Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Naši mladi govore: ELMA SELIMI, studentica medicine, sandžačka pjesnikinja, esejista, besjednica
SVIJET SE MOŽE PROMIJENITI UKOLIKO PROMIJENIMO NAŠE NAVIKE PREMA SVIJETU
Autor: Avlija
Objavljeno: 06. April 2020. 18:04:44

ELMA SELIMI je rođena 1997. godine u Tutinu u kome je završila osnovnu školu kao učenik generacije. Srednju medicinsku školu Novom Pazaru također je završila kao đak generacije. Student je treće godine Medicinskog fakulteta u Mitrovici.
Osim poezije, piše eseje, besjede i kratke pripovjetke.
Zbirka poezije „Nepotreban ambijent“ nagrađena je književnom nagradom „Najemotivnija ljubavna pjesma“ u kategoriji mlade nade ljubavnog pjesništva u Mrkonjić gradu 2017. Pjesma «Velike sitnice» iz istoimene zbirke objavljena je u magazinu „Lacuna mag“ za kulturu i literaturu Safera Grbić.
Pjesma iz nove zbirke «Popis inventara» odabrana je među trideset najboljih u regionu od strane Biblioteke „Branko Radičević“ Žitište.
Pjesme su joj objavljene u „Antologiji poezije pjesnika iz ex-YU 1991. – 2017. godine književni klub sombor
Objavila je zbirku pjesama „Nepotreban ambijent“, u štampi joj je druga knjiga „Zakasnićemo da budemo ljudi“.


Za novi 21. broj časopisa Avlija razgovarali smo sa mladom sandžačkom pjesnikinjom Elmom Selimi koja nas upozorava da ćemo zakasniti da budemo ljudi ako nastavimo da živimo kao prije pandemije

Kako provodite vrijeme u samoizolaciji zbog zarazne bolesti kovid-19? Da li vam teško pada odvojenost od različitih životnih aktivnosti? O čemu razmišljate i da li pišete ovih dana i o čemu?
Elma Selimi:
Samoizolacija kao nužnost vrhovnog dobra u ovom specifičnom slučaju gdje čuvajući sebe čuvamo i druge nije mi naporna, obzirom na sve izdate predostrožnosti smatram da je ovo naročit period da se pozabavimo sobom i najbližima. Vrijeme provodim čitajući Dostojevskog i spremajući naporne ispite, nedostaju mi predavanja i živa riječ, kao i prijatelji. U posljednje vrijeme sam bila dosta aktivna na društvenom planu, a sada je sve utihnulo. Uhvatim se u momentu da pišem nostalgično jer crpim inspiraciju iz ljudi i okoline, a često sam u razmišljanju obimne transakcije informacija gdje se njihova kvota verodostojnosti kreće od gole istine pa do eksplicitne laži. Na nama je da rasuđujemo.

Studentica ste medicine, zašto ste upisali medicinu? Kao studentica medicine šta nam možete reći o ovom virusu, koja su Vaša saznanja?
Elma Selimi:
Medicinu sam zavoljela još kao slabašno dijete kojem je dijagnostikovana autoimuna bolest „celijakija“ ophođenje ljekara u Beogradu ostavilo je snažan utisak koji me i dan danas prati, te se to manifestovalo kao ljubav, jer mi u porodici niko nije ljekar. Sada kao student treće godine gdje sam na pola puta do kraja shvatam da medicinu treba da studiraju oni koji je zaista vole, jer svi ostali razlozi mogu da izblijede. Medicina me naučila brižljivosti, a uz nju sam stekla dodatnu empatiju prema ljudima kao i razumijevanje za različite promjene raspoloženja usljed bolesti.
O Korona virusu COVID-19 znam da pripada jednoj od sedam različitih vrsta virusa koji pripadaju istoj familiji, javljaju se kod ljudi i nekih životinja. Razlikuje se od gripa po mehanizmu dejstva te uzrokuje i drugačije komplikacije gdje je vodeća upala pluća. Smatra se da se prenosi kapljičnim putem ali i preko različitih fizičkih površina, može se prenijeti i preko ruku dirajući usta, nos i oči, te nas ne treba čuditi zašto se toliko insistira na zaštitnim maskama i rukavicama kao i izolaciji. Inkubacioni period nije preciziran no smatra se da iznosi od 14 do 28 dana gdje je najveća prenosivost virusa baš u periodu kada nema simptoma, a zatim kada se jave. To virusu daje mogućnost da se neometano širi te je najbolja preventiva što manji kontakt sa ljudima i naravno dobra lična higijena. Spektar simptoma je različit ali naročito se izdvaja visoka temperatura, suh uporan kašalj i otežano disanje. Tako da savjetujem da ko god osjeti ove simptome kontaktira dostupne epidemiološke službe. Komplikacije su izražene kod starijih osoba, kardiovaskularnih bolesnika i dijabetičara. U svemu ovome imuni sistem ima vodeću ulogu kao odbrambeni stražar organizma. Čuvajte se.

