Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Teme

Pismo dana
ISPRAVKE I DOPUNE NA PISMO DR. BOŽE LJUBIĆA MEĐUNARODNI ČIMBENICIMA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 20. November 2021. 15:11:54
ENGLESKI / ENGLISH



Iz pisma dr. Ljubića jasno se vidi da ga je pisao u udruženom poduhvatu sa Draganom Čovićem, predsjednikom Ha-De-Zea Bosne i Hercegovine, koji ne propušta priliku da naglasi kako su za trenutnu kriznu situaciju u Bosni i Hercegovini isključivo okrivi “bosanski unitaristi”, a to su, opet isključivo, Bošnjaci zato što su muslimani i zato što nemaju rezervnu ni domovinu ni državu pa su, stoga, životno zaljubljeni u svoju jedinu domovinu i državu Bosnu i Hercegovinu, dok Hrvati imaju Hrvatsku a Srbi imaju Srbiju pa im je Bosna i Hercegovina višak, kojeg bi da međusobno bratski podijele.


Anthony Blinken, Gabriel Escobar, Matthew Palmer, Gregory W. Meeks, Josep Borrell, Angelina Einchorst, Christian Schmidt, Johann Sattler, Eric Nelson, ambasadori zemalja Europske unije kao i neki domaći čimbenici.

Poštovani,
Pismo od 19. 11. 2021. god., koje vam je uputio dr. Božo Ljubić ne samo da ima krivih navoda, već je nepotpuno u navodima bitnih činjenica bez kojih nije moguće sagledati cjelovitu sliku stanja u bosanskom društvu i državi.

Dozvolite mi, stoga, da vam predočim ispravke krivih navoda u Ljubićevom pismu te da vam ukažem na bitne činjenice, koje je dr. Ljubić, svjesno ili nesvjesno, zaobišao, kao strateški pokušaj obmane međunarodne zajednice.

1) Svjesno zanemarivanje činjenica


Dr. Ljubić svjesno zanemaruje činjenice kako bi se stekao dojam da je kriva samo „jedna strana“ za trenutnu kriznu situaciju u Bosni i Hercegovini, podržavajući tako razbijačku i secesionističku politiku Milorada Dodika, a sve s ciljem da legitimira opravdanost nastanka i eventualnog povratka Hrvatske Republike Herceg Bosne, kao trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini.

2) Ljubićevo pismo kao stav Ha-De-Zea


To navodi na zaključak da je Ljubićevo pismo napisao politički tim Ha-De-Zea, koji se služi Dodikovim lažnim "argumentima" za tobožnje vraćanje na izvorni Dayton, okrivljujući pežorativno nazovi "muslimansku unitarističku stranu" za iskrivljivanje „izvornog“ Daytona.

3) Antibosanski udruženi poduhvat


Dr. Ljubić poput Dodika napada bosanski ustavnopravni poredak, uključujući i međunarodnu mirovnu instituciju OHR-a.

Sve što liči na probosanski politički blok dr. Ljubić predstavlja kao „probošnjački“ poduhvat, želeći time naglasiti da se radi o jednonacionalnoj ili unitarističkoj zavjeri protiv Hrvata (i Srba).

4) Dr. Ljubić i Europski sud za ljudska prava


Dr. Ljubić nigdje u svom pismu ne spominje Europski sud za ljudska prava (ESLJP), koji je neodvojivi dio Ustava Bosne i Hercegovine. Ne zanima dr. Ljubića ni sudska praksa ESLJP ni mišljenje Venecijanske komisije, kao ni presude ESLJP, koje su donesene u odnosu na Bosnu i Hercegovinu jer bi sve to dalje produbilo zjapeće pukotine u njegovom pismu.

5) Ljubićeva promocija saveza između Ha-De-Zea i Es-En-Es-Dea


Dr. Ljubić u svom pismu ima za cilj prikriti stratešku antibosansku saradnju Ha-De-Zea i Es-Nn-Es-Dea na planu zaustavljanja sankcija međunarodne zajednice protiv Dodikovog rušenja ustavnopravnog poretka države Bosne i Hercegovine. Time dr. Ljubić želi osnažiti pritisak na međunarodne čimbenike da iznude kod bosanskih političkih i moralnih faktora ono što bi zadovoljilo političke apetite Ha-De-Zea, Ha-En-Esa i Republike Hrvatske.

