Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

77 VELIČANSTVENIH PRIJEDORČANA
Autor: Samir Hadzalić
Objavljeno: 05. March 2020. 13:03:22


SAMIR HADŽALIĆ: Prijedor godina 1992., dok se civilizirani dio planete uveliko pripremao za ulazak u novo stoljeće i u novi milenij, u Prijedoru je velikosrpska mašinerija uveliko počinje puhati u ratne trube. Ubrzo je pomno pripremana kampanja rezultirala stravičnim genocidom nad nesrpskim stanovništvom. Na žalost ovoga puta, nije bilo onih koji bi barem deklarativno, poput potpisnika pisma, muslimana iz 1942, ustali protiv opšte nacionalističke euforije. Nije bilo hrabrih među Srbima, da napišu takvo jedno pismo “gospodarima rata”. Posljedice onoga što je tada uslijedilo u gradu na obalama Sane, osjećamo i danas a čini se da ni ratne trube nisu još utihnule.
Prijedor, godina ratna 1942. mjesec septembar. Nakon raspada kraljevine Jugoslavije, Prijedor ulazi u sastav novosonovane Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja je odmah počela revnosno implementirati neonacističku ideologiju. Uslijedio je obračun, protjerivanje i likvidacija neistomisjenika odnosno “nearijevaca”. Takva doktirna nove države, ponukala je grupu uglednih prijedorskih muslimana, da pošalju pismo “Glavnom stožeru” sa molbom da se pismo proslijedi poglavniku Paveliću. U pismu se između ostalog ukazuje (kako se navodi) na “Bolne pojave u pojedinim mjestima prijedorske oćine”. Ova grupa uglednih muslimana, njih u pismu zaključuju i mole, da se sa “najvišeg mjesta” utiče i po mogućnosti stane na put tim bolnim pojavama”. Dakle, iako se to eksplicitno u pismu ne navodi, moli se Poglavnik da svojim utjecajem spriječi protjerivanje i ubijanje Srba, Židova i Roma (i jednog dijela muslimana). Jedan ovakav neosporno hrabar i human gest prvih muslimana grada, ma kako on sa današnje vremenske distance zvučao naivno, i sa unaprijed određenim epilogom, ipak će ostati samo tiho svjedočansto u prohujalom vremenu. U hororu Drugog svjetskog rata i najveće kampanje kako okupatorske armade tako i domaćih izdajnika, naši preci su hrabro podigli svoj glas i stali u odbranu sugrađana, svojih komšija druge nacionalnost. Na žalost njihov primjer je čak i u vremenu u kojem živimo, ostao usamljen.

