bi bio u funkciji da efikasno i preventivno djeluje u općem sistemu društvene odgovornosti podrazumijeva – donošenje adekvatnih propisa i normativa koji bi sankcionisali, osporavali i eliminisali: nekorektno ponašanja (6) i kršenje zakona, dokumenata, odredbi i odluka (7). Nadalje, osigurali bi se efikasni instrumenti za provođenje kaznenih mjera (8) i onemogućilo ponavljanje prijestupa od istih osoba, tj. udruženih kriminalnih i zločinačkih grupa i organizacija (9); a što podrazumijeva efikasan sistem nadzora i kontrole na provođenju zakona, obavezujućih dokumenata i odluka (10) – normativno prilagođen materiji i okolnostima određene društvene sfere.

Primaran okvir društvenog života – organizovanja i rada uređuje se putem temeljnog dokumenta državne zajednice, tj. ustava. Obzirom na složenost uređenja države Bosne i Hercegovine – a koji je definisan Dejtonskim mirovnim sporazumom (a čija problematika je zasebna i kompleksna tema i nije fokus ove rasprave) svoje ustave ima: država BiH, entiteti i kantoni. Pored niza loših, prevaziđenih i nefunkcionalnih odredbi; kao i neusklađenost između pojedinih nivoa vlast postoji niz otežavajućih okolnosti koji sprečavaju ili u potpunosti blokiraju prevođenje zakona po određenim pitanjima u društvenoj hijerarhiji. Svakako da je jedna od najvećih tragedija Bosne i Hercegovine u nemogućnosti da se efikasno uredi sudska vlast što konzekventno producira spektar negativnih posljedica u pogledu efikasnosti institucija vlast da rješava uočene slabosti, devijantne pojave i kršenje zakona.

Međutim, slabosti pravne države i neefikasnost vlast ne može se pripisati samo jednom nivou: sudskoj vlasti, jer i zakonodavna i izvršna vlast imaju mogućnosti i instrumente da direktno utiču na sudsku vlast – a njihov zajednički sadržilac su političke stranke koje participiraju u vlasti sa postavljenim kadrovima. Isto tako dio odgovornosti za opće stanje u državi i društvu pripada i organizacijama civilnog društva čija programska orijentacija, a i sami dokumenti organizacije, nalažu aktivan odnos prema devijantnim društvenim pojavama, kao i zalaganje za afirmaciju pozitivnih društvenih angažmana i sadržaja. Povrh svega, a opće stanje u državi BiH odgovornost pripada i međunarodnim organizacijama koje imaju mandat za uključivanje i djelovanje po pitanjima od interesa za državu BiH, a posebno OHR sa visokim predstavnikom na čelu, koji ima i ovlasti koje mu omogućavaju nametanje i ukidanje zakona u BiH – koji su u skladu sa Mirovnim sporazumom i reformskim putem BiH. Međutim, uvjerili smo se da međunarodna zajednica nije spremna da državu BiH transformiše u uređeno društvo već očekuje da mi sami preuzmemo odgovornost i ispunimo uslove za euro-atlantske integracije. Za takav poduhvat neophodna je sinergija svih društveno-političkih faktora i građana da bi se obezbijedio napredak na reformskom putu vrlo nepovoljnom društvenom ambijentu jer se, prije svega, neodgovorno i destruktivno ponašanje ne sankcioniše, te su koruptivne, kriminogene, destruktivne i secesionističke snage u BiH pustile korijenje, ovladale polugama društveno-političke moći, finasijskim tokovima i blokiraju svaki vid društvenog progresa, te podgrijavaju atmosferu svađa i tenzija u cilju konačne podjele države po retrogradnom, nacionalnom principu.

