Autor: Aziz Hurem

AZIZ HUREM: Krađa i kupovina glasova je igra već odavno poznata. To naravno organizuju i rade politički ne sposobne i nedorasle spodobe. I kada to rade u svom taboru nije mi baš svejedno ali mogu nekako prebolit. No međutim kad ta bahatost, drskost i bezobrazluk uzme toliko maha da te tvoj rođeni „brat“ za kojeg si vjerovao da bi mu i krvave ruke smjeo povjeriti – kad te on iznevjeri i kad se on prevjeri onda je to dno dana.

Znam. Čudimo se mi Arapima što se svađaju i što jedni druge lažu, cinkare i izdaju. I pitamo se kako to da ne havizaju da rade direktno i najdirektnije protiv sebe samih i svoje djece. Slučaj izmiješanosti Arapa u Palestini/Izraelu je nešto poput šarenila u Bosni između Srba i Bošnjaka – najsličnije koži tigra. Arapi u Palestini rade u izraelskim fabrikama za mizerne plate, obespravljeni i lišeni građanskih i svih drugih prava. I još pored toga među njima samim vlada nesloga i ne jedinstvo. Razne političke i vojne frakcije dirigovane i navođene od izraelskih „prijatelja“ ih rastaču već decenijama. Za ostatak arapsko-muslimanskog svijeta bi se moglo reči da je homogen i monilitan – bar tako nama s polja izgleda i tako bi trebalo biti. Jeste. Možda bi tako i bilo kada njihove vođe ne bi bile pohlepne i za sitan šićar ispunjavale želje svih bjelosvjestkih krojaća njihove sudbine počev još prije više od sto godina od Balfuora preko Henry Kissingera do ovih današnjih.
Ali vjerojatno i oni se nama ibrete. Šačica Bošnjaka u Evropi pa jedni druge sapliću, lažu, varaju, potkradaju, izdaju..... – razmišljaju i zaključuju muslimani, njih milijarda i po.
Preslikano na bosansko polje. Bošnjačko-srpsko šarenilo je prije agresije više ličilo na tigrovu kožu nego danas. Danas je to malo manje zahvaljujući potomcima onih koji su klali i palili u Drugom svj. ratu.

*****
Moglo se pomalo nazrijeti da Dra(ža)ško neće odstupiti od desnog krila. I ne samo da neće odstupiti nego je još više skrenuo i priklonio se nekakvim litijama, mitropolitima i patrijarsima da bi k‘o eto bio bliže Bogu – da bi ga taj njegov Bog blagosiljao uto više jer ne prizna genocid u Srebrenici, ne može mu preko jezika preći da mu je Bosna mati, i ne može da se pomiri s tim da je sud u Hagu sud - jer je osudio njegove idole – Karadžića, Mladića i ostale. Dok istovremeno – kada je upitan za stradanje srpskog življa u Jasenovcu u II svj. ratu odgovara kod S. Hadžifejzovića u studiu da jeste bio genocid. A, tuuu si draškane. Kad je u pitanju srpska krv – onda jeste genocid ali, ako se radi o Bošnjacima kojim živote uzeše četnici onda nije genocid. Već sada, mjeriš duplim aršinima, a još se nisi ni popiš‘o u gradonačelničku tutu. Ali, Stanivukoviću šta će tek bit kad te okruži garda, stražari i bodygards timovi? Kolika će ti onda krila narast? Džabe nam kazuješ da ti je žao žrtava. Možda jeste, ali ako je samo to onda ne mora biti ni to. Od koga je – puno je. Prerano si „mladiću“ ukapiro i zaigro na nacionalističku kartu. Tvoji prethodnici su to uradili tek kad su malo dublje žile u politici pustili i kad im je to ostao poslednji adut. A tek pogotovo kad si nam posvjedočio da je ne zamislivo i ne moguće da u Banjaluci bude Bošnjak gradonačelnik.

Ko je mogao i naslutiti da neko ko se rodio u jeku stradanja jednog bosanskog naroda može biti tako pogano zadojen da i ne pomišlja na katarzu svog naroda. Naroda koji je počinio najstravičnije zločine u XX – om stoljeću. Da nije čak mogao ni da odgodi odgovor u smislu: – vidjet ćemo, to vam ne mogu sada odgovoriti, sve zavisi od razvoja poltičkih prilika, prerano je, mozda nekada u skorijoj budućnosti ili tako neki sličan diplomatski odgovor. Ne. On nije mogao da sakrije svoje pravo lice, morao je to da pokaže i da iskaže – i na svojoj faci u Face-u mu se to prosto vidjelo čulo i osjetilo. A osjetio je i on da ga posmatraju hiljade bošnjačkih očiju i to je posvjedočio svojim izrazom lica i govorom tijela kako to komunikolozi nazivaju.

