Autor: Lena Demirović

Ilustracija: Arhiva Bošnjaci.Net

LENA DEMIROVIĆ: Bez svoga razmišljana, nedostatka poznavanje bošnjačkog identiteta te bez podrške bosanskohercegovačkih državnih institucija i organa da se izvrši provjera ko su akadmici i stručnjaci koji stoje iza istih i koje su posljedice ove paradgime. Dok neki akademici javno iznose činjenice da je njihov fakultet tu da se pomogne pri zaboravu prošlosti dio bošnjačke omladine biva “oteta” od onih koji svjesno negiraju genocid počinjen nad Bošnjacima i ciljano razaraju državu Bosnu i Hercegovinu.

Kognitivna disonanca je mentalno stanje koje se tumači kao nesklad ili nespojivo uvjerenje između onoga što nam se govori i onoga što vidimo svojim očima i veoma često je suprotno od uvjerenja i vrijednosti koje smo stekli tokom odrastanja pokraj naših roditelja.

Danas se većini bošnjačke omladine nameće mišljenje da “slaganje s društvenim konsenzusom” ili slijeđenje mase je normalno i da nije uredu da imaš svoj sopstveni stav. Upotreba ove praksa je veoma jednostavna za one koji su podučeni istoj i za cilj imaju da obmane one koji nisu svjesni svoga identiteta niti su formirali svoj stav.

Većina negatora genocida i njima podobnim obrazovnim ustanovama te osoblje istih, imaju za cilj da okupe masu ljudi oko sebe implementiraju negaciju realnosti ispiranjem mozga istoj masi, da zaborave prošlost (genocid) i time stvore identične disonatne kognicije (izjednačavanje žrtve i zločinca) koje se ne mogu lahko riješiti. Kada kažemo lahko riješiti mislimo na to da velika masa ljudi ima isti lažni (nametnuti) stav i podupire se istini (presuda Međunarodnog suda o genocidu nad Bošnjacima) jer nisu u stanju da razaznaju realnost od zablude. Uzmimo za primjer onu staru narodnu: “Ako većina naroda vjeruje u nešto, onda je to sigurno tačno”. Zar susjedna država Srbija i čak manji BiH entitet ne negiraju genocid i etničko čišćenje koje su oni sami počinili nad Bošnjacima, pa otud i sindrom zablude koji se implementira kod bošnjačke omladine.

Analogno tome, paradigma današnje bošnjačke omladine i realnosti u kojoj oni žive i obrazuju se je slijepa poslušnost i pokornost genocidnom sistemu kojem pripadaju podobni akademici i stručnjaci. Bez svoga razmišljana, nedostatka poznavanje bošnjačkog identiteta te bez podrške bosanskohercegovačkih državnih institucija i organa da se izvrši provjera ko su akadmici i stručnjaci koji stoje iza istih i koje su posljedice ove paradgime. Dok neki akademici javno iznose činjenice da je njihov fakultet tu da se pomogne pri zaboravu prošlosti dio bošnjačke omladine biva “oteta” od onih koji svjesno negiraju genocid počinjen nad Bošnjacima i ciljano razaraju državu Bosnu i Hercegovinu.

Dakle, nesposobnost razmišljanja izvan uobičajenih šablona je ukinuta ili nikad osposobljena praksa koja i dalje hvata maha, a sve zbog zastarjelog edukativnog modela nastalog za vrijeme komunističog sistema na našim prostorima. Ovaj model poznat kao i darvinističko-spartanski model kojeg je prijašnji sistem koristio kao propagadnu, zasniva se na slijeđenju mase i pokornosti autoritetu. Studentima se ne dozvoljava sloboda izražavanja, a obrazovne ustanove zabranjuju ili izbjegavaju da slijede edukativne modele gdje se primjenjuje upoznavanje sa historijiom države BiH, idenitetom njenih naroda te krivcima počinjenih genocida nad Bošnjacima. Kako bi se izbjegao ovakav edukativni model na pojedinm fakultetima u BiH poznata je praksa gdje su studenti podvrgnuti “ispiranjem mozga" pa da bi bili poslušni i od onih koji gube svoj identitet, nagrađuju se posjetama susjednoj državi i prisustvovanjima seminarima koje organiziraju organizacije sumnjivog porijekla, a koje većinom podržavaju negiranje međunarodnog priznatog genocida i etničkog čišćenja nad Bošnjacima.

Ova praksa je poznata kao i međuljudska strategija uticaja ili manipulisanje osjećajem krivice. Primjerice, ako neetični profesor (intereslija ili plaćenik genocidnog sistema) uradi nešto dobro i lijepo za studenta onda taj student osjeća grižnju savjest odbiti istog nakon što je konstatno podsjećan na učinjeno dobro djelo. Zar se dobro djelo treba koristiti za manipulaciju emocija i kod naivnosti omladine? U slučaju kod mladih Bošnjaka očigledno je da treba i da se vidno koristi jer samim tim činom autoritet u ovom slučaju profesor/ica, ima moć da manipuliše sa emocijama studenta i nametne mu/joj svoje pronicljivo (ili ciljano) mišljenje koje većinom rezultira u defecitu Bošnjačkog identiteta.

Prema tome, jedini zaključak koji se može donijeti na osnovu gore navedenog i prethodnih iznesenih činjenica jeste da se plan razaranja države Bosne i Hercegovine i dalje sprovodi i to kroz naše obrazovne ustanove. Akteri onih koji negiraju genocid su odavno započeli realizaciju velikodržavnih projekata susjeda i komšija na račun podjele suverene države Bosne i Hercegovine. Oni su nastavili tamo gdje je “njihova” vojska, koje je na Međunarodnom sudu u Hagu optužena za genocid i etničko čiscenje, zakazala (ili stala).