Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne
BOŠNJACI - BORBA PROTIV GENOCIDA TRAJE
Procitaj komentar
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 01. December 2021. 18:12:08
Pošto genocidni pokušaj u vremenu Drugog svjetskog rata nije do kraja bio uspješan na isti način i od istih ideologa će biti ponovljen od 1992. do 1995. godine na području cijele BiH.
Zločini u Srebrenici, Markalama, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Ahmićima, Kapiji, Brčkom, Vlasenici, Bratuncu, Bijeljini, Zvorniku, Foči, Višegradu su zločini – genocida.


MEHMED MEŠA DELIĆ: Srpsko – četnički genocid nad Bošnjacima ima duboke korijene iz kojeg izraste kolac mržnje, koji ima dvije strane. Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mržnja i netrepljivost, a na drugoj želja srpskih ideologa i političara da pod svaku cijenu stvore etnički čistu državnu teritoriju.
GENOCID – nevina riječ stravična značenja, sada odzvonjava cijelom BiH, cijelim svijetom. „Ubiti gen, temelj u čovjeku; istrijebiti, uništiti narod „koji nije moj“, koji neće da bude „moj“ – najjednostavnije je ali i najtačnije njezino tumačenje.“

Srpsko – četnički genocid nad Bošnjacima ima duboke korijene iz kojeg izraste kolac mržnje, koji ima dvije strane. Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mržnja i netrepljivost, a na drugoj želja srpskih ideologa i političara da pod svaku cijenu stvore etnički čistu državnu teritoriju. Stoga su Srbo – četnici od samog početka rata 1941. godine pristupili sistematskoj fizičkoj likvidaciji Bošnjaka, odnosno genocidu. To je, kao trajno programsko načelo, izričito formulirano u spisima jednog od glavnih četničkih ideologija. U članku „Homogena Srbija“ i nekim pismima drugim četničkim ideolozima piše da zemlju treba „očistiti od svih nesrpskih elemenata“. To bi se radilo kažnjavanjem smrću na licu mjesta ili prisilnim raseljavanjem Bošnjaka u Tursku, i Albaniju. Vođa četničkog pokreta Draža Mihajlović izdao je brojne naredbe svojim potčinjenim komandantima o potrebi uništenja Bošnjaka. Da bi to mogli kasnije negirati, naredbe su više bile usmene nego pismene.

U ljeto i jesen 1941. godine brojno bošnjačko stanovništvo, posebno seosko, osobito u istočnoj Bosni, istočnoj Hercegovini i Bosanskoj krajini, bilo je izloženo pljački i masovnim ubistvima od strane šovinističkih orijentalnih ustanika, naročito od strane četnika Draže Mihajlovića. Posebno su stradali Bošnjaci na području tadašnjih srezova istočne Bosne (Foča, Čajniče, Goražde, Višegrad, Vlasenica, Srebrenica, i Rogatica). Pobijeno je i poklano tupom kamom više desetaka hiljada muškaraca, žena i djece, a preživjeli su tražili spas u napuštanju svojih domova, pa je veliki broj muhadžira preplavio Sarajevo, Visoko, Mostar, Banja Luku, Bosansku Gradišku, Tuzlu, Brčko, Gradačac i druga mjesta u centralnoj i sjeveroistočnoj Bosni. Sve to uplašeno, iscrpljeno stanovništvo stalo je pred nova teška iskušenja. Bilo je pokušaja da se to istraži i prema tim istraživanjima, u toku rata 1941. do 1945. godine, ubijeno je, odnosno izgubilo glave i živote, uglavnom na genocidnoj osnovi, 103.000 Bošnjaka, što čini 8,1% od očekivanog prirodnog prirasta bošnjačkog stanovništva. Udruženje ilmije „El Hidaje“ je među prvima (za)počela borbu protiv genocida, organizovalo je prikupljanje dokumentacionog materijala o ustaško – četničkim pokoljima i zlodjelima. Istovremeno je osnovan Odbor narodnog spasa u cilju naoružavanja Bošnjaka za odbranu njihovih sela i obavještavanje savezničke javnosti o ustaško – četničkim i njemačkim zločinima nad bošnjačkim stanovništvom. O tome je izrađen poseban erlaborat i tajno upućen u Kario egipatskom premijeru Nahas – paši. U istu je svrhu jedna bošnjačka delegacija, u kojoj je bio i kasniji reisu-l-ulema Ibrahim–ef. Fejić, putovala 1943. godine u Rim. Tim povodom Nahas – paša protestirao kod Britanaca protiv četnika, a preko egipatskog Crvenog polumjeseca „Fuad I“ je provedena akcija za pomoć muslimanskom stanovništvu u BiH i Sandžaku. O tome je opširno pisao Al – Ahram u broju od 29. 6. 1944. godine.

