Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

BOŠNJACI BRZO ZABORAVLJAJU
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 12. February 2020. 17:02:47

Bošnjače, jesi li zaboravo ko ti je srušio vatan?


http://www.bosnjaci.net/foto/200_AzizHurem4a65.jpg border=0 width=200 align=left>AZIZ HUREM: S druge strane. Kome ide u prilog da se milioni ljudi pokrenu sa svog ognjišta. Da bježe iz jednog kraja svijeta u drugi. Da ostave svoje domove -ako nisu porušeni - prazne i puste. Osim toga, ne rado su prihvaćeni tamo gdje su naumili da dođu ako uopće dođu na cilj. Jer jedan od glavnih i najaktualnijih problema u Briselu je i taj – kako zaustaviti i kako kontrolisati dolazak prognanih i unesrećenih. Činjeca je i to da oni koji su najviše – svjesno ili ne svjesno - kumovali da se pokrenu rijeke izbjeglica iz Arapskog svijeta i čija je uloga ne poreciva su daleko i do njih će vrlo rijetko dospjeti neki od ovih nesretnika.
Do skoro smo bili u koži današnjih beskućnika – uglavnom iz arapskog svijeta - koji se potucaju po Bosni tražeći svaki moguči put i ulazak u zemlje Evropske unije. To su sve ljudi koji su prognani iz svojih država ili su se sami odlučili na taj korak odlaska u ne poznato u potrazi za boljom, mirnijom i sretnijom budučnošću.

Ko je te ljude protjerao sa njihovih ognjišta?

Na žalost. Muslimani protjeruju i ubijaju muslimane. Uglavnom je to tako. Otimaju, pale, ruše i uništavaju imovinu jedni drugih.
Ali?
Oni koji to rade su bukvalno oružje u rukama močnika. Tih močnika i lažnih autoriteta u arapskom svijetu ima mnogo, svih boja i profila i svaki želi da ima svoju armiju, svoju političku partiju, svoju državu, svoju vjeru „islamsku“ koja se u obredima i praksi mora makar malo razlikovati od drugih muslimana. Svaki od njih se bori za neku svoju autonomiju i vješto lažnim obečanjima pridobija pristalice. Na čelu ovih separatista uvijek su neki dojučerašnji disidenti kojima se ukazala šansa da dođu do izražaja.

I danas se pitamo ko je i kako je mogao napraviti u Libiji takvu negativnu atmosferu i javno „raspoloženje“ prema Muameru Gadafiju i njegovoj vladi. A, kad se sve desilo ono šta se desilo, i kada su svi kao gladne hijene pojurili da osvoje makar jedan mali dio vlasti - onda su tek vidjeli šta su napravili. No, kratko poslije toga su zažalili za Gadafijem i mirom koji je vladao.

Isti slučaj je i sa Irakom. Dok je Sadam Husein bio na tronu vladao je mir, niko nije gladan bio. Država je funkcionisala kako-tako. Ako je bilo ratova to je bilo naspram nekih tamo, ali unutar države je bilo mirno. Osamdesetih godina prošlog vijeka kada sam boravio u Iraku mogao sam se uvjeriti da ni narod pa ni vojska nisu bili zadovoljni Sadamovom dirigentskom palicom. Vjerovali su i mislili da ukoliko bi neko drugi bio na vlasti da biše oni - Irački arapi; postali Englezi ili Nijemci – bar što se tiče životnog standarda. Samim time da je Sadam imao svog dvojnika – ne jednog – i da je imao ličnu zaštitu i tjelesnu gardu od nekoliko „koncentričnih“ krugova nam govori da je bio svjestan da mu prijeti opasnost od njegovog naroda. I, to je bila činjenica. Tako je to redovno u arapskom svijetu i izraženije je nego na Zapadu. Da sada ne bi ulazili u scenario dešavanja od rušenja WTC do IS-a ili ISIL-a kako ga neki zovu, i do rata u Siriji Iračani su dočekali američku, englesku i sve druge vojske kao oslobodioce, kao nekoga ko će im donijeti blagostanje, red, rad, demokratiju, obrazovanje.. Jednostavno sve. Mislili su i vjerovali da je potrebno samo Sadama maknuti i sve će biti po tamam.

