Autor: Elmedina Muftić

Prijetnje genocidnog okota

ELMEDINA MUFTIĆ: Bošnjaci nad kojima je izvršeno jedanaest genocida, nikome ne treba da podnose račun za svoje postupke. Ono što trebamo je da našim koljačima damo jasno doznanja da je Srebrenica posljednja klaonica Bošnjaka. Da Bošnjaci jesu dobar, plemenit i miran narod, ali smo i buntovni i borbeni, posebno smo opasni kad smo ugroženi. Mi nikad rat nismo željeli, ali se rata nikad nismo bojali. A ne bojimo se rata, jer smo vas sve vojnički porazili, ono što mi porazit ne možemo jeste vaša genocidna priroda, to je pitanje genetike, na koju mi uticaja nemamo, a vi se ne želite toga riješiti.

Dokle će Bošnjaci više ikome da se pravdaju? Dokle će Bošnjaci da opravdavaju dušmanske nasrtaje na naše živote, identitet, integritet, naše svetinje, našu Domovinu? Dokle će Bošnjaci da traže krivce u sebi, za tuđe bolesne potrebe da nas unište? Dokle će Bošnjaci da se pravdaju zato što postoje? Dokle će Bošnjaci da se izvinjavaju jer su autohtoni narod na tlu bosanskom? Dokle ćemo da bez ikakvih posljedica po negatore našeg identiteta tolerišemo da nas nazivaju Turcima. Dokle ćemo da im dopuštamo da nam prijete novim Srebrenicama?

Bošnjaci moraju znati je naša sudbina u našim rukama. Da je naša sloboda onolika koliko je za sebe osvojimo. Da naš opstanak ovisi o našoj spremnosti na odbranu. Da naša autohtonost je naše naslijeđe, stečevina, a ne okupacija ili izdaja nečega što nikad nismo bili. Da je nama Bosna svetinja koju kao drugi narodi nismo dobili na papiru, nego smo njezin opstanak ispisali krvlju naših očeva, sinova, onih najboljih sinova koje država bosanska porodi u svom milenijumskom postojanju. I svi treba da znaju da u Bosnu ni mrko pogledati ne smiju, jer nad njom stražare oni koji su dušmanima s osmjehom ponosa što su vojnici Domovine u lica gledali. Bošnjaci trebaju znati da naše postojanje nije pitanje ni Srba ni Hrvata, ni Crnogoraca, nego Allahova odredba, a naše pravo. Kao što bi i oni drugi trebali znati da je identitet obraz, a kad se Bošnjaku na obraz udari onda se ne može baš nekažnjeno proći. Što treba da znači, da Bošnjak nije Turčin, niti smo mi na ove prostore došli s Turcima, kao što nažalost Srba i Hrvata sa Turcima nismo sa ovih prostora ni otišli. Ovo je naša Domovina, naš grunt i katastar. Naši preci su pod stećcima spavači. A naša historija je svjedokom našeg postojanja. Izvinite se vi nama što nam je vjekovima kradete. Osiromašeni za svoju, svojatate našu.

Bošnjaci nad kojima je izvršeno jedanaest genocida, nikome ne treba da podnose račun za svoje postupke. Ono što trebamo je da našim koljačima damo jasno doznanja da je Srebrenica posljednja klaonica Bošnjaka. Da Bošnjaci jesu dobar, plemenit i miran narod, ali smo i buntovni i borbeni, posebno smo opasni kad smo ugroženi. Mi nikad rat nismo željeli, ali se rata nikad nismo bojali. A ne bojimo se rata, jer smo vas sve vojnički porazili, ono što mi porazit ne možemo jeste vaša genocidna priroda, to je pitanje genetike, na koju mi uticaja nemamo, a vi se ne želite toga riješiti.

Pljevlja: Prijetnje Bošnjacima

Bošnjaci nisu spremni napadati druge, ali su spremni braniti se i odbraniti, kad god vatak bude došao. Spremni smo stati na branik Bosne, sa potpunom svijesti da više ne branimo samo nas žive, nego branimo i one koji su već svoje živote uzidali u temelje države bosanske, branimo ideju da Bosna nije samo pojam na geografskoj kari svijeta, nego ideja da različitosti mogu živjeti zajedno uz uvažavanje i prihvatanje svih u njihovom vjerskom, etničkom, kulturološkom identitetu. Mi danas ne bi branili samo Bosnu, nego i misao o njoj i one snove o slobodi koje nisu uspjeli dosanjati oni koji su svoje kosti ostavili po njezinim brdima, da bi ona opstala. Mi danas branimo ono što se zove emanet šehida. A taje emanet nam je svetiji od života. Nama je za Bosnu čast umrijeti. I u svakom trenutku znamo da nas ima daleko više odlučnih, nego onih koji se kolebaju. Mi znamo da je smrt jekin i idemo joj u susret kao gazije kojima je šehadet najveća nagrada i najuzvišeniji stepen na kojem neko može da okonča svoj život.

Mi osim Bosne nemamo druge Domovine. Nama je Bosna jedna kao što je jedna mati. Mi kud god da pogledamo vidimo obrise Bosne i zato ne dirajte nam oka vid.

A Srebrenicom (čitaj genocidom) nam ne prijetite, jer Srebrenica je naša obećanje žrtvama da je Srebrenica posljednja klaonica Bošnjaka. I da više nikad niti jedan zločin nad nama neće proteći bez posljedica. Mi ne prijetimo mi upozoravamo. A upozorenje je daleko opasnije od prijetnje.
Zato, Bošnjače ne spavaj. Ne pravdaj se. Ne izvinjavaj se. Nego živi. Djeluj. Ovo je tvoja Domovina. Tu si rođen. Tu ćeš umrijeti. Tu su ti preci. Tu će ti Allahovom voljom i pokoljenja ostati.

Onaj kome ovo smeta može da ode ili da se navikne. Nije do nas do njih je. Mi znamo zašto smo tu, a oni neka se preispitaju.

Berane: Četnička ikonografija i grafiti