ELMEDINA MUFTIĆ: Kao što semafor nije mjera urbanosti, nego je sprava koja nam pokazuje kad trebamo stati, a kad krenuti. Haman da je kod nekih previše dugo semafor na crvenom, pa kao ukopani čekaju u redu za novi genocid. Zeleno je ipak znak da se krene naprijed, jest da nemamo semafor al znamo u kom pravcu idemo i koga slijedimo. Nije SDA pobjedila gdje nema semofora, nego gdje ima zrelih Bošnjaka, koji znaju da se Bosna brani na granici i mnogo prije nego se oglasi oružje.

Ovoj finoj gradskoj raji, koja se skija po leđima nas “nacionalista”, uživajući sve udobnosti savremenog društva, koje su im dostupne, upravo jer su “nacionalisti”, oni koji ne znaju šta je semafor, jer tako to vole da kažu ovi urbani likovi “SDA je pobijedila tamo gdje nema semafora”, svojim životima su odbranili ovu državu i omogućili im da ostanu urbani do kraja.

Pošto je njima odrođenim od korjena sve što ima veze sa identitetom, vjerskim određenjem, kulturom sjećanja, tradicijom povezano sa nacionaluzmom u nekom samo njima znanom obliku i sadržaju, treba im objasniti.

To što znamo ko smo, odakle smo, kuda idemo, gdje pripadamo, zašto smo ovdje, i zahvaljujući kome smo opstali i ostali na ovom grumenu zemlje, nije naconalizam, nego je svijest o sebi i vrijednosti koju baštinimo, koju s koljena na koljeno prenosimo od naših pokoljenja koje historija nazva, ”dobrim Bošnjanima”.

Nije nacionalizam istrajavati u borbi za osnovna ljudska prava svoga naroda, koja drugi narodi imaju oduvjek, a mi Bošnjaci ih moramo životima platiti, ta prava su vjera, identitet, jezik, drzava.

Nije nacionalizam boriti se za državu, to je patriotizam, samo što je to nekima teško prihvatiti, jer patriotizam traži žrtvu, a ova uglađena raja ne bi da im prašina sa straže borbe za Bosnu padne na cipele visokog sjaja.

Nije nacinalizam, istrajavati u borbi za kulturu sjećanja na časnu borbu Armije R BiH, to je obaveza i emanet, to je put opstanka i neponavljanja krvave historije.

Nije nacionalizam, boriti se za interpretaciju istine o agresiji i genocidu, nego je to nastavak borbe u miru, naša borba za budućnost, jer onaj ko dobije ovu bitku pisat će historiju.
Nije nacionalizam biti ponosan na dimije i šamiju naših majki i nena, to je osjećaj za pripadnost i tradisijko naslijeđe, poruka da znamo odakle dolazimo i kuda želimo da idemo.

Nije naconalizam, voljeti svoje, biti zaljubljen u pradjedovska odličja i čast, biti ponosan na narod kome pripadaš, biti počašćen vjerom koju svjedočiš, biti ozaren Domovinom koju jedinu imamo i iz čijeg smo grumena zemlje stvoreni, sve ovo je svijest o sebi, bez koje smo ništa, a ništa ne postoji.

Nije naconalizam istrajavati da se pronađu kosti žrtava genocida i otkriju masovne grobnice! Nije nacionalizam posjećivati i obilježavati stratišta našeg naroda, to je najmanji oblik suosjećanja sa žrtvama i pokazatelj antifašističkog opredjeljenja.

Nije nacionalizam znati ko je ubio tek rođenu bebu Fatimu Muhić iz Srebrenice, Tatareviće, Gariboviće iz Prijedora i Kozarca, Beganoviće i Ribiće iz Zvornika i na stotine hiljada Bošnjaka, ko je silovao četrdeset hiljada Bošnjakinja i mučio do smrti naš narod u logirima. Ne, nije to nacionalizam, to je izučavanje historije stradanja Bošnjaka u genocidu u kontinuitetu.

Nije nacionalizam dati prošlosti pravo ime, to je pravo žrtava da se njihovo stradanje nazove genocidom, a njihove ubice zločincima.

Nije nacionalizam biti svjestan da je država svetinja, a da je narod bez države obezglavljena skupina bez prava na odlučivanje , s pravom da prihvata odluke drugih o sebi, to je zrelost.

Nije naconalizam, voljeti Bosnu i istrajavati na njezinom suverenitetu i integritetu, te jedinstvu Bošnjaka, to je emanet nasih šehida.

Nije nacionalizam, biti svjestan da su drugi narodi drzave dobili na papiru, a Bošnjaci je platili životima najbolje generacije u historiji postojanja Bosne, to je zahvalnost.

Nije nacionalizam, reći zločincima da su zločinci, to je obaveza govoriti istinu.

Kao što semafor nije mjera urbanosti, nego je sprava koja nam pokazuje kad trebamo stati, a kad krenuti.

Haman da je kod nekih previše dugo semafor na crvenom, pa kao ukopani čekaju u redu za novi genocid. Zeleno je ipak znak da se krene naprijed, jest da nemamo semafor al znamo u kom pravcu idemo i koga slijedimo.

Nije SDA pobjedila gdje nema semofora, nego gdje ima zrelih Bošnjaka, koji znaju da se Bosna brani na granici i mnogo prije nego se oglasi oružje.

Bošnjaci se brane svijesti o sebi, koja se naziva patriotizmom, ali ga urbana raja kojoj već 75 godina na semaforu stoji crveno krsti u nacionalizam.

Dok čekate da pozeleni ne zaboravite da stojite na krvi šehida, koji su se borili za sve ovo što vi prezirete jer je ruralno i nema semafora i ako ima češće pokazuje ZELENO!!