Prevarili su se. Iračani kao i mnogi drugi. Još ih ti Englezi nagovoriše da Huseinu svojom rukom svežu omču oko vrata i okače na vješala. Ovakvih primjera nema mnogo u povijesti. Ali, nema mnogo u Svijetu ni primjera sličnih arapskim budalaštinama i apsurdima.

I, kada su u gradu na Tigrisu, u Bagdadu, u gradu koji je nekada slovio kao centar nauke, kulture, moči, znanja i zvanja pobješnjeli vukovi žedni vlasti i osvete pohrlili za vlašću i kada je ubrzo sve izmaklo kontroli onda su svi zažalili za Sadamom Huseinom. Jedini ko je profitirao i ko i dalje liže prste i masti brkove su proizvođaći i trgovci oružjem. Svi ostali su debeli gubitnici.

S druge strane. Kome ide u prilog da se milioni ljudi pokrenu sa svog ognjišta. Da bježe iz jednog kraja svijeta u drugi. Da ostave svoje domove -ako nisu porušeni - prazne i puste. Osim toga, ne rado su prihvaćeni tamo gdje su naumili da dođu ako uopće dođu na cilj. Jer jedan od glavnih i najaktualnijih problema u Briselu je i taj – kako zaustaviti i kako kontrolisati dolazak prognanih i unesrećenih. Činjeca je i to da oni koji su najviše – svjesno ili ne svjesno - kumovali da se pokrenu rijeke izbjeglica iz Arapskog svijeta i čija je uloga ne poreciva su daleko i do njih će vrlo rijetko dospjeti neki od ovih nesretnika.

Za 65 Miliona izbjeglih i prognanih koliko ih je danas širom svijeta bez svog doma ne možemo okriviti samo bjelosvjetske mešetare koji u svojim „dobronamjernim i humanim“ misijama imaju i uvijek vide svoj račun. Najviše su tu krivi domači posvađani rivali, plemena i klanovi koji ne prezaju da okrenu svoje vojske jedne protiv drugih i da se ubijaju do istrebljenja. A, onda bespomočnima i najslabijima nije ništa drugo preostalo nego da bježe glavom bez obzira.
- Na drugoj strani imamo milione muslimana ili desetine miliona muslimana koji žive u zemljama (uglavnom kršćanskim / katoličkim) u kojima vlada red, rad, mir, disciplina, socijalni, pravni i svi drugi zakoni. I desetine miliona tih muslimana žive u sigurnosti i relativnom komforu. Nekoličina čak u luksuzu i izobilju. No, nisu ti muslimani osvjetlali svoj obraz baš u punom obimu onako i onoliko koliko su mogli i trebali. Raznim izgovorima i opravdanjima se drže pasivno i ne zainteresovano u odnosu na te nesretnike. Ovo ne navodim slučajno niti subjektivno – ovo su fakti. Naime u zemljama Zapadne Evrope postoji mogučnost da svako onaj ko ispunjava uslove može u svoj dom primiti jednu ili više osoba. Pogotovo kada se radi o maloljetnim koji se moraju školovati i koji nisu spremni da se sami o sebi brinu. Moje lično iskustvo je sljedeće:
U grupi u kojoj smo bili ja i moja supruga kada smo se odlučili da uzmemo jedno dijete i kada je nastala procedura oko preuzimanja – pored nas su se našli samo jeda Arap doktor-ljekar i jedan turski bračni par koji su imali namjeru i odlučili se na taj korak. Svi drugi su bili katolici / kršćani – svjesni da u svoju kuću dovode stranca/kinju o kojem ništa ne znaju osim da je iz Sirije, Afganistana ili Libije i da je muslima/ka. Pa ipak ti ljudi su spremni na žrtvu, spremni su da se potrude da nekom pruže topli dom. Svjesni, od toga, da ih moraju navikavati da se pri jelu služe beštekom / eszeug (Arapi najvole da jedu rukama) do toga da mu moraju kuhati, prati, peglati, čistiti, upražnjavati vrijeme slobodnim aktivnostima, u slučaju bolesti tražiti medicinsku pomoč itd, itd. Čak jedan interesantan detalj koji mi je privukao pažnju u toj proceduri je upozorenje socijalnih državnih organa – katolicima koji primaju izbjeglice u svoju kuću - da među tim mladim ljudima ima i jedan broj starije djece koji poste u vrijeme Ramazana što zahtijeva rano ustajanje kao u ovim sadašnjim ramazanima na šta su ovi ukazali potpunu spremnost. Kasnije smo iskusili da ima i onih koji zahtijevaju da im se kupuje halal hrana. I sve to nije bila prepreka, nego naprotiv, možda motivacija na još veču požrtvovanost i gostoprimstvo.