Srpsko-crnogorski genocid nad Bošnjacima u kontinuitetu više stoljeća
(Ilustracija: Šukrija Meholjić)


Onaj dio bošnjačkog stanovništva koji nije prihvatio NDH i njenu politiku također su (za)počeli svoju borbu protiv genocida. U svim ugroženim područjima Bošnjaci su shvatili da se moraju naoružati i sami braniti. Došlo je do stvaranja i naoružavanja „muslimanske milicije“, koja je štitila svoje selo od mogućeg četničkog napada. U stvarnosti je najveći dio pripadnika ovih milicija, posebno od jeseni 1943. godine pristupio partizanima. To je osobito bio slučaj sa najvećom takvom formacijom „Hadžiefendića legijom“ , koju je u tuzlanskom kraju formirao trgovac i rezervni major (bojnik) Muhamed – aga Hadžiefendić.

Svih 5.000 do 6.000 njezinih pripadnika su u oktobru 1943. godine prešli u partizane. Poslije „Hadžiefendićeve legije“ , najbrojnija i najpoznatija takva milicija bila je tzv. „Huskina vojska“, koja je brojala oko 4.000 naoružanih ljudi, pod komandom Huske Miljkovića koja je djelovala na području Cazinske krajine. Prelaskom u partizane ova je milicija dobila naziv Unska operativna grupa.

Ovdje treba pomenuti i „Handžar – diviziju“ koja se često koristi protiv Bošnjaka, da bi se one druge snage koje su se borile protiv genocida potisnule u zaborav i sakrila istina. Putem „Handžar - divizije“ veliki broj bošnjaka, gradske, a posebno seoske mladeži je izbjegavalo prisilnu regrutaciju u ustaške postrojbe. Stvaranje ove divizije palo je u vrijeme kada su vlasti NDH svim sredstvima nastojale bošnjačku sirotinju, posebno muhadžirima, protjeranih od četnika, silom navući crne ustaške uniforme i tako Bošnjake uvesti u svoju zločinačku politiku i time ih kompromitirati. Odlaskom u „Handžar – diviziju“, koja je bila sastavni dio njemačke oružane sile – Wehrmachta., znatan broj bošnjačkih mladića se na svoj način spasio od ustaško – četničkih tupih kama. Masovnim prelaskom u partizane tokom 1944. godine mnogi bivši pripadnici „Handžar – divizije“ su se ponijeli časno i patriotski i stekli punopravan status boraca NOR – a. Bila je to zasluga svih antifašista i bosanskih patriota.

Isto tako se malo ili nikako srbo- hrvatska GUS(L)ARSKA historija interesuje da je od početka ustanka u partizanske jedinice stupio jedan broj i Bošnjaka. Neki od njih su se od početka nalazili na odgovornim vojnim i političkim dužnostima, a 50 Bošnjaka je proglašeno narodnim herojima. Ovaj broj od 50 heroja je zaista velik ako znamo da je do kraja rata 1945. godine proglašeno 163 narodna heroja od toga 13 crvenoarmejaca. Najveći broj je proglašen od 1951, do 1955. godine, tako da je ukupan broj heroja 1.322, od toga 91 žena, a 22 strana državljanina.

U mnogim gradovima, posebno u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banja Luci itd.., a veliki broj Bošnjaka se uključio od početka okupacije u ilegalni rad, sudjelujući na taj način aktivno u razvitku NOP-a. Odmah po izbijanju ustanka 1941. godine osnovana je na Romaniji, u selu Šatrovćima kod Rogatice, muslimanska partizanska četa pod komandom Muje Hadžića, koja je ubrzo prerasla u bataljon. Uz Bošnjake iz rogatičkog i Bošnjaci iz fočanskog i prozorskog kraja, zatim iz dijela Sandžaka, Mostara, Banja Luke, Sarajeva, Tuzle, Bihaća, i Zenice. Stupili su na početku ustanka u nešto većem broju u partizanske jedinice. Bošnjaci nemaju razloga da se, kao i drugi narodi koji su učestvovali u borbi protiv genocida i fašizma, ne ponose svojim doprinosom uspostavljanju demokratskog i slobodnog društva.

