Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

DR. MUSTAFA CERIĆ: Ima još onih poput akademika u ANUBIH i intelektualaca u Vekabeu, koji nisu happy što postoji BANU. Njima ne smeta nijedna od tri Hazu, nijedna od tri Sanu, već im smeta jedna Banu, koju oni ne mogu očima gledati ni na komemoraciji rahmetli akademiku Muhamedu Filipoviću. Ima li veće i dublje mržnje od ove. Ima ona koju u duši kriju, ali ne msiju ili ne umiju da je izliju, jer članovi časne porodice Akademika - Ifet, Amer, Nenad i Kenan Filipović poručuju ANUBIH i Vekabeu nemojte se zahmetiti, držite se svoga protokala, a mi ćemo se držati našeg porodičnog ugleda da vam kažemo ono što zaslužujeti: - Ostavite nas na miru, vi niste dostojni našeg prisustva na vašoj komemoraciji, koja služi samo vama na nečast i na sramotu.

Ako ne bi bilo Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti (BANU), koja će iduće godine, ako Bog da, obilježiti svoju desetogodišnjicu od osnivanja (9. juna 2011. god.) u Novom Pazaru, Sandžaku, onda bi takozvana državna Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBIH) bila happy.

Ovako ANUBIH nije sretna zato što joj smeta BANU, koje nema u anubihovskom protokolu, protokolu kojeg je davno propisao KOS, a u kojem stoji da se niko iz ANUBIH ne smije pojaviti tamo gdje se pojavljuje BANU. Čak ni kad je u pitanju komemoracija njihovom redovnog članu poput akademika Muhameda Filipovića, ANUBIH ne smije biti prisutna u istoj ravni sa BANU-om, koji je za ANUBIH opasniji od koronavirusa, od kojeg se ANUBIH svekoliko brani tako što bere ljekovito bilje i cvijeće po Bosni.

To je najviše što ANUBIH može da uradi za Bosnu, a to je da miriše njeno mirisno cvijeći i tako se štiti od zarzne bolesti od BANU, koji podsjeća ANUBIH šta bi trebao da radi umjesto da napada časne i vrijedne akademike koji pišu riječnik bosanskog jezika. Tako je, BANU je za ANUBIH zarazna bolest, od koje se brani protokolom i zato niko od članova ANUBIH nije smio govoriti na zajedničkoj komemoraciji posvećenoj akademiku Muhamedu Filipoviću na Sarajevskom univerzitetu, jer je na toj komemoraciji javno sudjelovao generalnio sekretar BANU. Umjesto toga, a prema protokolu KOS-a, ANUBIH sutra organizira svoju komemoraciju rahmetli akademiku Muhamedu Filipoviću, na istom mjestu gde je organizirana i promocija knjige Mustafe Čengića: “Alija Izetbegović: jahač apokalipse ili anđeo mira” (No Comment).



No, nije ANUBIH jedini u opasnosti od BANU. Njihovi komorati iz Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), napose njihov predsjednik, koji se samoinicijativno nudio da govori na komemoraciji posvećenoj rahmatle akademiku Muhamedu Filipoviću, ali kad je saznao da tu sudjeluje i BANU, ne samo da je odustao od govora, kojeg je valjda pripremio, već je iz protesta sjeo u zadnju klupu kako ga njegovi komorati, sve akademici, ne bi vidjeli kako sjedi u prvoj klupi sa generalnim sekretarom BANU. To nije samo hrabro, već je to i mudro od mudrog Bošnjaka u okolnostima kad se koronavirus širi, pa je uglađenom sarajevskom bošnjačkom intelektualcu neugledno bilo da sjedne rame uz rame “takozvanom” BANU, kao što nije mudro opodržati “takozvanu” Bošnjačku gimnaziju ako se zna da su sve škole i gimnazije u Bosni bošnjačke osim onih, u kojima bošnjačka/bosanska djeca ne smiju svoj maternji jezik nazivati bosanskim jezikom. Ali, to ne iritira bošnjačke intelektualace u Vekabeu kao što ih iritira postojanje BANU i Bošnjačke gimnazije. Jer, da nema tih dviju institucija u Sarajevu, svi intelektualci zajedno sa svim akademicima u ANUBIH i drugdje bili bi sretni, zadovoljni i ispunjeni što im se omogućuje da i dalje mogu brati mirisno cvijeće po Bosni. Ovako, BANU ih uznemirava, jer im kvari rahatluk od kojeg im kraja nema. Međutim, sa BANU-om rahatluku im ima kraja i zato oni nisu mogli aktivno sudjelovati u komemoraciji rahmetli akademiku Muhamedu Filipoviću, koji je imao tu časti, a i mi s njim, da bude predsjednik BANU bez njihovog izuna.



Ima još onih poput akademika u ANUBIH i intelektualaca u Vekabeu, koji nisu happy što postoji BANU. Njima ne smeta nijedna od tri Hazu, nijedna od tri Sanu, već im smeta jedna Banu, koju oni ne mogu očima gledati ni na komemoraciji rahmetli akademiku Muhamedu Filipoviću. Ima li veće i dublje mržnje od ove. Ima ona koju u duši kriju, ali ne msiju ili ne umiju da je izliju, jer članovi časne porodice Akademika - Ifet, Amer, Nenad i Kenan Filipović poručuju ANUBIH i Vekabeu nemojte se zahmetiti, držite se svoga protokala, a mi ćemo se držati našeg porodičnog ugleda da vam kažemo ono što zaslužujeti:

- Ostavite nas na miru, vi niste dostojni našeg prisustva na vašoj komemoraciji, koja služi samo vama na nečast i na sramotu.



Ako ne bi bilo BANU, onda bi svi dušmani Bosne i Bošnjaka/Bosanaca bili happy. Ovako oni nisu happy. Oni su nesretni. Ali, to je najjači dokaz da je BANU na pravome putu. Put je težak i trnovit, ali je naš unatoč dušmanima. A uvjek je Bosna imala svoje dušmane - velike i male, male i velike. I uvjek ih je pobjeđivala zato što je stameno stajala na svojim nogama na svojoj zemlji, i čvrsto se držala svojim rukama za svoje stablo od drveta, i visoko gledala prema suncu koje se iznova rađa, i uvjek pratila polumjesec, koji se noću javlja da otkrije hrsuza, koji bi htio da pokrade Bosnu.

Kao i uvjek i danas nad Bosnom kruži jad i bijeda, tuga i čemer od takozvanih akademika i intelektualaca, za koje je Bernarda Rasel lijepo rekao: - Osnovni problem sa svjetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi!

Čitaj link: Porodica pozvala na ignorisanje komemoracije u čast akademika Muhameda Filipovića u ANUBiH