6) Nužna akademska i politička akcija bosanskih stranaka


U stvari, nema ništa novoga u pismu dr. Bože Ljubića. Sve je itekako poznato. No, baš zbog toga, bosanska patriotska politička i moralna pamet to ne smije zanemarivati, već se mora organizirati pravničko politoločki tim, koji će odgovoriti tačku po tačku na "Ljubićevo pismo“, kao i na prijedloge zaključaka „Narodne skupštine Republike srpske“.

Dakle, Ljubićevo pismo treba da bude okidač za bosanske političke stranke da planski i sustavno urgentno odbrane bosanski multietnički i kosmopolitski identitet sa nepobitnim civilizacijskim argumentima, koji korespondiraju sa međunarodnim normama i standardima u oblasti ljudskih prava, vladavine prava i ne-diskriminaciji, tj., ne-aparthejdu, te da odbace lažne optužbe o navodnim bošnjačkim/bosanskim unitarističkim namjerama.

Također, treba precizno sačiniti analizu kadrovske politike u županiskim/kantonalnim organima vlasti sa hrvatskom većinom, gdje bi se egzaktno dokazalo na koji način se Ha-De-Ze i druge hrvatske nacionalističke stranke odnose prema drugim konstitutivnim narodima tamo gdje su Hrvati, odnosno Ha-De-Ze u većini.

Ukoliko se to ne uradi, bosanska državna politika rizikuje da joj se ponovi scenarij iz 1992-1995. god. kada je međunarodno priznata bosanska država pežorativno nazivana kao "Muslimanska vlada u Sarajevu".

7) Ljubićeva konstitutivnost i legitimnost


Dr. Ljubić u svom pismu koristi mantru o konstitutivnosti i legitimnosti naroda kako bi oduzeo bosanskoj politici pravo da aktivno i u punom kapacitetu sudjeluje u riješavanju ključnih svebosanskih pitanja o kojima ovisi napredak države Bosne i Hercegovine ka evroatlantskim integracijama te zaštiti bosanskog državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

8) Ljubićevi i Čovićevi bosanski unitaristi


Iz pisma dr. Ljubića jasno se vidi da ga je pisao u udruženom poduhvatu sa Draganom Čovićem, predsjednikom Ha-De-Zea Bosne i Hercegovine, koji ne propušta priliku da naglasi kako su za trenutnu kriznu situaciju u Bosni i Hercegovini isključivo okrivi “bosanski unitaristi”, a to su, opet isključivo, Bošnjaci zato što su muslimani i zato što nemaju rezervnu ni domovinu ni državu pa su, stoga, životno zaljubljeni u svoju jedinu domovinu i državu Bosnu i Hercegovinu, dok Hrvati imaju Hrvatsku a Srbi imaju Srbiju pa im je Bosna i Hercegovina višak, kojeg bi da međusobno bratski podijele.

9) Nije važno ono što je Ljubić napisao, već ono što nije napisao


Ovdje treba naglasiti da je mnogo važnije ono što dr. Ljubić ne navodi u svom pismu nego ono što navodi. Naime, slijedom neprincipijelne i jednostrane logike, dr. Ljubić u svom pismu amnestira, odnosno ne spominje države, organizacije, političke stranke i osobe, koje su stvarni uzroci bosanske krize od početka, a to su:
a) Republika Srbija i Aleksandar Vučić osobno;
b) Tuđmanvska politika Republike Hrvatske;
c) Politika Ruske Federaciju nakon Borisa Yeltsina;
d) Fašizoidne i ekstremističke politike pojedinih država članica Europske unije na čelu sa mađarskim predsjednikom Viktorom Orbanom i slovenačkim premijerom Janezom Janšom, kao i drugim bosnofobičnim europskim političkim i državnim čimbenicima;
e) Politika dijela Eeuropske unije kojoj i sâm dr. Ljubić nazočno pripada kao član Sabora Rrepublike Hrvatske;
f) Politika Ha-De-Zea sa prefiksom ili bez njega koja se nikada nije distancirala od dogovora Milošević-Tuđman o podjeli Bosne i Hercegovine, odnosno Ha-De-Ze i dan-danas zagovara uspostavljanje Hrvatske Republike Herceg Bosne kao modus operandi podjele Bosne i Hercegovine.

