Autor: Sead Zubanović

SEAD ZUBANOVIĆ: Kažu da je danas ljudima teže kad izgube mobitel nego obraz. Ljudsko dostojanstvo je palo na najniže grane. Nažalost, tačno je, sve je na prodaju, sve ima svoju cijenu. Biti moralan, imati principe i svoj stav, nije više u modi. A kada čovjek zgazi sebe, zarad interesa bilo koje vrste, on prestaje biti ono zašto je stvoren. On je tada izdao Boga! Iluzorno je očekivati od onih koji lažu i varaju, kunu se krivo i hrane sebe i svoju porodicu haramom, da će sredini u kojoj borave donijeti dobro

Ono što je nekada stanovnicima Bosne, Bošnjacima, predstavljalo najveću svetinju u dunjalučkom životu, bili su ponos, dostojanstvo, čast ili sve skupa, obraz! Tada je kao životni moto i nastala poslovica, koja glasi: „Samo prljav obraz voda ne pere!“ Imati obraz, značilo je živiti pošteno, od halala, i govoriti istinu pa makar se i najvećom cijenom morao platiti taj uzvišeni ljudski princip. U pripovijetci naslova „Za obraz“, koju je književnik, rahmetli Alija Nametak i odrobijao, čovjek objašnjava kako je bacio bombu kojom je ubio svoju kćerku i dvojicu njenih vršnjaka, komšija pravoslavaca, koji su je htjeli silovati. U pitanju je bio Drugi svjetski rat. Čudeći se njegovoj snazi da uopšte priča o tom događaju koji završava smrću vlastitog djeteta, slušaoci ga pitaju, zašto je to učinio, odnosno bombom usmrtio potencijalne silovatelje, ali i svog evlada, on im odgovara kratko i ponosno: „Za obraz!“

Kažu da je danas ljudima teže kad izgube mobitel nego obraz. Ljudsko dostojanstvo je palo na najniže grane. Nažalost, tačno je, sve je na prodaju, sve ima svoju cijenu. Biti moralan, imati principe i svoj stav, nije više u modi. A kada čovjek zgazi sebe, zarad interesa bilo koje vrste, on prestaje biti ono zašto je stvoren. On je tada izdao Boga! Iluzorno je očekivati od onih koji lažu i varaju, kunu se krivo i hrane sebe i svoju porodicu haramom, da će sredini u kojoj borave donijeti dobro.

Nažalost, ovakvo stanje duševnog i fizičkog amorala, mita i korupcije, vlada od dna do vrha današnje Bosne i Hercegovine. Laž nam je postala svakodnevnica, a interes razlog zbog koga smo spremni na sve. Ogovarati, blatiti, pljuvati pa i fizički napadati one koji nisu uz „nas“ ili sa „nama.“ Podržavamo nekakve „lidere“ koji nisu u stanju sebe, a ni svoje porodice dovesti u red. Opijeni interesom slijepo ih slijedimo i tako srljamo u vlastitu propast. Tražimo i nalazimo opravdanja u nekim tezama bez osnova, jer naši najveći dušmani su u nama i na vrhovima političkih listi za koje uredno glasamo. Podržavajući zlo ovaj narod uništava budućnost svoje djece. Kakav smo im primjer i zašto ih pripremamo. Za prevare, pljačke i organizovani kriminal! Zar nam je želja da ih obilazimo po zatvorima?!

Kako se liječiti, ako nije već prilično kasno? Jednostavno! Samo treba glasno i jasno reći sebi, ali se kasnije i pridržavati toga: „Nisu moji oni koji kradu. Nisu moji oni koji obraza nemaju! Nisu moji oni bezobrazni“!