Autor: Mr. Milan Jovičić

PIŠE: MR MILAN JOVIČIĆ, MOSTARSKI SARAJLIJA, BOSANSKI SRBIN: Nalazimo se pred dugo očekivanim izborima u gradu, poslije sahranjene demokratije, nametnute nam majorizacije i diskriminacije na svakome koraku i u svim institucijama vlasti. Bez naših vijećnika i Gradskoga vijeća, autokratija i diktatura jednoga čovjeka u gradu i nametnuto vladanje nacionalističkih snaga, kao sljedbenika i potomaka iz HDZ-a, dostiglo je vrhunac bahatosti, ponašanja, cinizma i ironije suživota, u nekadašnjem primjerenom gradu naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Onaj agresorski dželat i ubica iz znanog UZP-a, krvnički i brutalno je gađao u naš vjekovni simbol grada Mostara i naš Stari most, kojega je i srušio.

Međutim izronio je Stari, kako to pjesma Dine Merlina kaže.
Ostaje nam, da i naš lijepi i prepoznatljivi Mostar, nađe svoj smiraj u svome jedinstvenom ruhu i zajedničkim boljim uslovima življenja i druženja.

Nalazimo se pred dugo očekivanim izborima u gradu, poslije sahranjene demokratije, nametnute nam majorizacije i diskriminacije na svakome koraku i u svim institucijama vlasti.

Bez naših vijećnika i Gradskoga vijeća, autokratija i diktatura jednoga čovjeka u gradu i nametnuto vladanje nacionalističkih snaga, kao sljedbenika i potomaka iz HDZ-a, dostiglo je vrhunac bahatosti, ponašanja, cinizma i ironije suživota, u nekadašnjem primjerenom gradu naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Upravo, 20.novembra 2020. god. uslijedili su i prvi skupovi i manifestacije predizborne aktivnosti i predstavljanja svih potencijalnih i prijavljenih stranaka i pojedinaca za predstojeće izbore, na ulicama grada Mostara.

Sasvim normalno i jasno, glavni ucjenjivač, inkvizitor, autokrata i diktator našeg suživota u dosadašnjem periodu, kao arhitekta naše sudbine tolerantnog i podnošljivog življenja u jedinstvenom gradu Mostaru, nacionalistički agresor i stranka HDZ sa njenim rukovodstvom, nije otganizovala, niti se pojavila na ulicama ovoga grada.

Kako to i veli njihov „firer“ samozvani akademik Dragan Čović, grad Mostar je u svakome slučaju njihov „stolni grad“ u kojem će i dalje njegovu sudbinu i sudbinu njihovih stanovnika diktirati i određivati i dalje, uzurpatorska i diskriminatorska politika njegove stranke i njenih čimbenika.
Kakva li se osionost, drskost i bezobrazluk krije iza takve licemjerne politike, dokazanog agresora na grad i Bosnu i Hercegovinu, kao jedinu našu domovinu.

Čak će i Sabor Hrvatske i njegovi čelnici države i vlade, Milanović i Plenković ovih dana da razmotre pitanje ugroženosti i statusa njihovih Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Nije li im dovoljna briga i pažnja i njihovog „jarana“ lijepog guslara Miće iz Laktaša i bivšeg Ruskog ambasadora u BiH, tovarišča Petra Ivancova i mnogih „dodikovaca“ po Hercegovini i Mostaru.



Javno je i Dodikovo razmišljanje, kao i podrška svome istomišljeniku i nacionalisti kod Hrvata Draganu Čoviću, o nužnom ustroju „de jure“, jer „de facto“ već dugo i postoji i djeluje i njihova genocidna tvorevina Herceg Bosna, kao sestra svoje genocidne RS-a.

Zato im je potrebno i nužno dobiti svoje vijećnike Gradskog vijeća, uz podršku i „dodikovaca" ili ovih Bakirovih Srba, koji su po njegovoj lošoj procjeni neki „jezičak na vagi“.

Pravi i iskreni zaljubljenici svoga grada, naši Mostarci, koji imaju svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i patriotski osjećaj prema gradu i državi,, upravo i neposredno ponajbolje osjećaju i razumiju veličanstvenu pobjedu i izbor našeg „ljiljana“ Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
Davno bi istinski Herceg Bosna ustala, kao i naš Stari most, a Mostar bi i zvanično bio „stolni grad“ svih, ugroženih Hrvata u ovoj njihovoj rezervnoj domovini.

Nedaj Bože, ako te uopšte ima na nebesima, jer te tvoji sljedbenici i neposlušnici crkveni vjerodostojnici na zemlji i slabo čuju ili uvažavaju, podržavajući ovakne profašističke i nacionalističke snage i njihove čelnike, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nažalost, što to neke stranke ili pojedinci iz redova Bošnjaka ili od „dodikovaca“ ne shvaćaju, niti hoće da razumiju, jer nisu neposredno osjetili i na svojim sudbinama, svu pogubnost, bahatost i neljudska ponašanja mnogih svojih „bivših“ susjeda, te se i ne sjećaju šta se dešavalo 09.maja 1993. godine u Mostaru ili 08/09.11.1993. godine našem Starom.

Takve, „kvazipatriote“ i demagoški tumači socijal demokratskih i multietničkih dokazanih principa, iskreno i istinski dobronamjerno ne misle na jedinstveni grad Mostar i nužnu podršku i saradnju za ostvarenjem takve nužne i jedine uspješne ideje, da se konaćno šejtani, idioti i zla ljudska bića koja odišu nacionalizmom, sahrane za sva vremena.

Primjer našega jedinstva u izboru Željka u Predsjedništvo je i najbolji primjer ostvarenja i ispunjenja naših potreba i želja, jer da smo dozvolili da na to mjesto dođe Dragan Čović, sa lčakoćom i već bi poodavno sa svojim Ravno gorskim pastirom i guslarom, Mićom iz Laktaša, rasturio nam i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.