Predlažem premijeru Fadilu Novaliću da vrati 100 nabavljenih respiratora. Ili da tih 100 respiratora proda našim susjedima, koji čekaju da ih nabave. Ili svjetskom kupcu, poput Amerike, koja kupuje sve dostupne respiratore u svijetu za svoje građane. I ne pita za cijenu. Nama nisu potrebni respiratori kojima fali procedura, na koju treba čekati duže nego na tražene respiratore dok se u državi ne dogovore oni koji se inače ne mogu dogovoriti osim što im je ćejf da se dogovore, a njihov čejf je jako skup po zdavlje, mir, sigurnost i raspoloženje bosanskih građana.

Da, čudna smo mi nacija: kad nismo imali respiratore, kukali su što ih nemamo, a sad kad ih imamo, oni kukaju da nam mobilni respiratori ne trebaju. A da su nabavljeni statični respiratori, onda bi oni, vjerovatno, kukali da nam trebaju mobilni.

U Bosni ponosnoj i prkosnoj od sna nije nikad bilo nedostatak "čuda" i "čudovišta".

Bosna nije nikad bila u oskudici velikih priča o sitnim stvarima i malih pričama o velikim pitanjima.

Nikad u Bosni nije bolo manjka paradoksa, čak ih ima više nego što ih je Stoick Zenon u svoje vrijeme mogao nabrojati. Ustvari, i sam Zenon bi Bosni pozavidio na paradoksima njene stvarnosti, posebno na onaj s Ahilejem i kornjačom. Naime, Ahilej se natjecao s kornjačom, pri čemu je njena startna pozicija jedan stadij ispred njegove. Ahilej je, da kažemo, samo deset puta brži od kornjače. Ali, Ahilej nikada neće stići kornjaču, jer dok Ahilej pređe taj jedan stadij kornjača će preći desetinu stadija, dok Ahilej pređe tu desetinu kornjača će preći stoti dio, dok Ahilej dođe do te pozicije kornjača će se još malo pomaknuti i tako do u beskonačnost. Doista, Ahilej kornjaču nikada neće stići. Pogodi ko je u Bosni Ahilej a ko kornjača? Odgovor na ovo pitanje je milijun dolara. To važi i za pitanje oko "respiratora". Ko je tu Ahilej a ko kornjača?

Premijeru Novaliću izađi i reci da sve znaš i da za sve preuzimaš odgovornost, jer u Bosni neko mora biti Ahilej a neko kornjača. Ti budi kornjača, koju Ahilijeva strijela neće nikad stići jer si ti brži dok na svojim leđima nosiš Bosnu, kao što kornjača nosi svoj oklop da se brani od slobodnih strijelaca.

Dragi moji, Ramazan je. Posti ko je naučio postiti makar mu bilo teško. I daje ko je naučio davati makar ne imao. A kuka ko je naučio kukati makar imao. Tako je to oduvjek bilo. Dobar je ko je dobar makar ga zlo gazilo, a loš je ko je loš makar ga dobro dizalo. U muci se poznaju junaci.

Svemogući Allahu, osnaži nam hurmetom Ramazana imunitet na povodljivost za tuđom pameću!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da se izliječimo od sebičnosti, učmalosti, ahmakluka i lahkoumnosti!

Allahu Milostivi, omili nam junake koji se bore za opće dobro svih nas!