Šta je Vaše mišljenje o ovoj situaciji koja mijenja svijet ili postoji mogućnost da promijeni svijet koji znamo?
Elma Selimi:
Ova situacija nas disciplinuje i mjeri naš prag tolerancije, itekako mijenja pogled na svijet jer uviđamo koliko možemo biti slabašni prema nečemu što ne vidimo dok ga osjećamo u vidu straha da baš mi ne obolimo. Ovo doživljavam kao restart civilizacije gdje se ponovo uče osnovni emocionalni mehanizmi na koje smo zaboravili, sad više mislimo na svoju nanu / babu i djedu, roditeljima i starijim komšijama, jer nam je pobuđena svijest i tako nam rade viši instiktivni mehanizmi. Svijet se može promijeniti ukoliko promijenimo naše navike prema svijetu, a da li je ovo dovoljan period to je već stvar ličnog pitanja. Jedna od promjena koju direktno osjećam je pitanje online obrazovanja gdje se protok znanja može kontrolisati dok protok povratnog neznanja ne. Možda budemo više cijenili svoje profesore, nastavnike i učitelje. Medijska kampanja doktorskog požrtvovanja je na najvišem nivou, što ranije nije bio slučaj već obrnuto, to je ono pozitivno što se iz ove situacije da primjetiti i dobro je što je tako, narodu treba izgraditi povjerenje prema ljekarima da bi se što ranije javili ukoliko osjete bilo koji simptom ne samo virusa već i bilo kog drugog oboljenja.

Kada ste počeli da pišete? Čije ste pjesme i priče voljeli da čitate tokom školavanja a šta čitate danas? Koje su Vam knjige najbliže uzglavlju, odnosno radnom stolu?
Elma Selimi:
Pišem od trinaeste godine, prve pjesme bile su u formi rime, još tada sam znala da je pisanje put liječenja duševnog bića tako da kada bih osjetila da me nešto muči prenijela bih na papir i tako bih se oslobađala tjeskoba i gomile nejasnih pitanja koja bi se kao pčele koje ubadaju misli rojile. Voljela sam da čitam poeziju Branka Miljkovića, njegove pjesme su utisnute kao stope u mojim moždanim vijugama. Danas čitam modernu psihologiju i psihoanalizu Sigmunda Frojda. Najbliže uzglavlju su mi Patologija i Patofiziologija kao izuzetan prioritet.



Unazad 30-tak godina došlo je do srozavanja mnogih moralnih vrijednosti, od porodičnih do religijskih. Sve više se trguje drogom, kupuju se i prodaju glasovi na izborima, kupuju se ispiti, diploma i radno mjesto. Jesmo li zakasnili da budemo ljudi ili će ova pandemija pomoći čovječanstvu da uspori samouništenje?
Elma Selimi:
Ukoliko posmatramo globalno pandemija koja je uzela maha dovešće do promjena zakona, kontrolisaće se više letovi, roba i sigurno će se više ulagati u nauku. Lekciju učimo na teži način, ali suština jeste da smo došli do moralnog kolapsa koji liči na začarani krug gdje je gora stvar povlačila još goru. Roditelji su počeli da žude za karijerom i trendom modernog društva koje donosi više štete nego koristi, a tu stradaju najslabije karike odnosno djeca. Pauza koja se ogleda u toku vanrednog stanja daje nam uvid da sagledamo bolje okolinu koja je godinama bila pod agresijom čovjeka, te sada kada smo u izolaciji polako se uviđa rekonstrukcija prirode i njena fenomenalna moć regeneracije, na nama je da čuvamo ono što nam je dato u amanet, a ne degradiramo. Iz ove situacije najbolje je izvući pouku prije nego nam bude prekasno da budemo ljudi.