Na mnogo toga što utiče na stanje u društvu građani ne mogu bitno ili nikako uticati ali isto tako na neke odnose mogu djelimično, značajno, pa i direktno uticati. Da bi građani uticali na aktuelne društvene tokove i kreirali ih prema sopstvenom nahođenju i svom interesu neophodno je da se proaktivno uključe i daju doprinos u tom kontekstu. Sam izborni proces - pored svih manjkavosti i očitih manipulacija i neregularnosti – mora ostati u fokusu pažnje građana i ne smije se dozvoliti apatiju i nezainteresovanost koja bi značila da manipulatori mogu nastaviti sa nečasnim ali i nezakonitim radnjama. Osim izbora političkih opcija i kandidata građani imaju otvorenu mogućnost da prate rad onih kojima su dali povjerenje i od njih traže ispunjenje datih obećanja, tj. odgovornost. Opće je poznato da se građanskim protestima manipulira od strane političkih stranaka na krajnje nekorektan način, te u pravilu oni ne donose željeni efekat – ma šta građani zahtijevali. Ta neuviđajnost i bahatost vlasti prema građanima, tj. onima koji su im dali povjerenje, prelazi svaki oblik socijalnog racionalizma i konstruktivizma i prelazi u iracionalizam i izazivanje građanskog afekta, da bi se kroz incidente pojedinaca, a koji su često izrežirani od same vlasti, izbjegao razgovor o suštini protesta građana i medijskom hajkom nametnuli personalni progoni odlučnih i hrabrih pojedinaca. Krajnje perfidnim metodama licemjerna vlast je izbila osnovni demokratski instrument za ispoljavanje nezadovoljstva – građanski neposluh i protesti protiv neefikasne vlasti kao legalne metode borbe za svoja prava. Opća korupcija u BiH omogućava vlastima da se putem represivnih mjera, nepoštovanjem zakona i zloupotrebom položaja na neprimjeren način odnose prema građanima – a pri tome da ne snosi nikakav vid ogovornosti i sankcija. To je građane BiH dovelo u nezavidan položaju u odnosu na zemlje gdje građani mogu na civiliziran način da javno ispoljavaju svoje mišljenje – dok je to u BiH na papiru moguće a u praksi nije ostvarljivo.


b) Politička odgovornost
Da bi se imao jasan uvid zašto građani ne mogu ostvariti svoja prava putem legalnih protesta ili bilo kojeg načina ispoljavanja nezadovoljstva prema radu vlasti, potrebno je da se racionalizira ukupan društveno-politički ambijent u kojem je cijeli pravni sistem devalviran i sveo se na švedski sto sa kojeg svako uzima šta mu se sviđa, a ono što političkoj eliti neodgovora ne postoji način da se provede u praksi.

Da bi se razumjelo kako vlast u BiH funkcioniše neophodno je krenuti od toga kako funkcionišu političke stranke – čiji kadrovi zaposjedaju funkcije u vlasti i javnom sektoru. Sama činjenica da se približavamo broju od 200 stranaka je razlog da se kolektivno duboko zamislimo, jer nove stranke se formiraju podjednako u svim dijelovima BiH, ali iz opravdanih razloga – jer je očigledno da nešto ozbiljno nije uredu sa funkcionisanjem političkih stranaka kada postoji tako veliko nezadovoljstvo članstva. Ono što je veoma rasprostranjeno u strankama pozicije i opozicije, i bez obzira u kom dijelu BiH djeluje – da se stranački funkcioneri uglavnom odnose veoma neodgovorno prema povjerenim dužnostima u stranci i strukturama društva i vlasti (čast izuzecima kojih ipak ima, ali su rijetki pozitivni primjeri), stranačkim dokumentima, članstvu i građanima.
Osnovne karakteristike neodgovornog ponašanja političara su:

a) ignorisanje unutar stranačkih dokumenata i procedura - nesklad između riječi i djela,
b) birokratska bahatost - nedosljednost u poštovanju i provođenju zakona,
c) uskogrudi elitizam - preuzimanje nadležnosti bez spremnosti da se odgovara za neefikasnost,
d) neodgovorno obnašanje dužnosti u strukturama društva i vlasti - raskorak između datih obećanja i realizacije istih u zadanom roku,
e) odbijanje uspostave sistema odgovornosti - odsustvo racionalizma,
f) priskrbljivanje moći odlučivanja po svaku cijenu - odsustvo etike pri praktičnom djelovanju i odbijanje da se polaže račun za činjenje i nečinjenje, uz očekivane pozitivne rezultate rada.

