Autor: Mr. Milan Jovičić

Ako je ovo istinska metamorfoza ove ljudske ličnosti, iznoseći sve ovo što nam je prezentirao novinar i teolog Drago, da prihvatimo i konstataciju da istinski nije novi patrijarh nikakav nacionalista. Pitajmo se, da li je moguća ta ljudska metamorfoza, da eleminišemo dupli moral koji imamo, kako ne bi jedno govorili a drugo činili.

Ovih dana događaji se smjenjuju poput filmske trake, zahvaljujući našim normalnim aktivnostima, društveno- političkim zbivanjima, informacijama elektronskih medija i razno- raznim televizijskim emisijama i sadržajima.
Od naših mostarskih izbora i već viđenog događanja, sa raznim informativnim porukama i sadržajima našoj javnosti, od izbora patrijarha SPC-a u Beogradu, do slučaja ubistva i tokova pravnih sudskih aktivnosti na predmetu Dženana Memića i sl. kao i suštinskog programskog sadržaja u emisiji TV Face, sa Senadom Hadžifejzovićem i njegovim gostima.
Dakle, ovaj cjeloviti mozaik slagan kockicama vještog i izuzetnog sposobnog Senada, inspirativno i inicijalno je istoga trenutka uticao i na moje buđenje i prisjećanje, kako bi sadržajno i postavio suštinsko pitanje u naslovu: „Da li je moguća ljudska metamorfoza“?
Da počnem od događaja i saopštenja o izboru poglavara SPC-a, patrijarha Porfirija u hramu Svetog Save u Beogradu.
Upravo, radi određene blage ili zanemarljive naklonosti prema SPC i njenim vjerodostojnicima, kao posljedicom svih prethodnih agresorskih događaja na prostorima jedine mi domovine Bosne i Hercegovine i mojih gradova rođenja Sarajeva i trajnog prebivališta u Mostaru, smatrajući mnoge aktivnosti i djelovanja nekih visokih vjerodostojnika, od vladike Kačavende do vladike Grigorija, kao neprihvatljivim i užasavajućim, na cjelovitoj potpornoj platiformi podrške i učešća i SPC-a, uz njihov blagoslov i odobravanjem.
Ovom prilikom prisjetio sam se i godina potkraj osamdesetih, za vrijeme moga aktivnog djelovanja u Beogradu kao parlamentarca Savezne Skupštine, ispred Republike Bosne i Hercegovine, odlazio sam u u ovaj hram Sv. Save na Slaviji, u toku izgradnje istoga.
Bila mi je interesantna tehnologija i način montaže velike i teške kupole hrama (mislim preko 3 tone), te kao graditelj u svojoj inžinjerskoj praksi, želio sam posmatrati tehnologiju sa hidrauličnim podizanjem kupole sa više oslonaca, što se veoma uspješno i realiziralo.
Moram priznati, da me je i zadovoljila vijest u medijima o izboru episkopa Porfirija za novog patrijarha, iako ništa i nisam znao o istome.

Patrijarh Porfirije i vadika Grigorije sa svojim mentorom iz Laktaša!

Srpska pravoslavna crkva (SPC) dobila je svog 46. poglavara u svojoj istoriji a u pitanju je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije.
Novog patrijarha - nasljednika Irineja Gavrilovića - izabrao je Sveti arhijerejski sabor, a on je ujedno 46. poglavar SPC.
Prema Ustavu SPC-a, učestvovala su 43 aktivna, od kojih je 31 mogao biti izabran za poglavara SPC-a, te četvorica penzionisanih vladika.
Sabor SPC-a je održan u kripti Hrama Svetog Save, a u apostolskom žrijebu našla su se imena još dvojice vladika, osim mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija, Irineja Bačkog i Banjalučkog Jefrema.
Koverte sa imenima trojice kandidata za novog patrijarha bile su stavljenje među stranice Jevanđelja, odakle je kovertu s imenom novog patrijarha Porfirija izvukao monah Matej iz manastira Sisojevac.
Porfirije Perić spada u red mladih episkopa u SPC-u, rođen je 1961. godine u Bečeju, a roditelji su mu iz okoline Dervente, u toku Drugoga svjetskog rata doselili u Vojvodinu?
Bio sam i veliki protivnik o napisima i pričama da bi to mogao biti i vladika Grigorije, koji je jedno vrijeme iza agresije i Dejtonskog mira, službovao u Mostaru.

