Autor: Mesud A. Ramić

MESUD A. RAMIĆ: Misija Bosne je jasna i pokazala se održivom evo već stoljećima, a u novije vrijeme kao demokratska država, slobodnih naroda i građana. Sad je možda vrijeme za popravljanje strukture radi boljeg poslovanja države.. možda država bez entiteta,..građansko uredjenje, regionalizacija, ...samo državni nivo sa gradovima i opštinama... Struktura treba biti podložna diskusiji i traženju rješenja oko kojih se može i treba polemisati da bi ostvarili kontinuitet razvoja našeg uma i društva u cjelini. Ako ne bude diskusije o poboljšanju strukture, slušat ćemo napade isfrustriranih na misiju države ili njihove teze o nesposobnosti i nepotrebnosti države kao takve.

Ovih dana pokušavamo da pronađemo gdje su (ne)stale dvije prijave za glasanje, za lokalne izbore u našoj domovini, koji su zakazani za kraj ove godine. U toj mreži informacija i koordinacija vidljivo je da taj naš državni aparat, koji treba da omogući refleksiju malih glasača i pojedinaca na stanje u našoj državi, nije baš najefikasniji.

Kako god mi bili zadovoljni ili nezadovolji sa trenutnim stanjem u našoj lijepoj Bosni, ipak izbori i glasanje trebaju ostati naša u potpunosti iskorištena prava. To je naše pravo koje omogućava da se glas pojedinca odrazi na stanje države kroz ispoljene stavove, identifikaciju sa idejama i naravno podršku političkim projektima za koje smatramo da nose vrijednosti koje i sami njegujemo. Polazna tačka svega jeste da smo mi, Bogu hvala, slobodno demokratsko društvo u kojem svaki pojedinac može da preda svoje povjerenje politikama koje podržava. Takva demokratska dostignuća mogu nekad da se i zloupotrijebe pa tako određene elite, sakupe demokratskih glasova, pa naprave nesagledivu štetu sebi i drugima. Uzmimo u obzir kompletno demokratski izabrana politička vodstva, kojima je konačno presuđeno za genocid i udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini.

Detaljniji primjer su tadašnji, demokratskim putem izabrani, lideri bosanskih Srba koji su napustili skupštinske klupe u Sarajevu i povukli se na Pale proglašavajući svoju republiku. Ubrzo su ti lideri, kreatori i ideolozi novije republike izgubili kompas, počeli su militaristički da je uređuju, rušilačkim metodama da je sređuju i etnički da je čiste. Zloupotrijebili su demokratske glasove malih glasača i pojedinaca, tako su postali odgovorni za sve nastalo poslije toga i sebe kao lidere su poslali na smetljište historije. Na osnovu ideologije isključivosti počeli su da mijenjaju šarolikost tog dijela svoje i naše domovine. Novija republika, nastala zloupotrebom slobodnog izbora i povlačenjem iz demokratskih institucija, naizgled demokratskim vođenjem u paraleno napravljenim institucijma je brzo pokazala svoje pravo lice. Ipak je diktatorski vodjena i militaristički uspostavljena. I nije moglo drugačije da kulminira nego genocidom i udruženim zločinačkim poduhvatom. Taj entitet, koji je dobio svoju legitimnu konturu kao kompromis zarad zaustavljanja daljih zločina nad Bošnjacima, je najveći doseg za koji su se izborili njegovi optuženi graditelji. Obzirom da je postojala ideja kompletnog odvajanja i proglašenja nezavisnosti, koje nije uspjelo, moglo bi se tvrditi da je trenutni status tog entiteta njegovo maksimalno dostignuće. Odcjepljenje kao cilj nije uspjelo, presuđeno je njegovom prvom i temeljnom rukovodstvu za genocid i udruženi zločinački poduhvat, ekonomski poravnat, unakažen i neodrživ, može se zaključiti da najveća ostavština te tvorevine jesu strukturalne glasačke poluge koje u svakom trenutku mogu zaustaviti progres i napredak našeg društva i ove nam domovine. Pošto je politika umijeće mogućeg, tako postavljena struktura može odgovarati svim vlastima i nivoima u ovoj državi. Sve dok postoji neko ko se može okriviti za neurađeno, lakše će se opravdati zašto nešto i nije urađeno ili napravljeno. Takva situacija je dobra za vladavine i kuburanja ali za održivu i prijeko potrebnu integraciju države sigurno nije.

