Autor: Elmedina Muftić

Salko je otišao sa Dunjaluka ali je ostalo svjedočanstvo o njegovom postojanju ispisano na zlatnoj stranici države bosanske, gdje su zapisana imena najčasnije generacije njezinih sinova i kćeri koji su hodili ovim tlom. Kad pomislimo na Salku, mi vidimo Bosnu u njezinoj raskosnoj plemenitosti mira , ali i oštrini odlučnosti na kojoj opstaje vjekovima kao milost njezinoj djeci i opor okus dušmanima.

ELMEDINA MUFTIĆ: Kad pomislimo na Salku, mi vidimo Bosnu u njezinoj raskosnoj plemenitosti mira, ali i oštrini odlučnosti na kojoj opstaje vjekovima kao milost njezinoj djeci i opor okus dušmanima. Uz dovu da Bosna ima i da bude imala sinova kao Salko Bukvarević, spremnih živjeti za ljepotu Bosne, ali još spremnijih na putu njezinog opstanka boriti se do smrtnog časa. Neka ti je Allahov rahmet, Crni Labude!

Ako je moguće ličiti na Bosnu, a biti čovjek, onda s pravom možemo reći, da je Salko Bukvarević ličio na Bosnu. Slako je u sebi nosio osobine Bosne, pitomost kojom je plijenio ljude, smirenost kojom je drugima ulijevao povjerenje, odlučenost da bude rješenjem problema, a ne problem rješenju, spremnost na licnu žrtvu za ostvarenje zajedničkog cilja. Nosio je u sebi i širokogrudost Bosne i dobročudnost njezinu, ali i oštroumnost i gordost. Svima je bio prijatelj, baš kao i Bosna sto je. Bio je pravedan znajući da u Bosni ima svega al pravde joj nedostaje, nastojao je svojom pravednošću oplemeniti Svijet, i pokazati da nije teško niti retrogradno biti dobar sin bosanski.

Bio je Salko i oštar ko zima bosanska, onda kad mu dušmani na Domovinu udariše, a on stade na branik njezin spreman da zivot svoj da, al zemlje bosanske ni pedlja. Bio je ona endemska vrsta, koja dođe na ovaj Svijet da na njemu ostavi trag utaban koracima borbe na putu Stvoritelja, na putu opstanka vjere, Domovine i naroda. Da nas sjećanjem na njega podsjeti na dobro, na potrebu i emanet da svako od nas treba biti povjerenik svoga vremena, kad smo borci da budemo gazije ili šehidi, kad smo vlast da budemo sluge naroda u ime Gospodara, da budemo riječ rečena za narod, da budemo misija koja ima viziju i oni kojima narod vjeruje, jer su djelima svojim povjerenje zaslužili.

Sve ovo i više od toga, ono sto je čovjeku ostalo skriveno, a melekima poznato bio je Salko Bukvarević. Insan koji je u životu ponio mnogo titula i obavljao mnogo funkcija, ali zasigurno je za njega najbitnija i najvažnija bila ona da je bio rob Allahov i gazija bosanski koji je snove o slobodi, pravdi i Bosni kovao u jatu Crnih labudova sa najodabranijim sinovima ovog naroda Mehdinom Hodžićem i Hajrudinom Mesićem.

Salko je otišao sa Dunjaluka ali je ostalo svjedočanstvo o njegovom postojanju ispisano na zlatnoj stranici države bosanske, gdje su zapisana imena najčasnije generacije njezinih sinova i kćeri koji su hodili ovim tlom.

Kad pomislimo na Salku, mi vidimo Bosnu u njezinoj raskosnoj plemenitosti mira, ali i oštrini odlučnosti na kojoj opstaje vjekovima kao milost njezinoj djeci i opor okus dušmanima.

Uz dovu da Bosna ima i da bude imala sinova kao Salko Bukvarević, spremnih živjeti za ljepotu Bosne, ali još spremnijih na putu njezinog opstanka boriti se do smrtnog časa.

Neka ti je Allahov rahmet, Crni Labude!