Uz sve to, dr. Ljubić u svom pismu svjesno zaobilazi najbitniju činjenicu, a to je da niko drugi nije potpisao u ime Hrvata, već Franjo Tuđman „Washingtonski“ i „Deytonski sporazum“, gdje se ukida paradržavna tvorevina Hrvatska Republika Herceg Bosna. Uspostavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao jedinstvene izborne jedinice, Tuđman je, dakle, potpisao izborni zakon Bosne i Hercegovine, čiju promjenu sada traži Ha-De-Ze.

Naravno, dr. Ljubić ciljano upire prstom na Bošnjake kao krivce za on što je u ime bosanskih Hrvata potpisao sâm Franjo Tuđman. To nije samo nekorektno, već je i luciferski zlonamjerno.

10) Hrvatska politika u Bosnu ala srpska politika iredentizma

U stvari, dr .Ljubić podržava istu matricu kao i Milorad Dodik, tražeći retroaktivne izmjene onoga što su nekoliko puta bosanski Hrvati podržali i potpisali uz medijaciju i podršku međunarodne zajednice.

Dr. Ljubić se u svom pismu poziva na “slučaj Ljubić” sa zahtjevom da se to pravno riješi promjenom izbornog zakona. Međutim, ni dr. Ljubiću ni Čoviću, kao ni hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini, ne bi bilo “mrsko“ da zajedno sa Vučićem i Dodikom podjele Bosnu i Hercegovinu prema dogovoru Tuđman-Milošević iz Karađorđeva.

Bez sumnje, Ljubićevo pismo je najeklatantniji primjer podrške iredentističkoj politici Milorada Dodika na štetu bosanskog društva i države.

11) Ljubićev odnos prema Miloševiću

Najtragičnije je to što dr. Ljubić u svom pismu na implicitan način amnestira udruženi zločinački plan Slobodna MIoševića i drugih srbijanskih dužnosnika, koji su najodgovorniji za raspad bivše Jugoslavije i počinjene ratne zločine u Vukovaru i počinjeni genocid u Srebrenici.

12) Ljubićev odnos prema međunarodnoj zajednici

Poštovani,
U svom pismu u podnaslovu „Strategije, ciljevi i narativi u svezi krize u Bosni i Hercegovini“, dr. Ljubić naziva domaću i međunarodnu javnost, kao i vas osobno, “sarajevocentričnom” zato što ste prepoznali da Srbija, Rusija i Kina direktno potkopavaju državni suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Sada je svima jasno da Ljubimčevo pismo ima za cilj da osnaži „hrvatske nacionaliste“, koji pod krinkom zalaganja za legitimno političko predstavljanje rade na uspostavi trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini.

Dr. Ljubić je u pravu kad kaže da nije prepoznato da “postoji i treća strana-hrvatska.” Naravno da postoji, to su Čović i Ljubić, koji su uz podršku hrvatske politike napravili savez sa Dodikovom srpskom politikom u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Oni pokušavaju u udruženom antibosanskom poduhvatu podjeliti Bosnu i Hercegovinu kao što su to radili zločinci Karadžic i Prlić, kojima je presuđeno na Haškog tribunalu.

Umjesto da budu zadovljni što ih Visoki predstavnik Christian Schmidt nije označio u svom izvještaju Vijeću Sigurnosti UN-a kao rušitelje bosanskog društva i države, dr. Ljubić kritizira g. Schmidta što ih “nije prepoznao”, odnosno što u svom izvještaju nije spomenuo “njihov hrvatski problem”, a to je da im ne uspjeva da podjele bosansko društvo i državu u kolaboraciji sa Miloradom Dodikom.

Dr. Ljubić se, u stvari, žali vama, međunarodnim čimbenicima, što ne razumijete hrvatsku potrebu za obnovom Hrvatske Republike Herceg Bosne tako što bi se iznudila promjena izbornog zakona prema kojem bi slijedila uspostava „trećeg entiteta“ po uzoru na manji bosanski entitet „Republika srpska“.

13) Ljubićeva noćna mora od probosanskog bloka

Između ostalog, dr. Ljubić piše da su bosanski Hrvati obespravljeni zbog “probosanskog bloka”, a ne zbog zločina nad posavskim Hrvatima, koje je Tuđman predao Miloševiću, kao i nad bosanskim Hrvatima u RS-u, koji su istrebljeni zajedno sa Bošnjacima od strane Miloševića i Karadžica.