Činjenica je da bosanska politika, generisana devedesetih, ne dopire olahko u manji bosanski entitet, i teško je da će biti prihvaćena bez kompromisa. Ako za početak probosanske politike pronadju svoje simpatizere svih građana u manjem BH entitetu možemo se svi nadati boljoj budućnosti. Kompromis prepoznat na državnom nivou koji i jeste vidno napravljen od strane najveće bosnjačke stranke, treba sad uslijediti na entiteskom nivou od strane najveće vladajuće stranke u RSu. Po strukturi optimalan, po efikasnosti primjeran, po raspodjeli vlasti idealan...ipak ne obećava i nešto nije uredu u tom entitetu. I ne treba željeti tom dijelu Bosne mnogo lošeg, jer je i to Bosna. Mnogi nisu ponosni na taj dio Bosne, mnogi bi najradije „ukinuli“ taj administrativni dio Bosne, jer pamte najveću bol i traumu koju su u životu doživjeli a i zbog činjenice da se taj entitet ne može pohvaliti svojom kratkom demokratskom i humanom historijom. Nastao zloupotrebom demokratskih principa, njegovo stasanje ubrzano vihorom rata moramo priznati da je pregorio u zanosu udruženog zločinačkog podviga i kao takav pregoren čini ono lijepo šaroliko lice Bosne nakaradnim.

Energija se treba trošiti da se dobiju glasovi koji dolaze iz tog entiteta. Ovdje priliku vidim u nedostatku stranaka ljevice na tom području i probosanskog koncepta stranaka koji treba tamo jačati. Socijaldemokratiju koja je na slabašnim nogama treba definitivno jačati na tom dijelu BiH, možda joj čak težište treba preseliti u Banja Luku i da sa novim probosanskim konceptom odatle započne svoj novi uzlet. To je program koji stavlja prava čovjeka ispred prava kolektiva, prava građana ispred prava elita, prava potlačenih, prava istine ispred prava politike. Takav program ima ogorman potencijal posebno u njenom manjem entitetu. Socijaldemokratija koja ne smije da nazove stvari pravim imenom, suzdržava se od uplitanja i nevrijednuje istinu i pravdu je osuđena na stanje kakvo ima sada. Nikakvo. Socijaldemokratiji preostaje jedino revolucionarna borba za vrijednosti pravde i istine tamo gdje se one najviše poriču. Takvu borbu će prepoznati glasači širom BiH i takva nova platforma će potaknuti neko novo povjerenje među političarima a refresh socijaldemokratskih vrijednosti neće biti od viška našem društvu. Platforma za novo povjerenje se može samo kompromisom dobiti. Ako nema dovoljno kompromisa za podršku univerzalnim vrijednostima protiv poricanja genocida i poricanja sudskih presuda, pravedno tumačenoj historiji koju sva djeca u Bosni trebaju da uče, onda su svi podjednako krivi za situaciji u državi. Krivi su jer ne doprinose jačanju misije pravedne države Bosne i Hercegovine. A kao takvi neće ni biti prepoznati kao sposobni da vode državu.

Bezkompromisni pogledi na mnoga pitanja u našoj državi samo produbljuju beznadežno stanje a prava rješenja, koja treba država i društvo, ostaju na dugom štapu. Beskompromisne i neizbrisive kategorije naše neovisne države ostaće njeni narodi, građani, pravda i demokratija. Ako se uz to dodaju konačne sudske presude liderima paradržavnih sistema i za sve ono što se dešavalo u proteklom ratu, lako je doći do zaključka da se mnogo toga može dogovoriti, da je mnogo toga podložno kompromisu. Trenutno kompromisno rješenje sa dva entita i tri naroda je teorijski podložno promjeni. Izgradnjom povjerenja i traženjem kompromisa u strukturi možda nadođemo na nešto bolje za sve a bez rata. Misija Bosne je jasna i pokazala se održivom evo već stoljećima, a u novije vrijeme kao demokratska država, slobodnih naroda i građana. Sad je možda vrijeme za popravljanje strukture radi boljeg poslovanja države.. možda država bez entiteta,..građansko uredjenje, regionalizacija, ...samo državni nivo sa gradovima i opštinama... Struktura treba biti podložna diskusiji i traženju rješenja oko kojih se može i treba polemisati da bi ostvarili kontinuitet razvoja našeg uma i društva u cjelini. Ako ne bude diskusije o poboljšanju strukture, slušat ćemo napade isfrustriranih na misiju države ili njihove teze o nesposobnosti i nepotrebnosti države kao takve. Nove političke snage, energija mladih u političkim pokretima svih pravaca i pozicija, će u velikoj mjeri donijeti osvježenje i novi potencijal za kompromis. Sa tom energijom se može promjeniti politički diskurs, politička priča, klima i ustajalost na bosanskoj političkoj sceni a to će se definitivno reflektirati pozitivno i na društvo. Mješavina tradicija i iskustava koje imaju Bosanci, sa njenom dijasporom, političare treba ohrabriti da podignu ljestvicu koja će biti iznad Švicarske u ekonomskom te Izraela u sigurnosnom pogledu. Bez kompromisa i novih mladih lica u politici teško će se napraviti iskorak.