Osnivanje posebnih bošnjačkih jedinica u okviru NOV rukovodstvo NOP uzima u obzir posebnost njihovog kulturnog i političkog razvitka, iskazujući time u to vrijeme na djelu svoju politiku nacionalne ravnopravnosti. Ta je politika tada najdosljednije izražena u odluci da se BiH konstituira kao posebna federalna jedinica u okviru nove demokrtske i federativne Jugoslavije. U skladu s tim, 25. i 26. 11. 1943. godine u Mrkonjić Gradu je održana osnivačka skupština, odnosno Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH). Sličnu odluku u ravnopravnosti Bošnjaka donio je i ZAVNO Sandžaka, osnovan 20. 11. 1943. godine u Pljevljima. Njegove su odluke potvrđene od strane ZAVNO Crne Gore i Boke Kotorske na zasjedanju u Kolašinu 14. 07. 1944. godine na Velikoj antifašisti,čkoj skupštini narodnog oslobođenja Srbije u Beogradu 11. 11. 1944. godine.

Na svom trećem zasjedanju u oslobođenom Sarajevu, 26 – 28. 04. 1945. godine, ZAVNOBiH se konstiuirao u Narodnu skupštinu BiH, a istovremeno je već 28. aprila osnovana Narodna vlada BiH. Proces konstituiranja državnosti BiH u tadašnjim uslovima dovršen je donošenjem prvog Ustava NR BiH 31. 12. 1946. godine.


Time je, kao rezultat narodnooslobodilačke borbe, stvoren državnopravni okvir, koji Bošnjacima kao cjelini u načelu široke mogućnosti za svestran ekonomski, politički i kulturni razvitak, ali se to nije dopalo srbo – hrvatskim ideologijama.

Korijeni međusobnog hrvatsko – srpskog genocida i njihovog obostranog istrebljenja ni zašta krivih Bošnjaka leže u tradiciji balkanskih vlastodržačkih krugova da tim putem stvaraju etnički čiste teritorije, „velika Hrvatska“, i „velika Srbija“. Zato su i jedni i drugi stavili noge na teritoriju BiH, a ruke na vratove Bošnjaka, jer oni brane i BiH i sebe.

U tom cilju su četnici izvršili u tri navrata, masovne pokolje nad bošnjačkim stanovništvom u istočnoj Hercegovini, istočnoj i zapadnoj Bosni, te dijelovima Sandžaka. Prvi val četničkog genocida nad Bošnjacima obuhvatio je vrijeme od juna 1941. godine do februara 1942. godine, drugi tokom augusta 1942. pretežno u Foči, dok se treći zbio početkom 1943. godine. Ovaj neviđeni genocid nad kome drugom nego nad Bošnjacima odnio je na desetine hiljada glava i života. Mada goloruki bošnjački narod doživi i preživi genocidni pokušaj od 1941. do 1945. godine.

Pošto genocidni pokušaj u vremenu Drugog svjetskog rata nije do kraja bio uspješan na isti način i od istih ideologa će biti ponovljen od 1992. do 1995. godine na području cijele BiH.

Zločini u Srebrenici, Markalama, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Ahmićima, Kapiji, Brčkom, Vlasenici, Bratuncu, Bijeljini, Zvorniku, Foči, Višegradu su zločini – genocida.

Podaci Demografske službe Haškog tužilaštva iz 2011. godine od 1992. do 1995. godine spominje brojku od 68.101 stradalih i nestalih Bošnjaka u ovom genocidu.

Genocidna metoda kao i izvršioci i prostor na kome je izvršen genocid je identična, ali brutalnija, pored genocida počinjen je kulturocid i urbicid.

I u ovoj srpskoj i hrvatskoj, ustaško-četničkoj, agresiji najveći otpor, ali i žrtvu imaše goloruki Bošnjaci koji vodiše herojsku borbu protiv genocida, genocidaša i UZP-ovaca. U predhodnim borbama bili su gledano na prilike, okolnosti i mogućnosti dobro organizovani, a u ovoj borbi stvoriše Armiju BiH koja se suprostavila dvijema udruženim vojskama, ustaško – četničkoj.
Bošnjaci su bili ostavljeni na milost i nemilost, cio svijet je nijemo posmatrao i okretao glavu od njih i njihove tužne tragedije.

