Dakle, ostavka Safeta Softića mora biti ne samo kao njegov moralni čini, već i kao njegova spoznaja da nije primjereno da predsjednik Sabora Islamske zajednice ima aktivnu političku ulogu u društvu, koji je zbog toga često na iskušenju da pravi kompromise na račun moralnih vrijednosti Islamske zajednice.

Nisam iznenađen izvinjenjem predsjednika Sabora Islamske zajednice Safeta Softića. Znam ga kao otvorenog, savjesnog i odgovornog insana. Nije mi jasno kako mu se moglo dogoditi da ga Damir Arnaut prevari i nadmudri tako da digne ruku na čast i ugled Husejn ef. Đoze.

Izenenađen sam, međutim, što Safet Softić ne shvaća da ovdje nije dovoljno samo javno verbalno izvinjenje, koje je malo zakasnilo, već je nužna njegova ostavka na položaj predsjednika Sabora Islamske zajednice. Ne zato što to neki sabornici traže, već zato što sam Safet Softić treba da shvati da mu nije moguće nastaviti obnašati tu časnu dužnosti pod stigmom na svom obrazu o udaru na čast i uglen Husejna ef. Đoze, više decenijskog simbola duhovnosti i intelektualnosti Islamske zajednice.

Dakle, ostavka Safeta Softića mora biti ne samo kao njegov moralni čini, već i kao njegova spoznaja da nije primjereno da predsjednik Sabora Islamske zajednice ima aktivnu političku ulogu u društvu, koji je zbog toga često na iskušenju da pravi kompromise na račun moralnih vrijednosti Islamske zajednice.

Uostalom, dosadašnja praksa bila je uglavnom da su predsjednici Sabora bile ličnosti, koje su bile izvan aktivne politike, odnosno bile su slobodne i neovisne od jednopartiskog političkog utjecaja. Uloga predsjednika Sabora Islamske zajednice nije izvršna, već zakonodavna u smislu osiguravanja uvjeta za rad Rijaseta Islamske zajednice i reisu-l-uleme.

Naravno nije lahko biti reisu-l-ulema u Bošnjaka, ali mnogo je teže ne biti. Slučaj Safeta Saftića u parlamentu bosanske države oko Husejn ef. Đoze je kamen oko vrata reisu-l-ulemi Husejn ef. Kavazoviću.

Safet Softić bi trebao biti svjestan toga i dragovoljno osloboditi reisu-l-ulemu od tog kamena svojom ostavkom. Nije reisu-l-ulemina dužnost da traži ostavku od Safeta, već je Safetova dosjetljivost da to sam učini kako bi oslobodio reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu pritiska, koji neće prestati zato što se udar na čast i ugled Husejna ef. Đoze ne može ničim opravdati osim nehatom, nesavješću i neodgovornošću za što se mora priznati grijeh i prihvatiti konsekveca ostavke predsjednika Sabora Islamske zajednice.

Neće Safetova ostavka skroz izbrisati mrlju na moralnom obrazu Bošnjaka u državnom parlamentu, ali hoće donekle poštediti reisu-l-ulemu od pritiska, koji raste među muslimanima.

Znam koliko Safet Softić uživa povjerenje kod reisu-l-uleme Kavazovića, ali ima u Bošnjaka još ljudi koji mogu Safeta zamjeniti, koji nisu dnevno politički aktivni i na taj način oslobodti Sabor Islamske zajednice i reisu-l-ulemu od ove sramote.

Allahu Svemoćni, osnaži nas da budemo iskreni jedni prema drugima! Allahu Sveznajući, pouči nas da prepoznamo odakle nam opasnost dolazi! Allahu Milostivi, omili nam istinu i pravdu!