Ljubića, Čovića i hrvatsku politiku općenito to ne zanima. Njih zanima 15% teritorije u Hercegovini, koja se zvala Hrvatska Republika Herceg Bosna. Oni zbog te teritorije optužuju “probosanski “ blok. Dr. Ljubić piše da “najveću odgovornost za takvo stanje, ako izuzmemo ratna stradanja, opstrukcije povratka i asimetrična rješenja u Ustavu, snose stranke i politički akteri iz takozvanog „probosanskog bloka“.

Kao bivši ljekar opće prakse i aktualni hrvatski političar dr. Ljubić se predstavlja kao učitelj, koji nas poučava da „probosanski“ blok djeluje u dva smjera. Prvi je slabljenje pozicije i moći entiteta RS-a, a drugi smjer je negiranje i slabljenje hrvatske konstitutivnosti u entitetu Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na razini države.

U okviru tog procesa, piše Ljubić, neke članice „probosanskog“ bloka su tri puta do sada izbornim inženjeringom uzurpirali mjesto Hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine (slučaj Željko Komšić) te dva puta preuzele kompletnu izvršnu vlast u Federacij Bosne i Hercegovine (Predsjednik i dva dopredsjednika FBiH te Vlada FBiH).

14) S patetikom Ljubić spašava manji bosanski entitet RS


Dr. Ljubić poput Milorada Dodika izražava strah i zaštitnički odnos spram RS-u, ali bez ikakve potrebe, jer “slabljenje” RS-a ne postoji, postoji samo akcija velikosprske politike, koja, uz pomoć Rusije i Srbije, želi prisvojiti dio bosanske teritorije.

Ako je “slabljenje” za Ljubića sve ono što su srpski predstavnici glasali u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a sad bi to jednostrano da ukinu, onda je sasvim jasno zašto je Ha-De-Zeova politika od Ljubića i Čovića komplementarana sa politikom velkosprske politike.

Ako ne dobiju izborni zakon koji su sâmi izglasali kroz Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum, onda je rješenje ista matrica kao i velikosrpska kod Dodika: blokiranje državnih institucija kroz povlačenje iz efektnog rada, a sve radi obnove paradržave Hrvatske Republike Herceg Bosne.

15) Ljubićeva opsesija oko promjene izbornog zakona

Poštovani,
Izborni zakon nisu donijeli Bošnjaci, već institucije bosanske države, u kojima se nalaze i Hrvati, a potpis na to stavio je, kao što smo već rekli, niko druge već sâm Franjo Tuđman, koji je najveći Hrvat od svih.

16) Ljubićeva tri naroda ili tri plemena u Bosni


Nazivajući probosanski blok bosnjačkim blokom, dr. Ljubić i Čović, udruženo obesmišljavaju Deytonski sporazum i pokušavaju ponovo državnost Bosne i Hercegovine svesti na ravnu dogovora tri naroda. Bosanska država je postojala prije Ljubića, Čovića, Dodika i “bošnjačkog bloka”, kako ga naziva Ljubić.

17) Vraćanje imena Republika Bosna i Hercegovina

Čak i kada bi neko od Bošnjaka, ne daj Bože, pristao na tzv. vraćanje na izvorni Deyton i “tri strane”, to bi značilo automatsko vraćanje na kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, kontinuitet koji je zagarantiran Daytonskim sporazumom. Ljubiću mora biti jasno da međunaordno priznanje Bosne i Hercegovine nisu dali ni Tuđman ni Milošević. Obojica su samo potvrdili kontinuitet nezavisne i međunarodno priznate bosanske države svojim potpisom u Daytonu.

18) Ljubić i visoki predstavnici


Na kraju ovog dijela svog pisma, dr. Ljubić se obrušio na Visoke predstavnike od Paddyja do Petricha što samo potvrđuje istinu da nema razlike u hrvatsko-ljubićevskom ili Ha-De-Zeovskom secesionističkom djelovanju od secesionističkog djelovanja Milorada Dodika u duhu i slovu velikosprpske politike protiv bosanske države.