Za razliku od rata od 1941. do 1945. godine u kome imaše i ZAVNOBiH, u agresiji od 1992. do 1995. godine dobiše „Dejtonski sporazum“ koji na bošnjačku ranu genocida staviše so „rs“, (č)etničku tvorevinu.


Puno je o tome napisano, ali i dalje o tome treba pisati kako ne bi nas, naši dušmani zabacali svojim lažnim pisanjima, govorima i negiranjima. Pored pisanja, pričanja treba odlaziti i u Memorijalni centar - Potočari, koji sam u svojoj poemi nazvao „Stećak Srebrenica“.

Slijedi poema:

„STEĆAK SREBRENICA“
(Svaki stećak historijski je imetak)


Insanu, ako želiš vidjeti „Stećak Srebrenicu“,
potrudi se da vidiš „Memorijalni centar – Potočare“, odmah idi,
„Stećak Srebrenica“ je mala Ćaba, kojoj streme tužni i poniženi,
to su rekli oni koji su do „Memorijalnog centra - Potočara“ stigli.

Eto dvadeseta i pet godina se (za)okruži, na mladi mjesec stećak liči
opasan šehitlucima punim mezara i nišana.
Godina je kad Srebrenica neprimjetno obleti oko Sunca,
a na tom putovanju ne izgubi se ni ona, ni bol, ni tuga.

A kada bi se izgubila u Kosmosu nastao bi hurnebes,
i planeta Zemlja u „crnoj rupi“ bi se izgubila,
k'o Srebrenica što izgubi žene, djecu, ljude,
u „crnoj rupi“ g e n o c i d a!

Srebrenica je bašča s kalemima izlomljenim,
osakaćenim tupom sjekirom g e n o c i d a,
puno proljeća kalemi neće cvijetati, beharati,
a voće koje je slatko bilo, gorko će sazrijevati.

Oni što g e n o c i d „preživješe“,
„Stećak Srebrenicu“, ispraviše, isklesaše,
na kostima, na dušama žena, djece, ljudi,
svijetu poručuju, da mu se savjest probudi.

„Stećak Srebrenica“ je simbol za sva prošla i buduća vremena,
za sve generacije Bošnjaka bilo gdje da žive - opomena,
da dušmanima ne treba vjerovati i okretati leđa,
još nas napadaju i žele preći preko naših grudi i međa.

„Stećak Srebrenica“, spomenik gordom Bošnjaku - šehidu
koga dušmani jedanaesti put pokušaše uništiti,
jedanast puta Bošnjak morade Bosnu i rodno mjesto ostavljati,
Bošnjače znaj, dušmani te nikad neće na miru ostaviti.

Jedanaestog jula, hiljade insana „Stećak Srebrenicu“ (za)okruže,
dolaze sa svih strana svijeta, da ga obilaze, gledaju, miluju,
na njegovim širokim grudima najmilije oplakuju,
u ime njihovo dove Allahu upućuju.

Hiljade imena djece, žena, ljudi na „Stećku Srebrenica“ je uklesano,
hiljade damara života kamom srbo-četnika je presječeno,
g e n o c i d u Srebrenici, planski su (u)činili,
samo zato što su Bošnjaci muslimani bili.

„Stećak Srebrenica“ - knjiga kamena,
neotvorena, nedovršena, nedočitana, niz koju se kotrlja suza vrela,
da uroni u zemlju bosansku, lahku, džennetsku, koja je Božiji oklop i štit,
kostima šehida koje ne ubi prirodna smrt, već kama srbo-četnička.

„Stećak Srebrenica“, knjiga kamena,
iz godine u godinu, stranice dopunjava imenima,
čije kosti (pro)nađu u skrivenim dušmanskim jazbinama,
koje istrgnuše iz knjige rođenih, a strpaše u knjigu ubijenih.

„Stećak Srebrenica“ - knjiga čitljiva i nečitljiva,
svake godina za stranicu je punija,
a koliko će knjiga još stranica imati
ubice Bošnjaka treba za bošnjačke kosti pitati?

Zato želim nešto reći,
jednu riječ koja sve od A do Ž kaže
u Srebrenici je bio g e n o c i d
da to ne kažem samo ja, kažimo svi mi.

Tu riječ moraju svi ljudi svijeta reći ,
riječ koju ne smije zamijeniti „neriječ“ u mreži riječi,
onih koji učiniše g e n o c i d i onih koji im pomagaše,
da njihova „neriječ“ negira g e n o c i d i da ga ignoriše.