*****

Zapravo. Trgnuh se iz sna u kojem sam sanjao da je Redžep izgubio izbore. I prije nego sam otvorio oči kroz glavu mi prođoše krvave slike turskih nemira, protesta, demonstracija koje su kao neminovne poslije izbora u kojima je svako uzeo stvar u svoje ruke. I u tom snu strahujem od nove Libije i nove Sirije. A, onda mi je lahnulo kad sam postao svjestan jave– saznavši da je to samo san. Ali još sretniji kada sam vidjeo da je Redžep pobijedio. Možda Redžep nije najsretnija opcija ali je provjerena i najsigurnija, kako za Tursku tako i za region. Ima njih mnogo koji su priželjkivali njegov poraz i pad. Ima ih mnogo koji na tome uporno rade. Ali jedno je sigurno da se u islamskom svijetu uključujući i Tursku ne može primjenjivati demokratija tipa Zapadne Evrope. U nekim segmentima režima i vlasti mogu se ispoštovati pravila slobodne volje i odlučivanja ali još uvijek u islamskom svijetu ima mnogo stvari gdje je potrebna čvrsta ruka. Muslimanski Svijet unatoč postulatima koje mu vjera nalaže nije sazrio za demokratsko upravljanje.

U ogledalu ove priče vidimo Bosnu i Bošnjake prije dvadesetipet godina. I priča ne bi bila potpuna ukoliko ne povučemo paralelu sa našim proteklim stanjem i sa sadašnjim trendovima borbe za vlast.
Ima dobrih ljudi. Dobrih ljudi ima u Bosni prije nego igdje. Ali najčešće su dobri oni koji ne mogu nikom ništa pomoči ili mogu ali ne tako mnogo. Oni koji bi mogli do njih je teško doći a, i oni sami bježe od pomoči. Koliko kuća i stanova imamo koji zjape prazni dok se ovi o kojima je rječ, pomiču po parkovima ili napuštenim u ratu polusrušenim ind. halama i lagerima. Brzo smo zaboravili naše nevolje kada smo molili za pomoč – pojedinačno i koliktivno, individualno i institucionalno, privatno svako za sebe i na državnom nivou od sultana i šeika petrodolarima obasutim. Možda neki razmišljaju da tih par stotina je samo u tranzitu kroz Bosnu za Evropu i da to nije neka cifra zbog koje je potreban širi i dublji angažman. A država se svakako oglušila na njih konstatujući stanje brojkama i koordinatama odnosno lokacijom nadajući se da je to sve prolaznog karaktera. Daj Bože da tako bude. Ali izvjesnije je da će ih biti više nego manje jer neko u svemu ovome dobro profitira.