Kako je isti, kao poslušnhik svoga mentora guslara iz Laktaša, okupio svoje velike Srbe tzv. „dodikovce“ a nas sve ostale, koji smo u periodu stvaranja genocidne RS-a ostali u Mostaru ili Federaciji, odmah i zvanično na tv „Oskaru“ kod Marija Vrankića u emisiji „Dobar, loš, zao“ upravo krstio „rezervnim“ Srbima.

Tako se on lično i njegovi saradnici u Crkvi Sv. Trojice u ovome gradu i ponašali, dijeleći Srbe i formirajući i Karadžićevu paljansku „Prosvjetu“ ignorišući sve aktivnosti koje su imali ovi istinski i normalni Srbi u gradu, tokom agresije na ovaj grad i njegove građane.

Dakle, istu kvalifikaciju i definiciju nas Srba, imali smo prilike tako često slušati i od vladičinog mentora, guslara iz Laktaša.

Možda, da je izbor poglavara SPC-a slijedio u Laktašima ili u Trebinju, izabrao bi se vladika Grigorije, na nesreću sviju nas „rezervnih“ Srba.

Međutim, u emisiji kod Senada, kao česti gost i saradnik, isto večer se pojavljuje i priznati poštovani hrvatski novinar i teolog, gospodin Drago Pisel, koji nama gledateljima i široj bosansko-hercegovačkoj javnosti ispriča istinitu i upečatljivu priču, o dobrome čovjeku i ličnom kućnem prijatelju, novoizabranom poglavaru SPC-a, patrijarhu Porfiriju.

Posebno me oduševila i njegova kategorična konstatacija, da isti nije nikakav nacionalista, svakako za razliku od ovih naših ogavnih i frustrirajućih velikih i autentičnih Srba tzv. „dodikovaca“.
S obzirom da je Senad odmah emitovao i prilog sa YouTube, gdje se vidi bivši vladika Porfirije, koji sa svojim istomišljenicima ili „četnicima“ pjeva pjesmu sa Drine o vojvodi Momčilu Đujiću, gost i saradnik Senadov, novinar i teolog Drago Pisel, odmah je i demantovao, iznoseći kajanje ove osobe, kako je to objasnio njegove riječi: „Da se našao u nezgodno vrijeme na nezgodnom mjestu“.


Ako je ovo istinska metamorfoza ove ljudske ličnosti, iznoseći sve ovo što nam je prezentirao novinar i teolog Drago, da prihvatimo i konstataciju da istinski nije novi patrijarh nikakav nacionalista.
Pitajmo se, da li je moguća ta ljudska metamorfoza, da eleminišemo dupli moral koji imamo, kako ne bi jedno govorili a drugo činili.

Želim ukazati da je promjena u ličnoj paradigmi moguća i poželjna. Zato svi ovi naši sugrađani, susjedi i komšije, koji su ostali zarobljeni u nacionalističkoj pardigmi, koji i dan danas bez obzira na svoje obrazovanje i intelektualne kapacitete, nastavljaju živjeti životom svojih roditelja i starije generacije potomaka. Da li su svjesni, mirni i spokojni ako slave i ističu sva ta razno-razna nacionalistrička obilježja.

Dakle ljudski roditeljski dom je najzdraviji izvor poimanja čovjekoljublja i ljudskih vrijednosti, međusobnog poštovanja i odnosa prema drugom i različitom, uz poštivanje svih ljudskih vrijednosti, kulture i običaja, bez trunke nacionalističkih klica i poriva.

Nadajmo se da bi i novoizabrani patrijarh i poglavar SPC-a istinski mogao unijeti i nove odnose i međusobno poštivanje, uz priznavanje i svih različitosti na našem Balkanu, a za nas Bosance i Hercegovce, u posebnim dobrim i prijateljskim odnosima sa našim komšijama u Srbiji i susjedima u Hrvatskoj.

Zaboravimo i eho ove pjesme ispod Dinare sa Drine, zaboravimo i onu sliku njihovog Vučka, osamnaestogodišnjaka iznad Trebevića, poželimo im istinsku i ljudsku metamorfozu i okrenimo se našem zajedništvu, kako bi svima nama bilo bolje i dostojanstvenije.