19) Ljubić i Čović kao „časni“ zaštitnici bosanskih Hrvata


Ljubić i Čović se predstavljaju kao “časni” zaštitnici hrvatskih prava u Bosni i Hercegovini. Samohvale se da su oni jedini pravi protagonisti EU i NATO vrijednosti dok istodobno rade na promociji “srpskog sveta”, razbijajući vjekovnu multietničnost i multireligioznost bosanskog društva i države.

20) Bošnjaci/Bosanci su krivi za sve hrvatske muke u Bosni


U podnaslovu “Posljedice „jačanja države” intervencijama na Ustav i Izborni zakon”, dr. Ljubić smatra da to znači “jačanje unitarističke „probosanske/probošnjačke“ političke agende, koja državu i njene institucije sve više doživljava kao sredstvo za ostvarenje svojih partikularnih političkih interesa i ciljeva“.

Ljubić ponovo predlaže modele rješavanja na matrici velikosrpske, odnosno velikohrvatske politike, koja je poražena u Bosni i Hercegovini vojno, politički i pravno.

Ne mogu Bosnjaci biti krivi za to što hrvatske brigade iz Hrvatske nisu uspostavile granice banovine u Bosni i Hercegovini. Niti Bošnjaci mogu biti krivi što je Franjo Tuđman ukinuo Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu zbog Knina i Slavonije.

Nisu Bošnjaci krivi ni zato što je Haški tribunal osudio Hrvatsku za agresiju na Bosnu, kao i za Udruženi zločinački poduhvat protiv bosanskih građana na čelu sa Franjom Tuđmanom.

21) Ljubićev srednji put – šta je to?


Najblaže rečeno, dr. Ljubić laže kad kaže u pismu da: “Jedino hrvatska politika u Bosni i Hercegovini nema resurse niti potencijal za dominaciju, kako na razini postojećih entiteta i države, tako i na razini međusobnih odnosa konstitutivnih naroda.

U takvoj konstelaciji snaga i odnosa, hrvatska politika primarno se zalaže za „srednji put“, za federalistička i konsocijacijska načela i modele uređenja države, odnosno za dosljedno poštivanje i provođenja duha DMS-a i temeljnih načela Ustava BiH, načela konstitutivnosti i međusobne institucionalne i političke ravnopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba. Rekao bih da se hrvatska politika zalaže za jedini mogući model opstojnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine“, piše dr. Ljubić u svom pismu.

22) Ljubićevi argumenti kao Prlićevi u Haagu


Ovaj dio Ljubićevog pisma podsjeća na odbranu Jadranka Prlića i ostalih presuđenih ratnih zločinaca u Den Hagu kada su se branili argumentima:
- da Hrvatska Republika Herceg Bosna nije bila protiv podjele Bosne i Hercegovine;
- da je HVO bio dio zakona Bosne i Hercegovine;
- da zločin ako je i počinjen nije bio dio Sustava;
- da Republika Hrvatska nije sudjelovala u sukobu;
- da je Republika Hrvatska primila na hiljade izbjeglica iz Bosne i Hercegovine;
- da su bosanski Hrvati glasovali za nezavisnost Bosne i Hercegovine;
- da je Republika Hrvatska priznala bosansku državu;
- da je…

23) Neki Ljubićevi argumenti su tačni, ali nisu istiniti


No, i ako su neke od ovih argumenta tačni, kao što je tačno da su Hrvati glasovali za nezavisnost bosanske države te da je Hrvatska primila značajan broj bosanskih izbjeglica, to, međutim, ne znaci da zločin nije počinjen u ime velike Hrvatske, kao ni da to nije bio dio Sustava u dogovoru sa srpskom stranom.

To što predlaže dr. Ljubić kao “srednji put” tako što bi se promjenom izbornog zakona vratila Hrvatska Republika Herceg Bosna i što bi mjesto člana predsjedništva bilo doživotno zagarantirano Ha-De-Zeu BiH ili Ha-De-Zeu 1990 je čista blasfemija.

Onog momenta kada Ha-De-Zeova politika u Bosni i Hercegovini zaista prihvtai bosansku državu kao svoju, čak i na deklararativnoj ravni, onda postoje uslovi da se hrvatska Ha-De-Ze politika odmakne od velikosrpske politike i da uz pomoć međunarodne zajednice dođemo do realnog rješenja, koje bi bilo u inetersu svih bosanskih građana.