Očito je da se tokom političkog angažmana u praksi preklapaju obavezujući dokumenti, nadležnosti, imperativ konstruktivnog djelovanja i odgovornost koja proizilazi kroz preuzimanje funkcija. Rasprostranjenost kumulacija funkcija kod domaćih političara ima zabrinjavajuće razmjere, a što je očita smetnja –da se na kvalitetan način obavljaju preuzete obaveze jer praktično je nemoguće da se fizički obvijaju različiti poslovi istovremeno. Međutim, očigledan iracionalizam se toleriše iz centara odlučivanja isključivo u cilju onemogućavanja uspostave efikasnog sistema odgovornosti, a što se može prepoznati podjednako kod stranaka pozicije i opozicije. Ali obzirom da svakodnevno narasta kolektivna demokratska svijest građana o ozbiljnim anomalijama u organizovanju i djelovanju političkih stranaka – građani na izborima često kažnjavaju neodgovorne stranke ne dajući im ponovo glas, a i sami članovi nakon razočaranja napuštaju stranke i nastavljaju tragati za opcijom koja će realizirati u praksi njihova očekivanja.

Građani/birači i članovi/aktivisti političkih stranaka obično nisu velikih očekivanja, ali su obično iznevjereni do te mjere da ne mogu pronaći dosljednost u poštovanju elementarnih principa i datih obećanja. S obzirom da ne postoji sistem odgovornosti u strankama i društvu da bi se zbog neuspjeha i loši rezultati funcioner pozvao na odgovornost, građani ili apstiniraju izbore ili se opredjeljuju za druge opcije; dok razočarani članovi često se odlučuju da promjene stranku ili osnuju novi politički projekat.

Dakle, nepostojanje adekvatnog sistema odgovornosti za političko djelovanje – na unutarstranačkom nivou ili javnom – producira značajne društvene turbulencije, afere i svađe koje često fokus javnosti prebacuje na polje personalnih sukoba, a u drugi plan se stavljaju društveni interesi.

c) Odsustvo etike u odlučivanju i praktičnom djelovanju
Posebno zabrinjavajuće, za domaću političku scenu, je činjenica odsustva etičkih obzira i principa pri obnašanju javnih funkcija, tako da je podnošenje ostavki iz moralnih razloga nešto što normalno u razvijenim društvima, dok je na domaćem terenu to nespojivo sa opće raširenom akceptiranju političkog angažmana. Sa urušavanjem moralnog principa i tolerisanjem da se na javnim funkcijama nalaze nekredibilne i nekompetentne osobe, faktički, društvo nužno tone u nefunkcionalnost gdje se neminovno problemi nerješavaju već se gomilaju, a za to niko ne odgovara. Normalno da u nefunkcionalnom društvu cvjetaju sve društvene pošasti kao što je mito, korupcija, kriminal i anarhija – iz čega proizilazi frustracija građana, loš poslovni ambijent za mlade, školovana i sposobne, koji se ne mogu pronaći u općem haosu, te se iz racionalnih poriva masovno odlučuju za odlazak iz zemlje, najčešće u jednom pravcu.

Dakle, sistem odgovornosti je neophodan element koji treba da nađe svoje adekvatno mjesto u strukturama društva da bi se kroz opću društvenu funkcionalnost formirao povoljni društveni ambijent kadar da ostvari značajan iskorak ka stvaranju poželjnih životnih uvjeta u modernom svijetu – koji se razvija svakodnevno u svim pravcima. Pored ubrzanog tehnološkog napretka koji svakodnevno utiče na unapređenje opće društvene svakodnevnice, tu je još niz formi socijalnog karaktera koje značajno oblikuju i ispunjavaju živote običnih građana.

