DR. MUSTAFA CERIĆ: Legendarni krajiški komandant odveden je u Hag kao najveći zločinac. Kako bi se iole “oprali” pred Bošnjacima zbog sramnog čina hapšenja i izručivanja generala Alagića Hagu

Generalov ručak sa Lagumdžijom, bio je ručak sa katil-fermanom: Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama.

– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice – rekao je tog 2. avgusta 2001. godine rahmetli general Mehmed Alagić, nakon što su ga uhapsili specijalci Federalnog MUP-a.

Policiju je u njegove rodne Fajtovce kod Sanskog Mosta poslao tadašnji ministar unutrašnih poslova Muhamed Bešić (SDP) kako bi ga uhapsila i dovela u Sarajevo, odakle je deportovan u Hag. Generalove riječi su se i obistinile.

Na današnji dan prije 15 godina od bola i poniženja koja su mu priređivana, puklo je srce proslavljenog krajiškog generala Armije RBiH. Vijest o hapšenju Alagića, uz generala Envera Hadžihasanovića i brigadira Amira Kuburu, odjeknula je kao grom iz vedra neba. Mjesecima prije tog sramnog čina, trojica bošnjačkih oficira poručivala su kako su spremna da se predaju i dobrovoljno odu u Hag, gdje će dokazivati svoju nevinost. Te 2001. godine “alijansi za potjere” tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara i šefa diplomatije Zlatka Lagumdžije (SDP) Haški tribunal nudio je da se Alagić, Hadžihasanović i Kubura dobrovoljno predaju kako bi se potom mogli braniti sa slobode.

Mehmed Alagić (8. juli 1947 – 7. mart 2003) bio je general Armije Republike Bosne i Hercegovine. Tokom rata bio je komandant 3. i 7. korpusa Armije RBiH, a nakon rata obavljao je dužnost načelnika općine Sanski Most. Alagić rođen je u Fajtovcima kod Sanskog Mosta. Bio je bivši aktivni oficir JNA. Vojnu školu završio je u Banjoj Luci 1970. godine, a kasnije je predavao i bio načelnik Škole rezervnih oficira, također u Banjoj Luci. Godine 1986., po završetku studija na visokoj vojnoj školi za starješinski kadar (Komandno-štabna škola), Mehmed Alagić je postao oficir za operativne poslove 36. mehanizovane brigade. U decembru 1989., postavljen je za načelnika štaba jedne pješadijske brigade u Zrenjaninu, koja je bila u sastavu Novosadskog korpusa. Mehmed Alagić je napustio JNA 27. februara 1991. u činu potpukovnika. 1. novembra 1993. imenovan je za komandanta Trećeg korpusa Armije RBiH i na tom položaju je ostao do 26. februara 1994. godine kada je preuzeo dužnost komandanta novoosnovanog Sedmog korpusa Armije RBiH.

No, pojedinci iz “alijanse za potjere” insistirali su da optužnice u Sarajevo stignu uobičajenim diplomatskim kanalima. A to je značilo da stižu u MVP, koji je tada vodio Lagumdžija, potom se prosljeđuju u Federalno ministarstvo pravde, a odatle u FMUP. Plašeći se da ne dođe do masovnih demonstracija i pobune Bošnjaka zbog onoga što je trebalo uslijediti, Lagumdžija je tri dana bježao od uručivanja optužnica pokušavajući tako sebi dati manevarski prostor i vrijeme da pripremi javnost za ono što će se dogoditi.

Tek nakon što je intervenirano iz jedne strane ambasade, primio je hašku kovertu.

- Iz ove kuće je mog Mehmeda Alijansa izvela 2001. godine, kada su ga “spakovali” u Hag. Iz ove kuće sam ga ispratila na mezar!, prisjećala se u razgovorima sa novinarima generalova supruga Ziska Alagić.

I bez obzira na to što je znao da će uskoro general Alagić te Hadžihasanović i Kubura biti uhapšeni, Lagumdžija je ugostio krajišku legendu u Sarajevu, platio mu ručak u restoranu “La Familija” i još se slikao s njim, pod izgovorom da se radi o susretu starih znanaca. Kasnije je i sam Alagić svojim prijateljima govorio da je ovaj susret s Lagumdžijom bio “ručak s katil-fermanom”.

KAKVO JE PONIŽENJE PRIREĐENO GAZIJI BOSNE, GENERALU ALAGIĆU

Legendarni krajiški komandant odveden je u Hag kao najveći zločinac. Kako bi se iole “oprali” pred Bošnjacima zbog sramnog čina hapšenja i izručivanja generala Alagića Hagu, po Lagumdžijinom nalogu, tadašnji federalni premijer Alija Behmen, potpisao je garancije da se on, uz Hadžihasanovića i Kuburu, može braniti sa slobode. Hapšenje u Lagumdžijinoj režiji bilo je kap koja je prelila čašu. General Alagić samo nekoliko mjeseci ranije, u montiranom procesu, pred bihaćkim sudom proglašen je krivim za navodnu korupciju te osuđen nepravosnažno na četiri godine zatvora.

Kao ratni komandant, Alagić je stekao veliku slavu u bošnjačkom narodu, ali je nakon demobilizacije najprije “degradiran” time što je dobio samo mjesto općinskog načelnika. Svi su u to vrijeme tvrdili da je suđenje politički motivirano od pojedinaca koji su u generalu kao karizmatičnoj osobi vidjeli opasnog političkog protivnika.

Pred smrt, razočaran i ostavljen od svih, cinično, u svom stilu, na pitanje novinara po čemu bi želio da ga pamte, general je odgovorio: “Neka me pamte samo po imenu i prezimenu!”