Država i politički faktori nemaju ni vremena, ni sredstava, ni interesa da se bave „bjelosvjetskim lutalicama“. Za tako nešto potrebna su sva tri glasa a mi imamo samo jedan. Njima je „preče“ da sve svoje kapacitete usmjere u odbranu svojih pozicija i osvajanje novih. Obzirom da smo mi Bošnjaci dio evropskih nekoliko desetina miliona muslimana ali da smo i dio onih milijardu i po među kojima vlada rivalstvo, zamjerke, zavist, i ostale anomalije koje nam ne dozvoljavaju da se krećemo naprijed - vjerojatno se čudimo tom ne složnom i posvađanom arapskom svijetu – zaboravljajući da stanemo „pred špiglu“ i sami sebe pogledamo.



Ostali prilozi:
» KAD PORASTEM BIĆU PFLEGEKRAFT
Said Šteta | 30. May 2020 15:11
» NAJBLISTAVIJA NJEGOŠEVA PRIJEVARA
Šemso Agović | 29. May 2020 15:09
» (PA) I MI SMO BOŠNJACI!
Arsim Tarik Saliji | 29. May 2020 14:44
» STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE: TRIDESET GODINA POSLIJE - OD NACIJE DO DRŽAVE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 26. May 2020 15:37
» VRAĆAMO LI SE TO U SVOJ MALI SVIJET?!
Ajša Čišija | 23. May 2020 19:31
» ZAŠTO SU SE LOVRENOVIĆ I JERGOVIĆ ISPISALI IZ SARAJEVSKOG PEN-A?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. May 2020 00:57
» ZA SVE JE KRIV NAROD
Zijad Bećirević | 22. May 2020 19:54
» BOGOMOLJE U TELEVIZIJSKIM KUĆAMA
Mr. Milan Jovičić | 22. May 2020 19:40
» ZAŠTO ŠUTIŠ, EMIRE B.?
Said Šteta | 20. May 2020 17:35
» MINISTARSTVO BIH ZA DIJASPORU, DA ILI NE?
Aziz Hurem | 10. May 2020 18:00
» JE LI BLEIBURG U SARAJEVU ILI JE SARAJEVO U BLEIBURGU?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. May 2020 15:44
» CRNI LABUDOVI - BEDEM KOJIM SE BOSNA OPASALA
Elmedina Muftić | 07. May 2020 17:09
» BOŠNJACI KOSOVA (NE)DOBIJAJU MINISTRA?!
Ćerim Bajrami | 30. April 2020 16:34
» AMERIKANKA NA RUBU NERVNOG SLOMA
Adisa Busuladžić | 27. April 2020 19:26
» MAESTRALNE KONSPIRACIJE HASHIMA THAQIJA
Sahit Kandić | 26. April 2020 02:59
» UNIŠTITE BESTIDNICU!
Šemso Agović | 23. April 2020 04:00
» ZA „DRŽAVU I ČOVJEKA“ I DALJE VUKOVI POJEDOŠE MAGARCE!
Mr. Milan Jovičić | 23. April 2020 03:50
» DOMOVINO, TI SI KAO ZDRAVLJE
Sead Zubanović | 22. April 2020 02:15
Ostali prilozi istog autora:
» KORONA KAO BUMERANG
04. April 2020 15:34
» TOPOVI ĆE UVIJEK PUCATI
02. June 2019 23:28
» KUDA IDE OVAJ SVIJET
17. March 2019 11:56
» ODGOJ I OBRAZOVANJE
14. December 2018 15:43
» ....ON MENI NEMA BOSNE!
26. November 2018 19:06
» BOSANSKA ZBILJA
31. August 2018 13:55
» PRINCIP JE UBIO PRINCA
29. June 2018 15:50
» ZAŠTO NAS UBIJAJU
21. June 2018 18:40
» RAMAZANSKA PRIČA 2
11. June 2018 17:32
» RAMAZANSKI DERT
17. May 2018 14:51
» POSTI NE ZNAČI GLADOVATI
30. April 2018 21:20
» ŠTA REČE PA ŽIV/A OSTADE
06. April 2018 15:38
» NEIZLJEČIVE BOLESTI
22. March 2018 20:42
» PAS MU MATER ....
15. February 2018 22:09