Vjerujem i znam da i sâm dr. Ljubić ne vjeruje u ovaj pasus koji sam naveo, odnosno nije bio iskren sâm sa sobom dok je to pisao.

24) Lažne Ljubićeve dileme


Čija je Bosna?

Poštovani,
Najzanimljivije je Ljubićevo pitanje: “Čija je Bosna i Hercegovina“? Kao odgovor na ovo suvišno pitanje, dr. Ljubić se poziva na ZAVNOBiH: “Zapravo Bosna i Hercegovina je na tim načelima uspostavljena Rezolucijom ZAVNOBiH-a 25. studenog 1943. godine (danas se ovaj datum proslavlja kao rođendan, odnosno dan državnosti Bosne i Hercegovine). Delegati Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) bili su svjesni višenacionalnog karaktera, dubokih nacionalnih razlika i ciljeva koji su u prošlosti bili uzrokom tragičnih sukoba, te je u Rezoluciji ZAVNOBiH-a jasno naglašeno da BiH neće biti ni „ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“.

25) Teza o tome da Bosna nije ničeja kako bi bila svačija


Pretpostavljajući da ta famozna formulacija da Bosna i Hercegovina nije ničija može značiti da može biti svačija osim njenih autohtonih bosanskih građana u DMS-u u preambuli aneksa IV – Ustava Bosne i Hercegovine jasno stoji: “Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi.

26) Smišljeno zaobilaženje zločina Herceg Bosne

“Borba” dr. Ljubića za jednakopravnost bosanskih Hrvata je legitimna, ali nije pošteno da ta borba podržava velikosrpsku politiku podjele Bosne i Hercegovine, odnosno da podupire obnovu paradržavne tvorevine Hrvatske Republike Herceg Bosne, o kojoj dr. Ljubić nije napisao niti jedno slovo u svom pismu, kao da nikada nije ni postojla i kao da se nije desio zločin pod njezinom zastavom.

27) Ne postoji nijedan razlog za nesporazum između Bošnjaka i Hrvata u Bosni


Poštovani,
Irelevantnost Ljubićevog pisma nije u onome što je napisao, već u onome što nije napisao a što je relevantno da biste razumjeli krizu u odnosima Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini, od kojih se očekuje da budu u savezu ne protiv bosanskih Srba, već za suverenu i funkcionalnu bosansku državu. Uvjeravam vas da ne postoji nijedan razlog za sukob između bosanskih Hrvata i bosanskih Bošnjaka osim velikohrvatska politika, koja nastoji, svjesno ili nesvjesno, da imitira velikosrpsku politiku u Bosni i Hercegovini.

28) Ljubićevo pogrešno pitanje: „Ko je kriv“?


I ovo Ljubićevo pitanje: “Što je i zašto pošlo ukrivo?“ je suvišno za one koji znaju ko je stvarni uzrok agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima. Dr. Ljubić krivo govori kad piše da je povjerenje bilo dok je on bio u vladi od 1994. do 2001. god. te da je sve “pošlo krivo” zbog politike međunarodne zajednice 2001. god.

Želim da vas podsjetim da je sve pošlo ukrivo zbog tadašnje tzv. hrvatske samouprave 2001. god. i pokušaja napada na bosansku državu. Tada, čini mi se Ha-De-Ze nije bio u vlasti (kao ni SDA ni SDS, kao nacionalne stranke). Ha-De-Ze je tada ima najvećeg prebjega Jadranka Prlića, koji je poslije završio u Haagu. Tada su bosanski Hrvati pokušali povratiti Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu nasilnim sredstvima. Nije uspjelo, kao što to neće uspjeti ni Miloradu Dodiku da odvoji manji bosanski entitet iz bosanske države.

29) Ljubić krivi međunarodnu zajednicu zbog zabrane da se podijeli Bosna


Dr. Ljubić spominje Kipar, citirajući tekstove u kojima se navodi da se Bosna i Hercegovina ne može podjeliti zbog međunarodne zajednice, koja je dio unutrašnjeg prava Bosne i Hercegovine. Koja zabluda i koja zamjena teza, koju dr. Ljubić sa predumišljajem plasira kako bi vas obmanuo. Možda neke od vas može da obmani, ali nas Dobre Bošnjane u Bosni nisu nikad i nikad neće obmanuti ni vještiji manipulanti od dr. Ljubića.

