Autor: Elmedina Muftić

Generale, sude ti u miru oni koji te agresiji nisu uspjeli vojnički pobijediti. Teško je naći pravdu u Sudu koji vladaju oni kojima je genocid čast njihovog naroda. Teško je povjerovati u dobro, u vremenu kad ljudi gledaju samo sebe i kad se zaboravlja kako smo skupo u prošlosti platili ovo danas. Teško ne biti razočaran u narod koji se predaje i koji nema crvenu liniju nacionalnog interesa, niti svetinje u koje se ne smije dirati.

ELMEDINA MUFTIĆ: Teško je povjerovati da smo za četvrt vijeka zaboravili, oprostili i ponovo im se u ruke predali. Za nas si komandante, bio i ostao najčasniji sin Bosne. Insan pred kojim ustajemo na noge i na čija smo djela ponosni i na čija djela će biti ponosna naša pokoljenja. Hvala ti, komandante za sve učinjeno, za slobodu, čast, državu, identitet koji si mi svojom borbom darovao.

Danas smo u Sudu BiH po ko zna koji puta sahranili obraz. Danas smo svjedočili kako se izjednačava Armija R BiH i agresorska, genocidna vojska. Danas smo doživjeli da se general Armije R BiH, izjednači za ratnim zločincem Biljanom Plavšić. Danas je Sud BiH, prvostepenom presudom izrekao sramnu kaznu od 10 godina zatvora za komandnu odgovornost, generalu Armije R BiH, ratnom komandantu III korpusa Armije R BiH Sakibu Mahmuljinu.

Gložite se Bošnjaci, prodajte čast za vlast. Borite se između sebe do posljednje kapi krvi, za fotelju, za privilegiju, za komoditet. Gložite se za lične interese, dok nam se samo četvrt vijeka od agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, na naše oči i naše znanje prekraja historije, od agresije se pravi građanski rat, izjednačavaju se strane, osuđuju nam se generali, komandanti i borci. Ako su nam nametnuli nepravedni mirovni sporazum, ako nam nisu dozvolili da časno vojnički pobijedimo, ako smo morali pristati na nepravedan mir, NE MORAMO I NE SMIJEMO pristati na lažnu historiju. Pitam se da li zbog ovog danas ovako truhlog, smrdljivog, nedostojnog, trebamo prodati časnu prošlost, najčasniji period naše postojanosti. Vrijedili ovo sad, svih žrtava koje su ugrađene u temeljima. Da li se nadamo da će ovako ogavna sadašnjost o kojoj smo svemu dali cijenu, a ničemu vrijednost proizvesti neku blistavu budućnost. Neće! Narod koji izda svoje heroje, ne zaslužuje ništa dobro. Narod koji ne izađe na ulice da brani čast svojih komandanata, boraca i generala odgovoran je za stanje svijesti. Tako smo brzo zaboravili, zahvaljujući kome smo opstali. Neki će reći revolucija jede svoje sinove, mislim da je naših najboljih sinova i previše pojela, da će polahko početi jesti i pastorčad.

Jadan je onaj narod čije gazije robijaju, a dezerteri upravljaju državom. Jadan je onaj narod kome dušmanin biva i sudac i porota. Jadan je onaj narod koji iz koristoljublja svjedoči protiv sebe, svoje časti, svoje borbe za opstanak. Jadan je onaj narod kojem je kriza vrijednosti dostigla vrhunac, pa ne vidi da se završna faza i agresije i genocida privodi kraju, da se negiranjem genocida ubijedimo da nas nisu ni pobili, a da se naručenim, montiranim sudskim procesima i presudama prosrpskog sudstva i tužilaštva BiH branioci izjednače sa agresorom, te se od agresije načini građanski rat, u kojem će svi biti žrtve, a zločinac će biti nagrađen za genocid, kao što već jeste nagrađen genocidnom tvorevinom nazvanom RS.

I dok se mi k`o gladijatori borimo za šaku prolaznosti, što se vlast zove, oni dobivaju bitku za interpretaciju (ne)istine o agresiji i genocidu i time trasiraju put za novi pohod na našu Domovinu i naše živote. Pošto smo revoluciji u usta bacali njezine sinove, bojim se da neće niko ostati da nas ponovo odbrani.

Samo general, komandant Sakib Mahmuljin zna kako mu je, i koju bol proživljava, zasigurno znam da ga uopće ne boli presuda dušmana, ali ga razdire izdaja onih za koje je dao sve.



Komandante Mahmuljin, na ovom svijetu nepravda piše odluke, ali postoje pisari koji zapisuju i ono što nepravda piše. Mogu ti uzeti slobodu, ali ti nikad neće uzeti čast bosanskog gazije, koji je branio svoju državu i svoj narod. Nisi ti komandante kriv za zločine, nego si kriv što si spriječio da se genocid iz Prijedora, Srebrenice, Ključa, Višegrada, Vlasenice, Zvornika, Kozarca prenese na sve dijelove Bosne. Kriv si jer su Bošnjaci preživjeli genocid i jer je opstala Bosna.

Sude ti u miru oni koji te agresiji nisu uspjeli vojnički pobijediti. Teško je naći pravdu u Sudu koji vladaju oni kojima je genocid čast njihovog naroda. Teško je povjerovati u dobro, u vremenu kad ljudi gledaju samo sebe i kad se zaboravlja kako smo skupo u prošlosti platili ovo danas. Teško ne biti razočaran u narod koji se predaje i koji nema crvenu liniju nacionalnog interesa, niti svetinje u koje se ne smije dirati.

Teško je povjerovati da smo za četvrt vijeka zaboravili, oprostili i ponovo im se u ruke predali.
Za nas si komandante, bio i ostao najčasniji sin Bosne. Insan pred kojim ustajemo na noge i na čija smo djela ponosni i na čija djela će biti ponosna naša pokoljenja. Hvala ti, komandante za sve učinjeno, za slobodu, čast, državu, identitet koji si mi svojom borbom darovao.

Ne mogu ti reći izvini. Mogu reći, stid me je. A znam, da nije lahko oprostiti.

Nadamo se, da će druogstepena presuda, osvjetlati obraz i vratiti čast Sudu BiH, te dokazati da Sud BiH nije u službi velikosrpske politike, nego interesa građana BiH.