Neka im je vječni rahmet Prijedorčanima - potpisnicima pisma:
Alagić Edhem
Alagić Ibrahim
Alihodzić Jakub
Alisić Avdo
Alisić Smail
Alisić Sulejman
Alisić Uzeir
Arnautović Suljo
Babić Ahmet
Babić Mehmed
Bajramović Rahim
Basić Alija
Basić Besir
Beganović Mehmed
Beširović Smajlbeg
Bikić Omer
Blekić Sadik
Brekić Teufik
Burazerović Husnija
Čaušević Fehim
Čehić Alija
Cepić Salih
Cepić Salko
Cikota Husein hafiz
Cipranić Ahmed
Cirkinagić Fuad
Cumurija Muhamed
Djulkić Serif
Djulkić Sulejman
Džananović Hasan
Goretić Kasim
Habibović Ishak
Habibović Jusuf
Habibović Mumin
Habibović Mustafa
Habibović Smajo
Hadzalić Abdulah
Hadzalić Hakija
Hadzalić Hilmija
Hergić Ibrahim
Hergić Mehmed
Hrustanović Kasim
Jahić Alija
Jahić Mustafa
Jakubović Smail
Jakupović Osman
Jogić Omer
Kahrić Edhem
Kahrić Fehim
Kahrić Muhamed
Kapetanović Halid
Kodzić Smail hafiz
Kurović Adem
Kurtović Safet
Mešić Ibrahim
Mešić Nurija
Midžić Dzevad
Midžić Muharem
Pehlić Paso
Petrović Enver
Petrović Esad
Ramadanović Ramadan
Sadiković Muhamed
Salihbegovć Fadil
Sarić Reuf
Sehić Smail
Selimbegović Esad
Selimbegović Idriz
Selimbegović Mustafa
Selimbegović Salih
Serhatlić Ahmet
Softić Muharem
Softić Nijaz
Suljanović Omer
Trepić Muhamed
Trepić Uzeir
Šehović Kasim
Decenijama se nakon zavšetka Drugog svjetskog rata nista nije znalo ili se po čarsijskim kuloraima pričalo o ovom pismu prijedorskih istaknutih muslimana. I danas se u 21. stoljecu, u pojedinim medijima i na društvenim mrežama, rijetko i površno spomene ova inicijativa. Na žalost nerijetko se toj inicijativi daje i negativna konotacija u smislu da su potpisnici ustvari dali podršku poglavniku Paveliću i njegovom fašitičkom režimu. Naravno ovakve neistine su servirane iz onih propagadnih centara koji danas umanjuju bilo kakvu ulogu muslimana u antifaštičkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata u potkozarju, odnosno gradu Prijedoru. U tome je u velikoj mjeri doprinijela i masovna propagandna mašinerija bivše nam zajednice drzave, koja se uglavnom trudila da prikaže stradanja uglavnom srpskog naroda. Ne radi li se i danas, o istim ljudima, koji su samo osvježili svoje ratničke boje? Vrhunac takve propagadne mašinerije bivše nam države, svakako je bilo ignorisanje činjenice, da je i legendarni Dr. Mladen Stojanović, vođa ustanka protiv okupatora u potkozarju, preživio i iz zatvora pobjegao zahvaljijući između ostalim i muslimanima antifašistima grada Prijedora. Dr. Stojanović je u svojim govorima narodu potkozarja, često upozoravao da se za “slobodu bore svi naši narodi bez obzira na vjeru i naciju”, i da se muslimani ne mogu nazivati “Turcima”, kako je u to vrijeme bilo uobičajeno. Na žalost njegove revolucionarne i humanističke ideje o ravnopravnosti i zajedničkoj borbi protiv fašizma, zaustavila je četnička nacionalistička propaganda, koja je organizirala i njegovo svirepo ubistvo.

Jedan od potpsinika pisma poslanog “poglavniku”, sa molbom da on svojim autoritetom spriječi masakre nad Srbima, Židovima i Romima, bio je djed autora ovog teksta. Još za vrijeme kraljevine Jugoslavije službovao je u Zagrebu na željeznici kao vlakovođa odnosno željeznicki službenik. Po izbijanju Drugog svjetskog rata biva raspoređen na službu u rodnom Prijedoru. U jednoj od partizanskih akcija na pruzi Prijedor – Bosanski Novi voz u kojem je nadgledao rad željezničkog osoblja, nalijeće na improviziranu minu. Igrom slučaja preživio je ali sa teško povrijeđenom nogom. Iako je nerado pričao o ratnim i poratnim vremenima, pred kraj života je govorio o pismu sa ponosom, sjećaju se svih potpisnika.

Moj djed kao većina potpisnika incijative nisu ni slutili da će nakon pisma poglavniku uslijediti progoni i ubijanja samih potpisnika pisma. Zato i ne čudi činjenica da se o ovom pismu malo ili gotovo ništa ne zna čak ni do danas, jer su se sami potpisnici pisma odlučili na duboku konspiraciju koja je podrazumijevala ne otkrivanje detalja i svojim najbližim. Svoje prezime u jednom momentu u službenim dokumentima moj djed zamjenjuje sa drugim prezimenom, koje će zadržati kratko i nakon Drugog svjetskog rata. Na taj način uspijeva zavarati okupatorske a kasnje i komunističke vlasti. Obzirom da su mu i jedni i drugi bili prijetnja iz različitih razloga. Na žalost neki od potpisnika tog pisma Paveliću, nisu preživjeli. Neke su likvidirale ustaške, a neke pak komunističke vlasti zbog navodne saradnje sa okupatorom. Pojedinci su uspjeli pobjeći i u partizane, poput Ahmeta Babića koji je postao jedan od najboljih partizanskih boraca sa Kozare. Ulica u kojoj sam odrastao i danas u starom dijelu grada Prijedora nosi njegovo ime. Preživjela je euforiju preimenovanja ulica od strane današnjih gradskih vlastodržaca.