*****
Da li je taj „mladić“ svjestan da je taj grad i taj eres jedna vrsta pljačke koji su njegovi četnici kojih se on nikada nije odrekao odnosno nije osudio njihova nedjela donijeli kao plijen, jednostavno oteli u ne ravnopravnoj borbi. I u tom i na tom „mirazu“, ili čak i u gradu u kojem će on uskoro stolovati možda se još uvijek šepure i slobodno hodaju ratni zločinci koji su punili masovne jame smrti bošnjačkim kostima. Ako vjeruje u Boga – kao što kazuje – onda ni u kom slučaju ne bi trebao ni da dohvati taj plijen niti da upravlja njime. Naprotiv – on se upinje iz petnih žila dokazujući da je eres nešto kao Bogom dano i da ima k'o bajagi temelje tvrđe od granita.

*****
Na drugoj strani imamo na tom bosanskom krvavom tlu još uvijek pljačku i bande koji u svakoj prilici na svakom polju gdje god mogu i dalje rade ono šta im nije puškom i nožem pošlo za rukom ne prezajući ni pred kakvim organima reda i zakona.

Krađa i kupovina glasova je igra već odavno poznata. To naravno organizuju i rade politički ne sposobne i nedorasle spodobe. I kada to rade u svom taboru nije mi baš svejedno ali mogu nekako prebolit. No međutim kad ta bahatost, drskost i bezobrazluk uzme toliko maha da te tvoj rođeni „brat“ za kojeg si vjerovao da bi mu i krvave ruke smjeo povjeriti – kad te on iznevjeri i kad se on prevjeri onda je to dno dana.



Svakako je da je Grujičićev tim vrebao i tražio pogodne žrtve preko kojih će doći do lahkih i jeftinih glasova – predpostavlja se, naravno uz novčanu naknadu. I to je zločin i pljačka ista ona od prije dvadesetipet godina samo drukčije upakovana. Ova predpostavka ne mora biti tačna – no ako su im obečana poslanička mjesta u srebreničkom parlamentu u slučaju da Grujica odnese pobjedu onda je i to šverc i prodaja.

Ali, kako je moguće da to sve ide mimo „Nikše“ i njegovog politbiroa (tako se zvalo neko krupno i važno partijsko tijelo birvaktile u SKJ). Ako Nikša nije znao kakvu stoku ima na pašnjaku onda je on nikakav čoban. A šta ako je znao pa mu još uz to i namig’o ili šapno na uho: gledaj ti to Bektiću da mi izgradimo ponovo bratsvo i jedinstvo.

E sad – normalni insan i ovdje i tamo i svugdje na svijetu kome je poznata srebrenička golgota se pita : kako je moguće da Bego Bektić prije nego je sklopio koaliciju sa „Grujom ili Grujicom“ svejedno je, nije se sjetio svih onih 86 ubijenih Bektića koji sada leže u Potočarima.

*****
Već je davno u životu i povijesti poznato da je žrtva uvije spremnija na pomirenje i da prije pruža ruku nego zločinac i ubica. Zašto je to tako pitanje je za sociologe i psihologe. Ali i nakon svega što se desilo tako nisko pasti, izdati i prevariti svoj rod i porod – nije ni na nivou životinje.

Na početku ove moje priče uzeo sam za primjer Arape odnosno Palestinu. Ta izdaja, cinkarenje, laž, ne povjerenje, čankolizi koji se iz časa u čas prevjeravaju, koji su ne pouzdani i ne povjerljivi, prevrtljivi su bolest i rak rana svakog društva. A to je jako kod njih izraženo i čini mi se da ih općenito u muslimanskom svijetu ima mnogo više nego u drugim vjerama i kulturama. Klica slabosti muslimanskog svijeta je negdje duboko unutra. Spoljašnja materijalna i fizička moć mogu biti relativne i manje značajne ukoliko je ova prva snažna i stabilna.