DR. MUSTAFA CERIĆ: Ne bi bilo potpuno ako ne bismo naglasili da Inzko ne ispunjava neka bosanska očekivanja, posebno kad je riječ o donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni. U više navrata je direktno ili indirektno to obećavao, ali obećanje iz nekih razloga nije ispunio. No, ohrabruje Inzkov eufemizam u obliku apela da se Dodiku zabrani ulazak u sve zemlje EU i UN-a, ako ne skine tablu s imenom Radovana Karadžića. Mi smo navikli na eufemizme od „etničkog čišćenja“ do „genocida“ i, evo, sada od „zabrane ulaska“ Dodiku u EU i UN do „zabrane negacije genocida“, ako Bog da. Vjerujem da je Valentinu Inzku zakon o zabrani negacije genocida na vrhu jezika.

Ako bi Valentin Inzko bio kandidat na bosanskim izborima, glasao bih za njega mirne duše zato što se bori za suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države. Ako cinik kaže pa za to je plaćen, odgovor je pa plaćeni su, i to pod zakletvom, i neki domaći politički akteri, ali ne brane već ruše bosansku državu, govoreći da je „pogrešna“. Svi Inzkovi dosadašnji izvještaji u svojstvu Visokog predstavnika pred Vijećem Sigurnosti UN-a bili su realni i korektni. No, ovaj zadnji izvještaj oko sto stranica, zaslužuje posebnu pažnju zato što je do kraja realan i dodatno upozoravajući.

(1) Izvještaj je realan zato što nije ni pristrasan ni friziran. Nije Inzko kriv što je bosanska realnost takva kakva jest – složena i neizvjesna, ali nije beznadna kao što bi neki željeli da bude. Inzko svoj izvještaj bazira na činjenicama, ne favorizirajući nikoga ni politički ni lično, već realno prikazujući stanje u bosanskom društvu i državi. On snažno brani/kritikuje institucije bosanske države od tužiteljeva, sudstva, sigurnosti do ljudskih prava jasnije, predanije i uvjerljivije nego mnogi bosanski političari, koji bi trebali to raditi iz patriotskih razloga. Inzko ne mora biti bosanski patriota, ali u okolnostima u kojima se danas Bosna nalazi, može se reći da je Inzko bosanski patriota. Iako mu je smanjen broj osoblja, Inzko nije odsutan, već snažno prisutan da zabilježi sve što je važno za Vijeće Sigurnosti UN-a da zna o Bosni, posebno o „lošim momcima“ koji se bahato ponašaju tako što ne poštuju ni Daytonski sporazum ni odluke međunarodnog suda o ratnim zločinima. Inzko jasno ukazuje na notornu činjenicu, a to je da tužiteljstvo i sudstvo koje je u kriminalu nije u stanju čistiti kriminal u društvu i državi, kao što ni ministarstvo sigurnosti koje ima stalne turbulencije, nije u stanju čuvati društvenu i državnu sigurnost. Može se reći da Inzko redovnije i pomnije prati, čita i bilježi dnevne bosanske događaje, nego što bosanski političari, analitičari i mediji prate, čitaju i bilježe njegove redovne izvještaje Vijeću Sigurnost UN-a, izvještaje koji su relevantni ne samo za dnevnu bosansku politiku, već i za trajnu bosansku povijesnu analitiku. Nažalost, svjesno ili nesvjesno, neki bosanskim političarima, analitičarima i medijima je važniji fantomski izvještaj UN-u Milorada Dodika i navijačke izjave o Bosni ruskog ambasadora nego izvještaj Visokog predstavnika Inzka, izvještaj koji nije svima prijatan, ali je, zasigurno, realan i objektivan. A oni koji su spremni objektivno pogledati u oči bosanskoj realnosti, imaju šansu da izađu iz bosanskog ćorsokaka.

(2) Izvještaj Inzka je dodatno upozoravajući zato što nam iznosi podatak o tome da se smanjuje budžet OHR-a, a time i broj osoblja, koje radi za ured Visokog predstavnika. Ne treba se brinuti, Inzko neće ostati bez plate, već se ovdje radi o smanjivanju interesa međunarodne zajednice za Bosnu. Kamo sreće da Bosni ne treba tutor, Visoki predstavnik, ali, nažalost ili nasreću, treba joj međunarodni štit sve dok joj stoji iznad glave Damoklov mač srpske politike koja ju želi odvesti na široka vrata u Srbiju i hrvatske politike, koja joj želi na uska vrata uvesti Hrvatsku u njenu avliju. Inzko je mogao prešutjeti ovaj podatak, ali nije, vjerojatno, misleći da će ga čuti i razumjeti kao svojevrsno upozorenje oni koji treba da ga čuju, posebno od Bošnjaka/Bosanaca, pa da urade ono što treba da urade, a to je da alarmiraju bosanske prijatelje u svijetu da ne dopuste da Bosna ostane u čeljustima nezasićenih ajkula, koje bi da „udruženo“ Bosnu progutaju. Hvala Inzku na ovom upozorenju, koje ima smisla pod uvjetom da među Bošnjacima/Bosancima ima smislenih glava.

(3) Ne bi bilo potpuno ako ne bismo naglasili da Inzko ne ispunjava neka bosanska očekivanja, posebno kad je riječ o donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni. U više navrata je direktno ili indirektno to obećavao, ali obećanje iz nekih razloga nije ispunio. No, ohrabruje Inzkov eufemizam u obliku apela da se Dodiku zabrani ulazak u sve zemlje EU i UN-a, ako ne skine tablu s imenom Radovana Karadžića. Mi smo navikli na eufemizme od „etničkog čišćenja“ do „genocida“ i, evo, sada od „zabrane ulaska“ Dodiku u EU i UN do „zabrane negacije genocida“, ako Bog da. Vjerujem da je Valentinu Inzku zakon o zabrani negacije genocida na vrhu jezika. Nadam se da će mu ishod izbora u Americi pomoći da to što mu je na vrhu jezika prenese na zakonski papir, koji će razgaliti duše žrtvama genocida. Nemam običaj hvaliti Visokog predstavnika, ali Valentin Inzko zaslužuje da mu za posljednji izvještaj o Bosni Vijeću Sigurnosti UN-a kažem – Bravo, Inzko! Hvala velika! Vaš izvještaj je legitiman, a protest Hrvatskog narodnog sabora (HNS) protiv vašeg izvještaja je nelegitiman više nego što je nelegitiman izabrani hrvatski predstavnik u Predsjedništvu bosanske države.

Živjela Bosna!

Sa ili bez Visokog predstavnika! Amin!