Stoga svaka ozbiljno osmišljena stranačka politika koja ima ambiciju da se nametne kao općedruštveni progresivni pravac za budućnost, neophodno je da značajno mjesto dodijeli sistemu odgovornosti koji će biti korektivni faktor što garantuje ispunjenje datih obećanja. Znači, neophodna je pozitivna srazmjernost između datih obećanja i afirmativnog sistema odgovornosti koji će nadgledati, kontrolisati sa poticajnim i kaznenim mjerama da bi se blagovremeno ostvarili planirani ciljevi. U suprotnom, data obećanja bez sistema odgovornosti nemaju nikakvu praktičnu učinkovitost – a čemu smo svjedoci već tri decenije demokratske prakse u našem društvu.
Društveno fokusiranje na etička pitanja primarno podrazumijeva jačanje institucija radi provođenja zakona i zaštita ljudskih prava – a što je u potpunosti narušeno u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ako institucije društva, a prije svega pravosuđe, nisu u mogućnosti da obezbijede tri elementarne stvari za sve građane: 1)slobodu - koja im je ustavom zagarantovana a što jača građanski ponos; 2)pravdu - čije zadovoljavanje afirmiše osjećaj jednakosti; 3)istinu – što potiče u čovjeku osjećaj ljudskosti; onda se društvo nalazi u značajnim i kompleksnim problemima koji se ne mogu niti brzo niti jednostavno riješiti – već je neophodan sistemski pristup koji će sveobuhvatno prići popravljanju fundamentalnih društveno-političkih pitanja i odnosa.

U iznalaženju rješenja za etičko društveno ozdravljenje i unapređenje potreban je značajan građanski aktivizam – kao uobičajene forme za ispoljavanje zainteresovanosti i brige za društvo kojem se pripada – koji bi u svojoj prvoj fazi bio usmjeren ka jačanju individualne svijesti o društvenoj odgovornosti i neophodnosti da se učestvuje i da doprinos u granicama svojih mogućnosti općem društvenom napretku i progresu, da bi se uhvatio korak sa naprednim demokratskim društvima iza kojih smo značajno zaostali. Buđenje iz letargije, nezainteresovanosti i pasivnosti je osnovni društveni i politički zadatak gdje treba da se ispolji kreativna sinergija kompletnog društva – sa podjednakom odgovornošću za stanje u kojem se nalazio od strane građana, nevladinog sektora, političkih stranaka, institucija i struktura vlasti; te da se istrajava na principu da niko ne može tražiti odgovornost od drugih ako se i sam ne odnosi odgovorno prema personalnim obavezama i društveni resursima.

Goražde, 1. februar 2020.god.



Ostali prilozi:
» PRIDORSKA KAPETANIJA
Samir Hadzalić | 02. August 2020 23:28
» OD DODIKOVA ARLAUKANJA DO MIJAUKANJA
Zijad Bećirević | 02. August 2020 18:31
» SRBIJA JE BOLESNIK NA BALKANU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 02. August 2020 15:28
» DA LI JE SKUPŠTINA RS-A DODIKOVA MOČVARA SA ŽABCIMA?
Mr. Milan Jovičić | 02. August 2020 15:05
» BAJRAM DOĐE NE MIRIŠU AVLIJE
Aziz Hurem | 30. July 2020 17:23
» MOJ OMAŽ BRATU SALKI BUKVAREVIĆU - BIO JE DRAG DRUG I POUZDAN PRIJATELJ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 29. July 2020 13:34
» LJUDSKOST MJERENA PRINCIPOM SLOBODE, AKCENAT DOKTRINE ISLAMA
Msc. Sumeja Smailagić | 28. July 2020 17:39
» ZAŠTO JE SULTAN MEHMED FATIH PRETVORIO AJA SOFIJU U DŽAMIJU
Dr. hfz. Safvet Halilović | 28. July 2020 15:29
» PERVERZNA KARIKATURA IZ SARAJEVA ZA POTOČARE
Amir Telibećirović | 27. July 2020 18:19
» ČEKAJ, MAGARČE, DOK TRAVA NARASTE
Zijad Bećirević | 26. July 2020 15:56
» KOVID-19 – SKICA ZA UZROČNO-POSLJEDIČNU VEZU!
Dr. Raim Bajrami | 22. July 2020 14:07
» I ULICA IMA DUŠU
Fatih Hadžić | 21. July 2020 19:03
» ŠOK DANA: "ZAR I TI, PAŠOVIĆU, PRIJATELJU MOJ"?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. July 2020 15:36
» ESAD KOČAN I HAJRIZ BRČVAK
Šemso Agović | 16. July 2020 17:48
Ostali prilozi istog autora:
» "MEDVJED" IZ LAKTAŠA!!!
19. August 2019 19:46
» BLOKADA DRŽAVE BIH
17. June 2019 21:02