Autor: Mr. Milan Jovičić

PIŠE: MR MILAN JOVIČIĆ, MOSTARSKI SARAJLIJA: Pod plaštom Crkve i Vatikana i njihovih vjerodostojnika, koji bi ih uvijek blagosiljali ili nagrađivali sa koje kakvim „limenim kolajnama“ jer su u svojim agresorskim poduhvatima i zvjerstima, upravo izvršavali njihove nakane i poruke, prema drugima i različitima i po vjeri i po naciji. Zato su i njihovi „talibani“ ostavljali iza sebe, sa svojim bojovnicima, stratišta i jame, brojnih nevinih žrtava, posebno sa našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima.

Velikosrpska crkva za diktatora i despota, genocidne tvorevine Republike srpske, Milorada Dodika je upravo RTV RS-a u kojoj ima uvijek na raspolaganju „ispovjedaonicu“ kod fratra Matu Đakovića u tzv. TELERINGU.



Tako često, pa i sinić (srijeda, 20.05.2020. god.) u svome gostovanju, kao pretplatnik, kod svoga Mate, imali smo prilike slušati tako česte i sramotne tirade, uperene upravo protiv sopstvene domovine, Bosne i Hercegovine.
Postavlja se i normalno pitanje, a kome(?), šta li smo mi svi Bogu zgriješili, da smo primorani i slušati i gledati takve gadosti, od „autentičnog“ i „čistokrvnog“ Srbina, njihovog diktatora, u našem državnom Predsjedništvu.
Dokazani podrivač i rušitelj našeg državnog sistema, sa ciljem podjele naše domovine na genocidne tvorevine RS i HB i neki treći „fildžan“ pašaluk za Bakira i njegove Bošnjake, već koji put, imali smo prilike to slušati, upravo i u ovoj emisiji.
Ništa i neobično, kada ima podršku u svome jaranu i pajdašu, sa istim zlim nakanama i namjerama, orguljaša Dragana Čovića iz mostarskih Bara.



Skrojeni, prema istim scenarijima svojih mentora, u agresorskim zlim poduhvatrima na našim prostorima, iz prethodnih perioda, ponašanja i odnosi su im slični ili čak isti.
Dok, guslar iz Laktaša, po narodnom: „što na umu, to i na drumu“ reklo bi se bez dlake na jeziku, dotle njegov pajdaš iz Mostara, po „latinski“ sa izuzetnim lukavstvom i licemjerstvom, sa izvjesnom zadrškom, u svakoj prilici demostrira isti vokabular sa drskim i nakaradnim sadržajima.



Obojica su imali zaista, od koga i naučiti, imali su mentore Slubu i Franju i njihove asistente Radovana i Matu, kao čistokrvni nacionalisti, na prostorima svoga djelovanja od Blajburših polja do Ravnogorskih gora.
Pod plaštom Crkve i Vatikana i njihovih vjerodostojnika, koji bi ih uvijek blagosiljali ili nagrađivali sa koje kakvim „limenim kolajnama“ jer su u svojim agresorskim poduhvatima i zvjerstima, upravo izvršavali njihove nakane i poruke, prema drugima i različitima i po vjeri i po naciji.
Zato su i njihovi „talibani“ ostavljali iza sebe, sa svojim bojovnicima, stratišta i jame, brojnih nevinih žrtava, posebno sa našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima.
Slično rade i djeluju, u ovome mirnodopskom periodu iza Dejtona, sa ciljem da svoje recidive i zle nakane privedu do kraja, totalnog osamostaljenja njihovih genocidnih i osvajačkih teritorija, sa „čistokrvnim i autentičnim“ Srbima i Hrvatima.
Rade to veoma perfidno i lukavo, nastojeći izboriti pozicije u zakonodavnoj vlasti sa svojim kadrovima, te „mic po mic“, osvajati cjelokupni teren i sa izvršnom vlasti.
Kao vladajuća većina HDZ-a i SNSD-a i njihovih trabanata, nastoje uz eliminaciju uticaja međunarodnih faktora i kadrova u pravnome ili sudskom sistemu, kako bi se konačno i osamostalili, a Bosna i Hercegovina, kako nagovještavaju i više nije njihova domovina, već Srbija i Hrvatska.
Nažalost, kao jedini „piljak“ u cipelama njihovim našao se gospodin Željko Komšić, koji upravo zahvaljujući glasovima patriota i domoljuba jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, dobi njihove glasove i osujeti guslarovog pajdaša i orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića, da zasjedne i fotelju Predsjedništva i lakše nastavi „kuvati čorbu“ sa guslarom i Romanijskim ovčarom iz Laktaša.
Upravo sada, poslije smirivanja ovoga smrtonosnog virusa, poželjno bi bilo otvoriti i sve kapije i prema istočnom komšiji i zapadnom susjedu, svim tim velikosrpskim velikohrvatskim elementima zaželiti sretan put i odlazak, bilo u Sabor u Zagrebu sa Božom Ljubićem ili u Skuštinu u Beogradu sa Šešeljom.
Neka tamo stvaraju i jačaju i veliku Srbiju i zamišljenu i željenu NDH-aziju, a nas građane i naše teritorije u sopstvenoj i jedinoj domovini našoj, lijepoj, ponosnoj i prkosnoj, suverenoj i samostalnoj, neka zaborave i ostave na miru dostojnog i civiliziranog prosperitetnog razvoja i evropskog puta.