Kuda vodi ovo sveprisutno ugrožavanje dječjih prava na zdravo djetinjstvo u kontekstu da djeca provode po cio dan (i noć) uz računar, da su nasilje i pornografija dostupni na klik, govor mržnje dominantan na društvenim mrežama…? Kako zaštititi ne samo djecu već i mlade od zavisnosti od interneta?
Elma Selimi:
Ukoliko naučite na vrijeme dijete da koristi pravilno internet onda će mu isti biti oaza znanja, to se postiže jedino ličnim primjerom. Ako majka ili otac konstantno provode vrijeme gledajući TV ili telefon onda daju isti takav primjer djetetu zato što dijete oponaša roditelje kao savršena bića. Zaštita je preventivne prirode i svodi se na to da se djeca animiraju društvenim ili timskim igricama. U teoriji je puno lakše govoriti o tome dok je u praksi najlakše dati djetetu telefon ili ga posaditi pored televizora, time se djeca zaglupljuju jer im se nude prerađene informacije pa tako dijete ne mora više da razmišlja. Nažalost postaje nam kultura da se od malena kupuju smart telefoni u želji da zadovoljimo dječije potrebe, kaže se da je put do pakla popločan najboljim namjerama, a to je u ovom slučaju prečica jer ne možete uvijek kontrolisati šta će dijete gledati na internetu.

Ako biste morali da izaberete 24-oro časovni strogi karantin u kući 14 dana a da imate internet ili da 14 dana provedete bez interneta ali na slobodi i u prirodi šta biste izabrali? Recite nam nešto za a nešto protiv interneta.
Elma Selimi:
Odmah bih izabrala prirodu, avanturistički sam tip i kada ugrabim slobodnog vremena trčim za mirom koji nalazim na prirodnim prostranstvima. Priroda okrijepljuje fizički i psihički, pravi odmor za dušu koji bi trebao svako priuštiti. Internet je koristan ako se pravilno koristi, pogotovo kada je u pitanju inovativna nauka i saznanja koja nisu dostupna na fakultetu kao pridodata literatura. Bez interneta bi bilo teško funkcionisati u svijetu kakav danas poznajemo. Dostupnost informacijama nam je velika olakšica i veoma smo svjesni toga. Negativne strane proističu iz iracionalne i pretjeranog korišćenja interneta kao i zloupotrebe podataka. Na internetu smo izloženi raznim sadržajima koji nas odvlače od realnosti.



Šta to čovjeka najviše opredjeljuje u djetinjstvu i mladosti da postane dobar, loš ili zao?
Elma Selimi:
Moralni primjeri se uče u najranijem periodu odrastanja tačnije djetinjstvu, spektar karakternih osobina zavisi od tempera kojim roditelji boje djecu. Ukoliko ih zapostavite ili pak ne pružite ljubav djetetu koje je iz ljubavi nastalo onda ne očekujete da to isto dijete bude spremno da prepozna ljubav, a kamoli da je pruži. Svako od nas je rođen bezgriješan, kao roditelji vi pišete po djetetu kao na praznoj hartiji i ono što ste zapisali pročitaćete kad vam dijete postane odrastao čovjek. Tu su i socijalni aspekti kao i društvena sredina u kojoj se jedinka razvija kao i genetski uslovljen temperament koji se iskazuje fenotipski ako ga spoljašnji uslovi zadovoljavaju. Pri mišljenju sam da dobra instalacija karakternih osobina koja se definiše adekvatnim vaspitanjem određuje kako će se kasnije čovjek nositi sa izazovima koji će rezultirati njegovom reakcijom, a ona će se ogledati kroz postupke koji mogu biti dobri, loši i zli.

