Autor: Said Šteta

I NAJMLAĐI NEDAJU SVOJU NERETVICU! (Foto: Berjamin Bero Nižić)

SAID ŠTETA: Stoga poručujem “daktilografima” saopćenja, da nas svojim pleonazmima neće poljuljati a kamoli uplašiti. Naša odlučnost ne znači i naivnost. Ovoga puta isprazno je baviti se “diktatorom” saopćenja jer mi dogorjela svijeća nikada nije bila inspiracija. Dok je rukovodstvo općine Konjic prostorno planski duboko u prošlom stoljeću, mi pratimo glas struke koja tvrdi da MHE nisu ekološki prihvatljive. EU ih već zabranjuje, ali i neke zemlje u regionu, kao što je slučaj Kraljeva u R Srbiji.

Nakon što su me sarajevski mediji kontaktirali da progovorim koju o saopćenju kojeg su vlasti općine Konjic postavile na svoju stranicu, a u vezi protivljenja građana doline Neretvice izgradnji petnaest mini hidroelektrana na istoimenoj rijeci, ne mogu a da ne uočim površnost u pristupu i očito diktirani pleonazam, kakvim se trebaju ubijediti građani doline Neretvice, kako je sve već gotovo i kasno za vapaj. To svakako jesu želje diktatora saopćenja i njegovih poslušnika. Ali stani malo, da se i hodžino samelje!

Pleonazam označava nabrajanje riječi istog značenja u govoru i pismu koje pritom mogu biti nepotrebne i tumačiti se kao jezička greška, te osjećam za potrebno da građanima koji nisu izgorili po glavi, koji imaju bogatstvo duše a ne novčanika, pojasnim sadržaj navedenog saopćenja.

Prije svega, organizacioni odbor “PUSTI ME DA TEČEM” kojeg čine ljudi različitog profila, od zemljoradnika, stopostotnog invalida, ribara, lovca, do studenta, privatnog poduzetnika, nastavnika, profesora, književnika i novinara, nije tek skupina na društvenim mrežama, kakvim nas se hoće prikazati. Organizacioni odbor “PUSTI ME DA TEČEM” objedinio je već postojeća udruženja sa ovih prostora, i to: “SIN Neretvica”, Boračko udruženje Klis (BUK), OSR, sekcija “Neretvica”, Lovačko društvo “Neretvica”, Udruženje građana Proizvođača povrća B Polje-Konjic i Udruženje za skupljanje i preradu ljekovitog bilja “Brusnica” Neretvica. Isti je organizovao prikupljanje potpisa za peticiju protiv gradnje MHE na Neretvici, i samo u jednom danu prikupilo se preko hiljadu potpisa. Danas je ta brojka impozantna!

Početi saopćenje, kako su “ponukani natpisima u medijima i nepotrebnim raspravama na društvenim mrežama”, upravo je pleonazam kojim općinske strukture pokušavaju umanjiti vrijednost dobro organizovanih građana u borbi za rijeku Neretvicu. Dalje se pozivaju na Prostorni plan iz 1987.godine. Da dobro ste pročitali!

Općina koja za 33 godine nije bila u stanju uraditi Prostorni plan shodno stanju općine nakon rata i trenutnim općedruštvenim prilikama, golgeter je pred vlastitim golom. Idemo dalje!
Pozivaju se na “opravdane studije” iz 2000.godine, te odluku općinskog vijeća kojoj nije predhodila valjana rasprava sa lokalnom zajednicom o čemu imamo zapisnike sa prisustvom građana koji se broje na prste, zajedno sa ubjeđivačima koji su medom posipali priču kako će te mini hidroelektrane donijeti blagostanje. Naglašavaju proceduru dodjele koncesija a ne spominju peticiju od preko petsto potpisnika protiv, koju je 2008.godine u općinu predao tadašnji vijećnik a sadašnji član Organizacionog odbora “PUSTI ME DA TEČEM”??? Kako su istu “izgubili”, imamo novu potpisanu peticiju, jaču, u više kopija, sada sa četiri puta više potpisnika, uredno ovjerenu i deponovanu da se ne izgubi. Neka se nađe!

Protestni skup u Parsovićima, sa kojeg je za samo sat vremena slika obišla cijeli svijet, pokazatelj je jedinstva građana Klisa sa akcentom na dolinu Neretvice. Onih istih građana koji su u ratu tovare zaliha svoje hrane prebacivali na konjima preko planine do Mostara, i borili se i ginuli za slobodu Bosne i Hercegovine. Sada bi zauzvrat, da im pošalju magarca za učitelja da ih uči, kako to trebaju misliti i raditi čestiti stanovnici Klisa.

Na sreću, iako rasuti po svijetu, neki za znanjem a neki za kriškom kruha, Klišani nisu i neće zaboraviti svoju Neretvicu. Iako se plasira priča da je neko uzeo pare za zemlju koju je prodao pored rijeke, tu nema ništa sporno, jer je u pitanju privatna svojina. Samo NIKO ne može prodati rijeku!

Stoga poručujem “daktilografima” saopćenja, da nas svojim pleonazmima neće poljuljati a kamoli uplašiti. Naša odlučnost ne znači i naivnost. Ovoga puta isprazno je baviti se “diktatorom” saopćenja jer mi dogorjela svijeća nikada nije bila inspiracija. Dok je rukovodstvo općine Konjic prostorno planski duboko u prošlom stoljeću, mi pratimo glas struke koja tvrdi da MHE nisu ekološki prihvatljive. EU ih već zabranjuje, ali i neke zemlje u regionu, kao što je slučaj Kraljeva u R Srbiji. Također smo u stalnom kontaktu sa domaćim i međunarodnim organizacijama za zaštitu rijeka. Ne spominjite nam koncesiju Elektroprivrede BiH koju ste sami izdejstvovali, jer nije moralno. Pričajte malo o koncesiji koju ima Udruženje sportskih ribolovaca i Lovačko društvo Neretvica. Kako to tri koncesije na jednu rijeku?

Imamo pameti, ali i snage u očuvanju onog što bi i vama trebao biti prioritet, a nije. To samo govori o vašoj jeftinoći. Jer ubiti jednu rijeku kao što je Neretvica, njenog autohtonog raka koji je na crvenoj listi Evrope, te potočnu pastrmku kao i biljni svijet koji okružuje rijeku koja je cijelim tokom pitka, znači ubiti čovjeka.

A to je endemičan primjer maloumnosti kakvu ne nađoh kao ljubitelj prirode. Biće da je sintetička?

Na kraju, u svrhu utvrđivanja gradiva, pleonazam je i “šuplja cijev”, koje li slučajnosti u suvišnosti. Ali nije pleonazam i “šuplja glava”. Na žalost, to je ružna činjenica protiv koje nam se valja boriti. Ne za politiku kako nam to podmeću u saopćenju, niti za bilo koji materijalni interes, što je odlika vas općinskih poslušnika. Mi se borimo za nešto što je dar od Boga, za rijeku Neretvicu, jedino što još imamo jer su šume posječene, rudnik pirofilita u Parsovićima, jedini u Evropi, odavno je zatvoren, kao i tvornica zakovica u Buturović Polju.

Zato se časno borimo za Neretvicu da teče našoj djeci, i naše djece djeci. “PUSTI ME DA TEČEM!”