Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

DR. MUSTAFA CERIĆ: Ne boji se bosanski David ni Moskve, koja osigurava strašnom visokom Golijatu gas za novi udruženi poduhvat oko podjele Bosne sa svojim goliatskim hrvatskim pobratimom, kojem Pariz osigurava najmodernije zrakoplove s kojima može da prijeti da mora doći do promjena izbornog zakona u Bosni po volji njegovom mu bratu u Bosni, koji je spreman žrtvovati sve svoje i tuđe da bi dospio na mjesto šefa bosanske države. No, džaba balkanskim Golijatima i gas i zrakoplov.

Ništa nije slučajno.

Dva balkanska Golijata kuju zavjeru kako da savladaju bosanskog Davida.

Već odavno se natječu oko lijepe princeze – Bosne. Koja ne haje ni za jednim od njih jer joj nisu ravni ni po soju ni po rodu ni po stasu ni po glasu.

Istodobno jedan Golijat je išao u Moskvu po gas, a drugom je iz Pariza doturen zrakoplov za spas.

Balkanski Golijati ne trpe da im lijepa princeza daje korpu pa čeliče svoje gvozdene mišiće da bi joj se ljubazno dodvorili ili da bi ju silom oteli iz njenog dvora dok David spava.

Ali David nikad ne spava. On budno čuva svoje bosansko stado.

Obojica Golijata su jako uznemireni jer ih se bosanski David ne boji.

Baš kao iz biblijske priče balkanski Golijati su gorostasi, jaki, surovi i nemilosrdni, a bosanski David je slab, nejak, ali se bori za pravednu stvar i zato pobeđuje.

Za razliku od biblijskog Davida, koji je pred sobom imao jednog, bosanski David ima dva Golijate.

Jedan je visok četiri lakata i jedan ped” (tj. preko dva i po metra). Drugi je nešto manjeg rasta, ali obojica su zastrašujućeg izgleda i u oklopu sa ubojitim oružjem.

Ali, za razliku od Izraelca, koje je bio obuzeo silan strah od jednog, bosanski David ima hrabrosti da se suprotstavi obojici Golijata. Cijeli svijet je bio i ostao u velikom čudu zbog hrabrosti bosanskog Davida.

Kad su pitali jednog: - Šta je za tebe hrabrost? On im hitan odgovora dade: - To je lahko. Hrabrost je bosanski narod!

I nastavi: - Po mom mišljenju, to je najhrabriji narod na svijetu.

Bosanci su bili okruženi sa Srbijom i Hrvatskom. A i u Bosni su bili okruženi sa domaćim Srbima i Hrvatima.

Kad je počeo rat, bili su u totalnoj manjini. Bosna nije imala nikakvu vojsku. Ali su se zato civili i momci iz komšiluka dobrovoljno udružili i osnovali Bosansku Armiju.



Kad je pakao krenuo, Bosanska Armija je uspjela skupiti par tenkova, dok je hrvatska vojska podržavana od strane Hrvatske, imala 75 tenkova i 200 artiljerijskih komada.

I srpska vojska, podržavana od strane Srbije i JNA, imala je zračne snage, 300 tenkova i 800 artiljerijskih komada.

U početku su Hrvati i Bosanci bili saveznici.

Ali poslije su Hrvati htjeli istu stvar kao i Srbi – da podijele Bosnu između Hrvatske i Srbije.

Niko nije vjerovao da će Bosanci uspjeti.

Kada je rat počeo Bosanci su bili na rubu nestanka. U aprilu 1993, Bosna je bila izumirući zemlja.

To je bio najgori rat u Europi od Drugog svjetskog rata.

I glavni grad Sarajevo, bio je opkoljen.

To je bila najduža opsada jednog grada u modernom ratovanju.

Srpska vojska je sa planina okružila grad sa 20 hiljada vojnika i teškom artiljerijom.

Granatirali su Sarajevo skoro četiri godine.

Dok su branioci Sarajeva obučeni u patikama išli u bitke sa jednom puškom na svaka dva čovjeka, više od 14 hiljada ljudi su ubijeni u opsadi Sarajeva.

Istovremeno u Mostaru vodio se rat između Hrvata i Bosanaca.

Sa teškim uličnim borbama, grad je postao podijeljen.

U tom gradu hrvatska vojska je srušila poznati most.

Ali Bosanci se nisu predavali.

I što je duže rat trajao, sve su više počeli da pobjeđuju.

Istodobno je bosanska dijaspora donirala milijarde dolara.

I što više bitaka su pobjeđivali te što više oružja su zapljenjivali, poslije ljeta 1993, promijenio se tok rata.

Armija Bosne i Hercegovine je uspjela da vrati veliki dio teritorije koju su bili izgubili.

I kad su došli 20 kilometara do Banja Luke, što bi značilo kraj srpskog entiteta, Svjetske sile su zaustavile rat.

Sa velikim nedostacima, bez oružja, hrane i struje Bosanci su ginuli za nezavisnost Bosne.

Oni su hrabrost – zaključuje nepoznati junak promatrač bosanske biblijske priče, koja ne živi samo u haškim knjigama, već u sjećanjima svih bosanskih Davida, koji se ni danas ne boje balkanskih Golijata ma koliko se naoružavali.

Ne boji se bosanski David ni Moskve, koja osigurava strašnom visokom Golijatu gas za novi udruženi poduhvat oko podjele Bosne sa svojim goliatskim hrvatskim pobratimom, kojem Pariz osigurava najmodernije zrakoplove s kojima može da prijeti da mora doći do promjena izbornog zakona u Bosni po volji njegovom mu bratu u Bosni, koji je spreman žrtvovati sve svoje i tuđe da bi dospio na mjesto šefa bosanske države.

No, džaba balkanskim Golijatima i gas i zrakoplov.

Kad bosanski David turi ruku svoju u torbu svoju, izvadiće iz nje kamen, i bacit će ga iz praće, i pogodit će Filistejina u čelo, koji će od toga pasti ničice na zemlju.

Tako će David praćom i kamenom nadjačati Filistejina.

Kako nekad tako i sada – vijeke vjekova lijepa princeza – Bosna se nit udaje nit prodaje nikome za nikada. Amin!