30) Ljubićivi uzroci podjele bosanskog društva?


Očigledno dr. Ljubića ne zanimaju uzroci stanja podjeljenog bosanskog društva iako vam o tome piše. Zato držim važnim da vam kažem da je podijeljeno bosansko društvo posljedica dva antibosanska velikodržavna nacionalistička projekta - srpskog i hrvatskog.

Na svu sreću uz Božju milost, Bosnjaci/Bosanci su uspjeli preživjeti genocid i udruženi zločinački poduhvat. Uspjeli su obraniti suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države.

Ustvari ”podjeljeno bosansko društvo” je upravo zbog ovakvih kao što je dr. Ljubić, koji sanjaju veliku Hrvatsku na račun Bosne i Hercegovine, koji smatraju da su Hrvati i cijeli svijet ugroženi od onih koji su preživjeli genocid i hrvatske logore UZP-a, kojeg je međunaordni sud pravde u Haagu sankcionirao.

31) Međunarodna zajednica stoji na putu podjele Bosne

Zar je moguće da vam dr. Ljubić ni jednu riječ nije napisao o UZP-eu, već se u svom pismu predstavlja kao glasnogovornik politike, koja vidi da je podjela Bosne i Hercegovine jedino rješenje, koje vi, međunarodna, zajednica kočite.

Naravno, to je tačno, kao što je tačno i to da dr. Ljubič i Čović u duetu sa Miloradom Dodikom zagovaraju progon „stranaca“ iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Visokog predstavnika kako bi lakše podjelili bosansko društvo i državu na aparthejdskom principu.

No, dr. Ljubić bi trebao već jednom shvatiti da podjela bosanskog društva i države nije moguća, ali je moguće praviti krize, koje se uvijek vraćaju kao bumerang onima koji ih proizvode.

32) Ljubićevo poštivanje punopravnih domaćih i međunarodnih presuda


U podnaslovu „Izborna reforma – odluke Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)” se ne isključuju nego nadopunjuju”, dr. Ljubić se predstavlja kao veliki legalista. Suglasan sam sa njim da treba poštovati odluke sudova. Ali svih sudova i domaćih i međunarodnih.

Žali se dr. Ljubić na OHR.

Mi se žalimo na dr. Ljubića i one u čije ime se on oglašava. Zamjena teza koje dr. Ljubić nudi su ustvari teze koje mogu isticati najbrojniji u Bosni, a to su Bosnjaci/Bosanci, narod koji ima iskustvo srpskog genocida i hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata.

Bosna nije napala ni Hrvatsku ni Srbiju, niti je pravila logore za Hrvate. Bošnjaci/Bosanci bi trebali imati strah od njihovog antibosanskog srpsko-hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata. Bošnjaci/Bosanci se pak ne boje jer se ne osjećaju krivim ni Hrvatima ni Srbima.

33) Umjesto zaključka


Umjesto zakljčka važno je istaći da se dr. Ljubić bavi lažnom dilemom. On zagovara “srednji put” između „separatizma“ i „unitarizma“. Separatizam je kao sprski, a unitarizam je kao bosnjački. Dr. Ljubić, zatim, naglašava da je: ”To („središnji put“) su stajališta koja zastupaju legitimno izabrani hrvatski politički predstavnici okupljeni u okviru Hrvatskog narodnog sabora BiH, a ne jedna stranka ili jedan politički lider kako to pokušavaju prikazati „probosanski“ društveni i politički akteri.”

Drago mi je da dr. Ljubić u zaključku podržava Bosnu i Hercegovinu na putu NATO-a i EU-e te poštivanje punopravnih međunarodnih presuda i odluka.

Međutim, dr. Ljubić treba da zna da se moraju poštivati sve domaće i međunarodne sudske presude i odluke, a ne samo one koje odgovaraju HNS-u i Miloradu Dodiku.

Zato pozivam dr. Ljubića da traži od Ha-De-Zea da prizna i podrži sve odluke Ustavnog suda kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina.

Također, pozivam dr. Ljubiča da prizna i podrži prisustvo stranih studija, kao objektivnih svjedoka, koji poštuju europske norme i standarde. To bi bio jedan od važnih dokaza da je dr. Ljubić za euroatlantske integracije bosanskog društva i države.