Pored sebe, da li biste izdvojili još neko ime od mladih sandžačkih pisaca kao obećavajuće?
Elma Selimi:
Sandžak je uvijek imao šta da ponudi naročito u pogledu mladih pjesnika i pisaca, u toku dosadašnjeg iskustva pročitala sam nekolicinu mladih autora gdje izdvajam Belmu Husović, Hazira Župljanina, Džejlanu Berović, Aišu Halitović i mnogi drugi koji će na pjesničkom nebu zauzeti svoje mjesto.

Zašto ljudi negiraju jedni drugima nacionalnost, jezik… Da li će pandemija ovog virusa pomoći ljudima da shvate da nisu važne teritorije i velike države,
Elma Selimi:
Prije svega je tu uključeno neznanje i nezaintersovanost za kulturološki identitet koji narodu daje autentičnost. Svako ima prava da bude ono što jeste, a za pravdu u tom kontekstu se treba boriti! Kada se ljudi nađu u zajedničkoj nevolji onda se zaboravi materijalno bogatstvo i svi postanemo ogoljeni do srži bez obzira šta posjedovali jer niko nije pošteđen ma šta god posjedovao ili bio. Svijest naroda u ovom slučaju vodi se na puki opstanak tako da sve ostalo pada u vodu. Mišljenja sam da je ovo pravi trenutak da se osvijestimo i priznamo da smo svi samo ljudi.

Na brojnim elektronskim tabloidima laž i govor mržnje se šire poput zarazne bolesti. Vjerujete li u mogućnost izgradnje trajnog mira na Balkanu, pa ako smijemo dodati i trajnog mira u svijetu?
Elma Selimi:
Kada bi u svijetu vladao mir, čovjek bi se napravio ludim i iz tog ludila bi napravio haos čisto iz dosade. Teško je govoriti o miru kada znate da je narod temperamentan, pod ovim ne pravdam govor mržnje niti bilo koji vid agresivnog ponašanja jer ne bi trebalo generalizovati, već izdvojiti pojedince koji to rade. Mir se gradi postupno kroz naredne generacije koje dolaze, ukoliko zasadite i klicu mržnje onda ćete dobiti i njen plod. Treba se osvrtati na prošlost kao izvor saznanja i gledati da u budućnosti se ne ponavljaju greške koje izazivaju haos.

Da li za ratove veću krivicu snose vođe i generali ili ratnohuškački novinari? Koje elektronske i(li) štampane medije na našem četvoroimenom jeziku možete da pohvalite kao elementarno profesionalne, objektivne… da ih preporučite našim čitaocima?
Elma Selimi:
Krivicu snosi onaj koji ima najviše interesa, u tom slučaju može biti bilo ko od navedenih.
Najčešće čitam Telegraf i N1 u moru informacija treba biti vješt pronaći relevantne jer smo pretrpani portalima koji služe kao prenosioci iskrivljene slike realnosti. Opuštam se uz portale koji govore o poeziji, prozi, naravno preporučujem i vas.
Da li se slažete sa nekim lingvistima koji tvrde da je danas jedan te isti jezik kod Bošnjaka, Srba, Hrvata i Crnogoraca. Zašto toliko ima otpora prema nazivu bosanski jezik?
Elma Selimi:
Jezik je živa materija koja jednom narodu daje i lingvistički život, jezikom se iskazuju sva vremena koje riječima potvrđuju identitet. Tako da je logično da postoje i narodno običajne razlike te nema razloga da se negiranjem postojanja jezika negira i život naroda koji svjedoči o tome. Razlike u ovom slučaju doprinose bogatsvu dijalekta i ne bi trebalo da nas dijele već produhovljuju da naučimo više jedni o drugima. Mišljenja sam da je otpor podijeljen na pozornicu gdje mi vidimo šta se odigrava, dok se iza zavjese čuje šaputanje.

