---

LAUREATI MEĐUNARODNE I PRESTIŽNE PJESNIČKE NAGRADE AZERBEJDŽANA "NURANGIZ GJUNJ”: Božidar Proročić je izabran zajedno sa još četri stvaraoca iz svijeta književnosti postao laureat za međunarodnu i prestižnu pjesničku nagradu Azerbejdžana "Nurangiz Gjunj” koja će mu svečano biti dodijeljena zajedno sa drugim lauretima za njegovu zbirku poezije "Jesen pjesnika” ovim povodom redakcija daje esej Božidara Proročića o proslavljenoj književnici Azerbejdžana zajedno sa prevedenim pjesmamam Nurangiz Gjunj u prevodu sa ruskog jezika Lene Ruth Stefanovic i Božidar Proročića. Crna Gora i Prijestonica Cetinje su na ovaj način dobili značajno priznanje u afirmaciji crnogorske književnosti i poezije van njenjih granica.
Redakcija Bošnjaci.Net upućuje srdačne čestitke na dobijenoj nagradi svom vrijednom suradniku Božidaru Proročiću, koji svojim radom i upornošću zaslužuje da bude nagrađen.

---

NURANGIZ GJUNJ (1938-2014): Istaknuta Azerbejdžanska pjesnikinja, prozni pisac. Rođena 1938. godine, 21. septembra. Jedna od najutentičnjih pjesnikinja Azerbejdžanske književnosti druge polovine XX vijeka, istovremeno i prozaik-publicista. Pjesme su joj prevedene i objavljene u mnogim evropskim zemljama, dobitnica je više književnih nagrada u Azerbejdžanu, Turskoj, Makedoniji. Romanom „Gospod“ (1980) ušla je u savremenu književnost Azerbejdžana. Autorka je knjiga "Gospod - u obliku čovjeka” (novele i priče, 1984), "Bijela krila” (pjesme i poeme 1986), "Idem” (pjesme i poeme 2004), "Hodžalinska simfonija” (poema, 2006), "Moji bijeli cvjetovi” (poezija, 2009) i druge. Nurangiz Gjunj je postala prva učesnica koja je predstavljala Azerbejdžan na Kongresu "Yunus Emre” koji je održan 1990 godine ijoš jednom dvije godine kansije na Kongresu održanom u Ankari. Godine 1998 bila je član Azerbejdžanske delegacije na VI Kongresu Turko-jezičkih naroda u Bursi, a 2005. godine u Švedskoj na kongresu Azerbejdžanca iz cijelog svijeta. Objavljivana je u bivšoj Jugoslaviji ("Almanah glas” Skoplje 1987).



Nurangiz Gjunj je bila popularni TV voditeljka. Njena rafinirani i stručni govor i izuzetan glas uloga, iznenađujuće su se spojile sa njenim umjetničkim slogom. Odmah, je privukla pažnju čitalaca, književnih krugova, i kritičara. Svojim pjesničkim manirom ona je vratila suštinu Azrbejdžanske ženske poezije, koja je u sovjetsko vrijeme nažalost bila prigušena i nedovoljno afirmisana. Na osnovu njene poezije mnogi njeni stihovi muzički su obrađeni, a na osnovu njenje poezije snimljeni su i filmovi. Umrla je 20. decembra u 76. godini života 2014. godine. U Bakuu je obilježenjo 80. godina od rođenja ove istaknute azerbejdžanske pjesnikinje.

O Nurangiz Gjunj istaknuti književnici Azerbejdžana su istakli sljedeće:

"Dok čitate njene tekstove, čini vam se da i sam autor sjedi pored vas i razgovara s vama.“

Mirza Ibragimov narodni pisac iz Azerbejdžana

Salim Babullaoglu:

"U februaru 1947 godine Marina Judina piše pismo Borisu Pasternak jednom od najistaknutih ruskih pjesnika XX vijeka. U svom pismu ona kaže: Da niste napisali ništa osim ,,Božićne zvijezde“ tokom cijelog svog života to bi bilo dovoljno za vašu besmrtnost na nebu i na zemlji. Govorim bez pretjerivanja- i vi Nurangiz Hanum da niste ništa drugo napisali osim pjesme "Idem“ to bi bilo dovoljno da vi zauzmete svoje mjesto u beskonačnoj perspektivi Azerbejdžanskog jezika.“

Tejmur Kerimli doktor filoloških nauka, akademik:

"Nurangiz Gjunj u našoj savremenoj poeziji je pjesnikinja koja se uizdvaja svojim orginalnim stilom, bogastvom poetskih slika, tematskom ljepotom, muzikalnošću poetskog jezika, sustaštvenošću replika. Prirodna iskrenost u stihovima Nurangiz Gjunj imaju moć da prenose poetski talenat, i u tom smislku čitanje njenih djela je "opasno“ - poslije toga hoćeš da misliš kao ona, da recituješ pjesme kao onada šapućeš kao ona i da vrištiš kao ona.“

KĆERI ŽELE HANUM

Čije su oči bile dijamanti

Koji su pomračili svojim sjajem cijeli svijet.

Čijih su usana osmijesi

Bojama svojih obrisa

Bili očarali cijeli svijet.

Kćeri Žali moje -

Proljeća mog

Pjesme moje

Golubice moje…


IZ SJEĆANJA

Bilo je to drvo i njegova sjenka.

Bili smo mi i naša prehlađena srca.

U našem duhu bio je dah cvijeća,

U grudima smo imali beskrajnu ljubavnu pjesmu.

A bilo je i hleba, čini mi se i slanik,

I još glavica luka.

Samo.

Stolnjak se trgnuo, so se prosula,

Hljeb se stvrdnuo, a luk bio grk.

Što nije bilo u redu s nama?

Baš u tom trenutku je došao neko sa sjekirom,

I pos'ekao naše drvo.


PRAZNINA

Praznina i ćutanje...

Opustošenost.

U njoj nema ni ljubavi, niti mržnje, nema sreće, nema osjećanja, nema zvuka!

Bila sam jahačica. Gdje je moj konj? Imala sam bič, gdje je nestao?

Vi možete da dobijete konja. Vratite mi bič!

Želim da kaznim ćutanje!


JA IDEM

Sa osmijehom na usnama

S nadom i ponosom u zenicama

Sa željom da gorko zaplačem: „Ah! Ah! "

Idem svojim putem dok se ne umorim.


U pesnici stežem tajnu

Na prstima žuljevi

U srcu je sve što imam.

Idem svojim putem dok se ne otkinem s ručke.


Ispred mene stoji vijenac gorski, i tuga,

Stijene su surove, more hladno

Sa dušom stisnutom usamljenošću, u vrijeme zalaska sunca

Idem svojim putem dok se ne ugasim.


Iza mene su strmi spusti

Na mojim ramenima snop sunca

U naručju Žalja i nježno podrhtavanje,

Idem svojim putem, sve dok ne postanem put.

GUBITAK

Svjetlo sam izgubila

u očima majke.

Uspavanku sam izgubila -

u riječima majke.

Bajku sam izgubila -

na majčinim usnama.

Lampu sam izgubila

majku tražeći.

Bajku sam izgubila -

na usnama majčinim.

Ljuljašku sam izgubila -

u rukama majčinim.

Život sam izgubila -

k majci putujući.

Prijevod pjesama: Božidar Proročić i Lena Ruth Stefanović