DR. SCI. RIFAT REDŽOVIĆ: Moj stav preferira mišljenje da je coronavirus COVID -19 laboratorijski proizveden kao oblik biološkog oružja i samo je nepoznanica je li greškom, nepažnjom i nesmotrenošću iscurio iz laboratorije ili je planirano pušten u opticaj. Ako je nenamjerno iscurio iz laboratorije onda je to globalni problem koji trenutno proživljavamo identičnim obrascima odbrane i zaista ga svi skupa na nejakim plećima nosimo. Ako je virus planski oslobođen laboratotijskih stega, onda su samo neki u opasnosti i u većem smo problemu nego da se radi o nenamjernom propustu.

Bez obzira na struku, svako od nas je stvorio nekakvu sliku ili teoriju o virusu koji nam je za kratko vrijeme uticao na živote i stavio nas u nezavidan položaj pokazujući koliko smo nemoćni i koliko nastala situacija utiče na naše sposobnosti određujući ih kao ograničenosti. Kao i svi ostali tako ću i ja, na osnovu skromnog znanja koje posjedujem, iznijeti razmišljanje kojem se ne mogu oduprijeti i koje ima duboku logičku potporu o ovoj nedaći koja nas je snašla.

Krucijalno pitanje koje mi se nameće odnosi se na to, je li ova virusna pošast krenula prirodnim tokom, spontano i kao neminovnost, ili je posljedica nečije namjere da se laboratorijskim putem spravi i na taj način pokaže snaga u eventualnom odmjeravanju snaga na globalnom nivou. Nisam pristalica nikakvih teorija zavjere i teško vjerujem u njih iz prostoga razloga što vjerujem u kritičku i racionalnu umnost i realno sagledavanje stvari tako da odbacujem šansu da sam upao u zamku naučne ili neke druge fantastike. Dakle, moj stav preferira mišljenje da je coronavirus COVID -19 laboratorijski proizveden kao oblik biološkog oružja i samo je nepoznanica je li greškom, nepažnjom i nesmotrenošću iscurio iz laboratorije ili je planirano pušten u opticaj. Ako je nenamjerno iscurio iz laboratorije onda je to globalni problem koji trenutno proživljavamo identičnim obrascima odbrane i zaista ga svi skupa na nejakim plećima nosimo. Ako je virus planski oslobođen laboratotijskih stega, onda su samo neki u opasnosti i u većem smo problemu nego da se radi o nenamjernom propustu. U tom pogledu iznijet ću samo dvije mogućnosti gdje je prva mogućnost manje vjerovatna i nju odbacujem ali je vrijedna pomena, a drugu mogućnost preferiram i smatram da je u opticaju iako se u ovom trenutku ne mogu osloniti na činjenice, iz prostog razloga što su izuzetno čuvane i nisu nam dostupne. Generalno, bilo kako bilo, suočavamo se sa civilizacijskim problemom koji ostvaruje nekakakav novi ustroj na planeti i koji je za ljudski rod i humanizam velika prijetnja. Ako isključimo hipotezu o prirodnom toku stvari i djelovanju coronavirusa kao neminovnosti a prihvatimo stanovište o ljudskoj intervenciji na biološke procese onda ulazimo u jednu posebnu problematiku koja navodi na nesagledive posljedice. Na osnovu sposobnosti koje mu je priroda dala, u pogledu umnosti, čovjek kao takav razvija svoja znanja pomoću nauke i koristi ih kako bi sebi olakšao bitisanje i kreiranje lagodnijeg i kvalitetnijeg života. U tom pokušaju spoznavanja istina, nerijetko se prelaze granice dozvoljenog kako u sferi naučne etičnosti, tako i u sferi prirodnog kauzaliteta koji se vremenom narušava. Priroda „dozvoljava“ naučnu intervenciju u mnogim sferama a biologija je rijetka oblast u kojoj čovjek, unatoč ogromnom intelektu koji posjeduje, pokazuje nemoć u kreiranju organske materije jer je to polje rezervirano da ga uređuje najsavršeniji sistem koji neki nazivaju-prirodom, a veliki dio nas - Bogom.

Neminovno je poslije svega postaviti pitanje o zakulisnim radnjama vezanih za coronavirus. Mnogi analitičari zastupaju tezu da je coronavirus spravljen da djeluje po principu Maltusove teorije koja u krajnjem ishodištu dovodi do demografskog kolapsa i umanjenja ljudske populacije uz obrazloženje da je hrana ograničen resurs koji ne može svima biti na raspolaganju. Tomas Robert Maltus (1766-1834), engleski demograf i matematičar je zagovarao teoriju da se ekspanzija stanovništva mora zaustaviti i da se taj cilj može ostvariti jedino putem ratova, bolesti i epidemija ili preventivnim mjerama kao što su kontrola rađanja, odlaganje braka, celibat i prostitucija. Ovu su teoriju mnogi odbacili i odredili kao najnehumaniju i najopakiju teoriju u društvenoj nauci da bi ipak u jednom svom dijelu bila prihvaćena i djelimično sprovedena u Kini u periodu 1978-2015.g. u kojem je Komunistička partija Kine ograničila rađanje samo jednog djeteta ne bi li se navodno, država zaštitila od gladi, umanjivši tako demografski rast u tih 40-ak godina za oko 400 miliona stanovnika. U doba coronavirusa, smatram da ova teorija nema težinu i da ne može imati nekakvu korelaciju iz prostog razloga što se stanovništvo ne uvećava geometrijskom progresijom već se uvećava jednom konstantom koja ne prijeti prenaseljenošću i svukupnim životnim stilom koji je posljedica savremenog načina življenja koji preferira individualizam na račun porodičnog i bračnog života.

