SABAHUDDIN SIJAMHODŽIĆ: Nisam sreo niti jednog normalnog čovjeka da se stidi zastave domovine svoje, ali jesam sreo mnogo ljudi koji se prema zastavi odnose nečasno, nefer i u biti na taj način govore ko su i šta su. Ne možemo zaboraviti onaj trenutak kada je predsjednik Erdogan uzeo tursku zastavicu sa poda i stavio je u džep svoga sakoa i na taj način poslao snažnu poruku da zastava nije da se po njoj gazi, pa i onda kada se to smatra bezazleno, nego je zastava da se voli i da se čuva.

Zastava je prije svega patriotski simbol jedne države.

Zastava, njene boje, mjesto gdje i kako stoji, način kako se prema njoj odnosimo, gdje je postavljamo, od kakvog platna je pravimo... ima ili treba da ima duboko značenje.

Ona znači pobjedu, ponos, dostojanstvo...

Kada vidimo zastavu svoje zemlje među zastavama drugih zemalja, osjećamo se ponosno i smatramo je najljepšom, najboljom i rado se s njom identificiramo...

Nisam sreo niti jednog normalnog čovjeka da se stidi zastave domovine svoje, ali jesam sreo mnogo ljudi koji se prema zastavi odnose nečasno, nefer i u biti na taj način govore ko su i šta su.
Ne možemo zaboraviti onaj trenutak kada je predsjednik Erdogan uzeo tursku zastavicu sa poda i stavio je u džep svoga sakoa i na taj način poslao snažnu poruku da zastava nije da se po njoj gazi, pa i onda kada se to smatra bezazleno, nego je zastava da se voli i da se čuva.

Ne želim tražiti u knjigama ili nekim stručnim tekstovima šta zastava sve može značiti, nego želim ukazati na jedan fenomen i iznijeti vlastiti stav o tome.

Taj fenomen zovem - Fenomen zgužvane zastave.

Jeste li pratili filmove, političke skupove, javne nastupe, vojne parade... jakih i moćnih zemalja i gledali kakav je njihov odnos prema zastavi?

Gledali smo dosta filmova gdje se za zastavu daje život.

Sanduci poginulih vojnika se pokrivaju zastavom i tome se daje posebna važnost i simbolika.
Ali, nikada nisam vidio da su te zastave - izgužvane.

Pogledajte EU parlament, a zatim parlamente ili predsjedništva Turske, Njemačke, Francuske, Bijelu kuću... nigdje nećete vidjeti pogužvane zastave.

A onda...



A onda pogledajte naše predizborne skupove, stranačke sastanke, manifestacije, okupljanja...
Pogledajte otvorenja naših džamija, otvaranje objekata i puteva, obilježavanje bitaka...
Jako često ćete vidjeti pogužvane, otrcane, poderane.... zastave.

Jeste li vidjeli kod prave domaćice zgužvan stolnjak? Niste.

Možda jeste kod neke, ali vam ni u ludilu ne pada na pamet da se za njen hastal primičete ili bar možete na temelju toga procijeniti koliko brine i koliko joj je stalo do toga.

(Zgužvan) stolnjak je simbol (ne)brige, (ne)pažnje, (pogrešnog) odnosa... domaćice prema svome domaćinstvu ali i prema onima kojima želi za hastalom mjesto ponuditi.

Isto bi trebalo biti i u svim objektima/institucijama koje domaćini/ce imaju. U džamijama, školama, bolnicama, općinama, političkim partijama...

U džamijama ima li paučine, ustajale prašine na prozorima, kamenca i smrada u abdesthanama i zahodima, bode li smet po čelu kad si na sedždi, je li neprecizno ofarbano, urađeno ili odrađeno, jesu li stvari razbacane oko mihraba i ćoškovima ili sve ima svoje mjesto...

Slično je za škole, bolnice....

Ako politička partija ne brine o zastavi kako treba, kako će da brine o državi kako treba, ako joj damo glasove?

Ako je u džamiji sve prljavo, prašnjavo i razbacano, o kakvom islamu se u njoj može učiti? Jeste li vidjeli kod prave domaćice zgužvan stolnjak? Niste.

Ako u školama imate toalete koji smrde, prljave i neočišćene učionice i hodnike, prljave prozore... kakve buduće stručnjake takve škole školuju?

I da završim sa zastavom.

Zastava nije komad krpe.

Zastava je simbol.

Kako se odnosimo prema zastavi, tako se odnosimo prema državi.