Prijedor godina 1992., dok se civilizirani dio planete uveliko pripremao za ulazak u novo stoljeće i u novi milenij, u Prijedoru je velikosrpska mašinerija uveliko počinje puhati u ratne trube. Ubrzo je pomno pripremana kampanja rezultirala stravičnim genocidom nad nesrpskim stanovništvom. Na žalost ovoga puta, nije bilo onih koji bi barem deklarativno, poput potpisnika pisma, muslimana iz 1942, ustali protiv opšte nacionalističke euforije. Nije bilo hrabrih među Srbima, da napišu takvo jedno pismo “gospodarima rata”. Posljedice onoga što je tada uslijedilo u gradu na obalama Sane, osjećamo i danas a čini se da ni ratne trube nisu još utihnule.



Ostali prilozi:
» TRIJUMF PRIMITIVIZMA
Željko Milićević | 01. December 2020 23:34
» KAŽNJAVANJE NEVINIH
Željko Milićević | 30. November 2020 00:35
» HAIRLI NOVI POČETAK
Mesud A. Ramić | 29. November 2020 16:32
» NA BRANIKU SVOJE DOMOVINE, OSTAVITE NAM ŽELJKA
Mr. Milan Jovičić | 29. November 2020 16:01
» ĆORSOKAK - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 28. November 2020 15:06
» NADOGRADNJA DVADESETPETOGODIŠNJEG MIRA U BOSNI I HERCEGOVINI
Eric Nelson, ambasador SAD u BiH | 27. November 2020 13:46
» SALADIN DINO BURDŽOVIĆ, SAMOCENZURIRANI CRNOGORSKI PJESNIK
Šemso Agović | 26. November 2020 23:36
» ZAŠTO RUSKOM AMBASODORU VASILIJU NEBENZYAOVU SMETA VISOKI PREDSTAVNIK UN-A ZA BOSNU?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. November 2020 15:11
» SARAJEVSKI BLJESAK ZA DAN DRŽAVNOSTI
Mesud A. Ramić | 24. November 2020 20:01
» PORUKA POBJEDE I PORAZA
Elmedina Muftić | 24. November 2020 14:31
» MANDRKNO ZAIM
Said Šteta | 24. November 2020 01:40
» USTAO JE STARI, USTAĆE I NAŠ MOSTAR!
Mr. Milan Jovičić | 24. November 2020 00:30
» A ŠTA ĆE MENI JOŠ JEDAN PAPIR U DŽEPU?
Željko Milićević | 23. November 2020 13:52
» ZULUM JE STROGO ZABRANJENO ČINITI ALI I TRPITI
Aziz Hurem | 23. November 2020 13:39
» PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U EU
Dr. Mirko Pejanović | 21. November 2020 15:11
» U DEJTONU JE MOGLO BOLJE
Akademik dr. Suad Kurtćehajić | 21. November 2020 11:57
» BLEJANJE MILORADA DODIKA U STUDIJU N1
Mr. Milan Jovičić | 20. November 2020 19:56
Ostali prilozi istog autora:
» PRIDORSKA KAPETANIJA
02. August 2020 23:28
» VELIKI KINESKI ZID
27. January 2020 16:25
» PRIJEDOR PONOVO POD VODOM
19. May 2019 14:45
» JUBILEJ VRIJEDAN PAŽNJE
27. January 2011 10:14
» PRIJEDORSKI OSVAJAČ PLAVOG NEBA
01. December 2010 20:41