Pozivam dr. Ljubića da prizna punopravne presude Haškog tribunala, čime bi se otklonili uzroci podjele bosanskog društva i države!

Ideja Hrvatske Republike Herceg Bosne je poražena vojno, moralno i pravno. Što to prije shvate protagonisti velikohrvatske politike, bit će bolje za sve nas u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Poštovani,
Na kraju moram vam kazati da je pismo dr. Ljubića, koje vam je uputio, neiskreno i spekulativno zlonamjerno.

Ne mogu se, zbog toga, otrgnuti utisku da vam je Ljubić u dosluhu sa Čovićem napisao ovo pismo kao svoju ispovijest pred naredne izbore zato što su obojica dosada uvjeravali bosanske Hrvate da je izvjesno obnavljanje Hrvatske Republike Herceg Bosna. Od toga, naravno, nema ništa.

To je isto ili slično Čovićevom obećanju da će šestorka biti oslobođena u Haagu. Dakle, poruka je Hrvatima u Bosni da ne vjeruju ni Ljubiću ni Čoviću, već da vjeruje svojim očima, ušima i potpisima Franje Tuđmana, koji je dragovoljno dokinuo Herceg Bosnu.

Pismo je “slika” politike Franje Tudjmana, koji je dijelio Bosnu i Hercegovinu sa Miloševićem. To sada radi Dragan Čović i Milorad Dodik uz pomoć Zorana Milanovića iz Hrvatske i Aleksandra Vučića iz Srbije.

Poštovani,
Pozivamo vas da ne nasjedate na pamflet dr. Ljubića, koji narušava vjekovnu harmoniju bosanskog suživota i tolerancije, kao svjetske i europske vrijednosti.

U nadi da će vas ovo pismo zateći u dobrom zdravlju i raspoloženju, primite izraze mojeg osobitog poštovanja.

Mustafa Cerić, Ph. D.
Reisu-l-ulema (1993-2012)
Predsjednik Senata Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU)
Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK)
Dobitnik Uneskove nagrada za mir 2003

Post Scriptum
Ovo pismo bit će prevedeno na engleski jezik i upućeno na gore naznačene adrese.



Ostali prilozi:
» SLUČAJ DŽEMELUDINA LATIĆA JE KAO SLUČAJ KAʿB IBN MALIKA U MEDINI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. November 2021 15:14
» “DEJTONSKI NESPORAZUMI I KAKO IH RIJEŠITI”
Bošnjaci.Net | 21. November 2021 12:43
» BOŠNJACI MOJI, ČITAJTE I UČITE - LAKŠE JE TO NEGO PUŠKOM BRANITI BOSNU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. November 2021 12:32
» ISPRAVKE I DOPUNE NA PISMO DR. BOŽE LJUBIĆA MEĐUNARODNI ČIMBENICIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. November 2021 15:37
» MOJ OMAŽ BOSANSKOJ HEROINI HAJRI ĆATIĆ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. November 2021 13:41
» ŠABAN HASANĐEKAJ, DECENIJE POSVEĆENOSTI PROSVJETI I NOVINARSTVU
Božidar Proročić | 06. November 2021 12:14
» BEHAROVA SEHARA NAJBOLJIH PRIČA
Bošnjaci.Net | 02. November 2021 14:18
» BANA, IZ & KCPGNY I ICM: ZAHTJEVI VLADI CRNE GORE
Bošnjaci.Net | 24. October 2021 20:06
» ODRŽANI XLIV PLAVSKI KNJIŽEVNI SUSRETI I XIX LIKOVNA KOLONIJA
Božidar Proročić | 24. October 2021 13:08
» POLITIČKI BUNTOVNIK S RAZLOGOM
Ferhat Korajac | 21. October 2021 17:38
» DANAS 18. GODIŠNJICA SMRTI ALIJE IZETBEGOVIĆA
Anadolu Agency (AA) | 19. October 2021 16:24
Ostali prilozi istog autora:
» HOLLYWOOD, BOLLYWOOD, BOSNNYLOOD
30. November 2021 14:58
» BLASFEMIJA SULEJMANA UGLJANINA
13. November 2021 12:10
» MOJ OMAŽ HASANU ČENGIĆU
10. November 2021 15:57