Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Vijesti
Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca 27 GODINA OD VRAĆANJA IMENA MATIČNOM NARODU BOSNE I HERCEGOVINE – BOŠNJACI I NAZIV NJIHOVOM MATERNJEM JEZIKU - BOSANSKI JEZIK Ratne 1993. godine 27. i 28. septembra, u opkoljenom Sarajevu, vjerovatno u najtežem periodu za opstojnost države Bosne i Hercegovine i njenog naroda, u sarajevskom hotelu Holiday Inn, održan je Prvi bošnjački sabor. Jedan od inicijatora i organizatora Sabora bilo je Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih (nakon Sabora – bošnjačkih) intelektualaca sa tadašnjim predsjednikom rahmetli Alijom Isakovićem. Zasjedanju je prisustvovalo ukupno 377 sabornika te 80 poslanika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka, Zagreb i Goražde. Zasjedanjem je predsjedovao prof. dr. Enes Duraković koji je na uvodnom izlaganju predstavio i predsjednika Inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića, prof. dr. Muhameda Filipovića, te ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića. Saboru su prisustvovali najugledniji predstavnici bošnjačkog naroda iz svih društvenih slojeva (akademske zajednice, predstavnika organizacija iz oblasti kulture, privrede itd), kompletan državno-politički i vojni vrh na čelu sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBIH rah. Alijom Izetbegovićem, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem, Nijazom Durakovićem, Mirkom Pejanovićem, zastupnici u Skupštini RBIH, predstavnici tadašnjeg diplomatskog kora u Sarajevu (turski, iranski i američki ambassador), katoličkih (Vinko Puljić) i pravoslavnih vjerskih institucija itd. U svom govoru, između ostalog, Alija Isaković je rekao: “U nekim normalnijim okolnostima bilo bi prirodno da ovakvu odluku donese svenarodni referendum, ali u nemogućnosti to obaviti, osnovne naše institucije (Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Preporod, Islamska zajednica i Merhamet) pokrenuli su sazivanje ovog Sabora sa željom da se o ovako krupnim odlukama govori na što je moguće široj osnovi, gdje bi bili zastupljeni predstavnici svih struktura našeg društva i po mogućnosti svih regija”. Ovaj Sabor, odnosno drugi dan zajedanja I Sabora 28. septembar 1993. godine, ostaće u historiji zabilježen kao mjesto gdje je usvojenom Deklaracijom matičnom narodu Bosne vraćeno njegovo historijsko ime – Bošnjak (za muškog pripadnika u jednini), Bošnjakinja (za ženskog pripadnika u jednini), Bošnjaci (za muške pripadnika naroda u množini i generalan naziv) i Bošnjakinje (za ženskog pripadnika naroda u množini). Deklaracijom je vraćen i historijski naziv maternjeg jezika – bosanski jezik. Rahmetli akademik Muhamed Filipović se upitao: “Tko smo mi Bošnjaci? Mi Bošnjaci smo onaj dio našega prvobitnog bosanskoga naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jest. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu i njegovoj perpetuaciji, ali neće biti žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnoga bošnjačkog naroda identificirati se i vezati za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda”. Filipović ovdje aludira na tvrdnju da su bosanski katolici i pravoslavci isprva bili Bošnjaci po narodnosti (o čemu postoje desetine autentičnih dokumenata), ali su se u 19. stoljeću usljed mnogih faktora (najviše uticaja i pritisaka iz tadašnje Hrvatske i Srbije) identificirali s Hrvatima, odnosno Srbima. Dakle nakon više od 150 godina potiskivanja, omalovažavanja i negiranja postojanja matičnog naroda Bosne (i Hercegovine) i njihovog maternjeg jezika, ova historijska nepravda je ispravljena. Na popisu stanovništva koje je obavljeno u Bosni i Hercegovini 2013. godine, 50.1% građana Bosne i Hercegovine se izjasnilo da su Bošnjaci, njih 53% da im je maternji jezik bosanski, čime su se Bošnjaci kao autohtoni stari evropski narod vratili na listu evropkih naroda nakon više decenijskog negiranja i omalovažavanja. U svim susjednim državama Bošnjaci imaju status nacionalne manjine, odnosno manjinskog naroda, i imaju svoja nacionalna bošnjačka vijeća sa javnim nadležnostima u oblasti temeljnih elemenata nacionalnog identiteta (simbola, jezika, književnosti, obrazovanja, kulture općenito). Danas se diljem svijeta, posebno u zemljama bivše Jugoslavije, 28. septembar obilježava kao dan vraćanja bošnjaštvu (kolokvijalno Dan Bošnjaka), organiziranjem svečanih akademija, prigodnih naučnih skupova, a u nekim državama kao što je Sjeverna Makedonija 28. septembar je neradni dan za pripadnike bošnjačkog naroda. Ostaje nada i uvjerenje da će se građani Bosne i Hercegovine u budućim vremenima, bez obzira na vjeroispovjest, vraćati svom bošnjačkom i državnom bosansko-hercegovačkom identitetu. |