Avlija je objavila tek prvu knjigu iz edicije ‘’Bošnjačka biblioteka’’. Da ste Vi urednica edicije ‘‘Bošnjačka biblioteka’’, koje bi to bile prvih nekoliko knjiga?
Elma Selimi:
To bi bile knjige: Šefke Begović-Ličine Brezđetka, Izeta Sarajlića Nekrolog glagolu voljeti, Ćamila Sijarića Miris lišća orahova i Bihorci, Enesa Halilovića Zidovi, Aladina Lukača Bramaputra, Enesa Nikšića Begova kuća



Vidimo da niste pristalica nošenja dimija i šamija, ali recite nam, ne samo kao neko ko potiče iz muslimanske porodice već i kao intelektualka, zašto i kako je uopšte moguće u 21. vijeku, s jedne strane vijeku seksizma, a s druge strane vijeku ljudskih prava i sloboda da nekome smeta ma(h)rama na glavi muslimanke?
Elma Selimi:
Svakom kome smeta ne mora da gleda! U zemlji gdje je dopušteno slobodno izražavanje i kretanje, nema mjesta takvom otporu. Predrasude sa druge strane postoje, jer su mediji uticali da se iskrivi slika žena koje nose mahramu. Adekvatno obrazovanje kroz školovanje bi u ovom slučaju bilo najbolje rješenje da se vjere i njihovi propisi upoznaju, tako bi srušili stereotipna mišljenja i predrasude među narodima.

Do ove pandemije zapadnoevropski političari i mediji su pridavali preveliku pažnju malobrojnim pokrivenim muslimankama koje žive u EU, osuđivali što ne žele da se rukuju sa nepoznatim muškarcima, danas svi pokrivaju lice i izbjegavaju kontakt… Kako će poslije pandemije objasniti javnosti da pokrivanje lica predstavlja bezbjedonosni problem a danas svi hodaju obučeni kao Marsovci i ne smeta to nikome?
Elma Selimi:
Situacija je primorala sve ljude svijeta da se zapitaju o svojim stavovima, ovdje nije isključeno da li su se zapitali koliko je bolje ne rukovati se i time zaštiti i sebe i sagovornika. Mjere bezbjednosti su u ovom slučaju analogne, žena se pokriva da bi sebe zaštitila, a sada se ljudi pokrivaju da bi zaštitili sebe od drugih.

Imate li kućnu i biblioteku i da li znate broj knjiga? Koji Vam je draži poklon: knjiga, čokolada ili parfem? Ako biste morali sa sobom na neko pusto ostrvo da ponesete samo jednu knjigu, koja bi to bila knjiga?
Elma Selimi:
Moja biblioteka je skromna, a najviše se sastoji od stručne literature koja je obimna, a otprilike je na policama oko pedesetak knjiga. Najdraži mi je poklon koji je kupljen sa puno pažnje bez obzira šta to bilo. Ponijela bih sa sobom knjigu autora Mr Skot Pek „Put kojim se ređe ide“ odlična knjiga.

Ako biste morali da izaberete samo jedan grad da živite i boravite samo u njemu do kraja života, nešto poput ovog karantina koji živimo ovih dana, koji bi to bio grad i zbog čega?
Elma Selimi:
To bi bio grad u kojem su ljudi koje volim jer gdje god da ste bio to i najljepši grad, bez toplog doma uzalud je sva arhitektura. Tako da bih uvijek izabrala isto što i sad.

Imate li avliju u Tutinu gdje živite? Šta zapravo za Vas znači avlija? Na šta Vas asocira ova imenica?
Elma Selimi:
Da imamo i jako je prostrana, avlija mi je prefinjena riječ koja asocira na mjesto odrastanja, bezbrižnost i djetinjstvo. Ima li šta ljepše od toga vidjeti majku kako vas srdačno čeka naslonjena na ogradu svoje avlije?




Ostali prilozi:
» TABLETE PROTIV KAŠLJA „BISOLVON“ ILI „BISOLEX“ LIJEČE KORONU
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 27. July 2020 14:03
» UZ SVOJ KRAJ I DRAGU DJECU NAJLJEPŠA JE NAGRADA
Božidar Proročić | 27. May 2020 20:55
» PRETRPJELI SMO MNOGO GORE I TEŽE STVARI
Fena | 01. April 2020 18:51
Ostali prilozi istog autora:
» ROŽAJE: “HODAJMO ZAJEDNO”
22. September 2019 13:13
» STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA
17. January 2018 15:32
» MIRNA BOSNA (I HERCEGOVINA)
03. January 2018 15:30