Izazivanje ovakvog haosa s nesagledivim posljedicama u svakom pogledu jeste najozbiljnija prijetnja čovječanstvu. Pokazivanje i demonstriranje nečije moći putem biologije jeste izuzetno upozorenje da se neki centri moći ne žele odreći stotine hiljada milijardi dolara, eura, funti ili drugih novčanica po cijenu masovnog uništenja i biološkog rata.

Druga teorija koja mi se čini logičnom, odnosi se na planirano distribuiranje coronavirusa kao upozorenje nekim vladama i određenim centrima moći da je na djelu dekomponiranje svjetskog poretka i da se pojedini centri moći moraju priznati kao najozbiljniji svjetski igrači bez kojih se više ne mogu voditi ozbiljne svjetske igre. Izazivanje ovakvog haosa s nesagledivim posljedicama u svakom pogledu jeste najozbiljnija prijetnja čovječanstvu. Pokazivanje i demonstriranje nečije moći putem biologije jeste izuzetno upozorenje da se neki centri moći ne žele odreći stotine hiljada milijardi dolara, eura, funti ili drugih novčanica po cijenu masovnog uništenja i biološkog rata. Cjelokupna se svjetska historija vezuje za ratove i težnje najmoćnijih sistema ovladavanja što većim prostorom i bogatsvom tako da i ovi događaji upućuju na to. U ratnim se pohodima traže saveznici kako bi jedna strana bila što moćnija i u sukobu s drugom stranom pokazala moć mehanizama kojim raspolaže i na taj način odvratila drugu stranu od suludog pokušaja ratovanja.

Najdramatičniji sukobi su sukobi velikih gdje su ogromni ulozi u igri, kako ljudski tako i materijalni. Primjer jednog tako velikog i potencijalno zastrašujućeg sukoba velikih sila jeste era hladnog rata koja je završena na taj način da je Zapad na čelu sa Amerikom izašao kao pobjednik bez upotrebe razornih vojnih potencijala uključujući i nuklearno oružje. Diplomatija i ekonomija su odnijeli prevagu u tom višedecenijskom odmjeravanju snaga tako da je većina aktera u sukobljenim stranama bila zadovoljna mirnim rješenjem krize. Amerika se sa svojim saveznicima u ekonomskom, političkom i vojnom pogledu 90-ih godina XX-og vijeka osjećala pobjednikom i smatralo se da će bezpogovorno iskoristiti šansu da se pokaže liderom u promoviranju zapadnih vrijednosti koje duboko vjeruju u principe demokratije i liberalne ekonomije. Amerika je tu ulogu i obnašala i zaista je „držala u rukama“ veliki dio svjetske ekonomije koja je poslovala na principu robne privrede. U međuvremenu se sfera ekonomije s robnog polja, lagano prebacuje, na polje usluga koje su u uskoj sprezi s telekomunikacijama, digitalnim i informacionim sistemima tako da se ogromno bogatstvo akumulira u toj sferi koja daje nevjerovatne mogućnosti razvoja, dominiranja i kontroliranja. Velika se borba dešava na tom polju, borba u kojoj se formiraju „ekipe“ u obliku saveza u koje ulaze svi, i države i pojedinci, i naučni instituti i domaće i ino korporacije, bankari i raznorazni stručnjaci i svi oni koji posjeduju nekakvu moć i žele profit. Svi se pregrupisavaju u tabore moći i na koncu se izdvajaju dva lidera koje prepoznajemo u ekonomijama na čijem su čelu Amerika i Kina. Kina se u posljednje vrijeme na polju digitalnog sektora izuzetno dobro snalazi, generalno ima izuzetan ekonomski i privredni rast i očito je spremna za ozbiljniju ulogu na svjetskoj sceni. Konkurenti (Amerika i njene korporacije) ne dozvoljavaju kineskom privrednom i ekonomskom zamahu puno prostora i po svaku cijenu želi sačuvati primat u svjetskoj ekonomiji. Realnost je skroz drugačija i neminovno je da će se morati izvršiti preraspodjela sfera utjecaja na globalnom planu tako da se u ovim trenucima koriste sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva uspostave jednog novog razdoblja u svjetskoj povijesti s novim metodama vladanja, kontroliranja, sukobljavanja i privređivanja. Ovo me vrijeme Coronavirusa neodoljivo podsjeća na vrijeme hladnog rata i bipolarnog svijeta gdje se umjesto prijetnji nuklearnim oružjem danas poseže za biološkim arsenalima kako bi se nekim poboljšale pozicije u globalnoj raspodjeli moći. Onog momenta kada se coronavirus „sam povuče“ i kada se ukine pandemija, znat ćemo da se krupni kapital dogovorio.