Samo jedna riječ je ispravna: g e n o c i d
Nevina riječ stravična značenja koja i sada u Srebrenici odzvanja
ubiti gen, temelj u čovjeku istrijebiti, uništiti narod „koji nije moj“
koji neće da bude „moj“ – najjednostavnije, najtačnije tumačenje je o njoj.

Na dan jedanaestog jula, jedanaestog g e n o c i d a
tabuti zeleni k'o lađe zaplove na moru pudignutih ruku
onih decenijama dolaze da dženaze ubijenim klanjaju
da šehide u zemlju bosansku, džennetsku, lahku, ukopaju.

Tabuti pored kabura,
a ljudi ispred njih usporeno dišu
ubijenim ispraćaju duše na drugi bolji svijet,
na Allahovu prozivku.

„Stećak Srebrenica“ simbol života i smrti naših predaka,
simbol i opomena nama i svijetu,
u Srebrenici malo života, a previše smrti je bilo
„Stećak Srebrenica“ podignut je na temelju g e n o c i d a.

„Stećak Srebrenica“ je tu, da se nauči,
da tajne ne žive u legendama,
u ljudima, zaorane, izorane, preorane,
da se zna ko bi žrtva, a ko dželat.

Godišnjica jedanaestog jula, jedanaestog g e n o c i d a, nad Bošnjacim mora se poštovati!
E majke mile, što umjesto bijelih nišana, svatovi vaše djece ne bijaše, da ne budete žalosne!
Nebesa nad Srebrenicom, plaču, prazni su majčini zagrljaji, djeca su im u kaburu!
O četnici, zabludom zadojeni , grijehom odgojeni, zulumom hranjeni, neka vas Allah kazni!
Ciknuše djeca, žene, ljudi, njima ne izvadi dušu mehki Azrailov prst, već tri prsta četnika!
I najslabiji zapis je sigurniji od najboljeg pamćenja, i duže traje, o tome moramo pisati!
Drhti zemlja šehitluke širi, sve mezar do mezara. Bosna posta pretijesna za šehitluke!

(Poema napisana u Wittenu – Njemačka: 11. juli 2020. godine).

VRH



Ostali prilozi:
» OD ZABRANJENE NACIJE DO CIVILNOG ILI GRAĐANSKOG NACIONALIZMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. June 2022 22:33
» ČEKA LI BIH KANDIDATSKI STATUS?
Dr. Adamir Jerković | 23. June 2022 19:27
» SLUČAJ KARAĐUZOVIĆ
Šemso Agović | 23. June 2022 19:15
» MILOMIRKA MILA MELANK IZ „NJIHOVE STRANKE“ IMA PRAVO: „EZAN ČISTI NEČISTU LJUDSKU DUŠU“
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. June 2022 14:38
» ISTRAŽIVAČKI FAŠIZAM MILOMIRKE MILE MELANK
Elmedina Muftić | 22. June 2022 14:12
» JEDNA LASTA NE ČINI PROLJEĆE!
Mr. Milan Jovičić | 21. June 2022 17:25
» DA LI JE POSTOJANJE RS PROTIVNO MEĐUNARODNOM PRAVU
Akademik dr. Suad Kurtćehajić | 20. June 2022 13:13
» IVAN ILJIN DRUGO PUTINOVO „JA“
Dr. Adamir Jerković | 19. June 2022 15:00
» PRVO IDU ZABLUDE PA ONDA STRADANJA
Amir Telibećirović | 17. June 2022 15:09
» UKRAJINSKA BORBA ZA SLOBODU
Božidar Proročić | 16. June 2022 14:03
» LUDI BALKANE MOJ
Avdo Metjahić | 15. June 2022 15:15
» RASIZAM
Aziz Hurem | 15. June 2022 13:27
» NE RADI TO DODIK ZBOG RUSA, NEGO...
Dr. Adamir Jerković | 15. June 2022 03:21
» SKRNAVLJENJE SEVDALINKE
Samir Hadzalić | 13. June 2022 20:18
» NEOBAVEZNI RAZGOVOR S PRIJATELJEM
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. June 2022 14:19
» NAŠI NEPRIJATELJSKI „UBITAČNO-RUŠILAČKI BLIZANCI“
Mr. Milan Jovičić | 11. June 2022 14:19
Ostali prilozi istog autora:
» RADOST BAJRAMA
01. May 2022 19:06
» ŠTA S DEJTONOM?
29. March 2022 13:06
» SANDŽAK S DVIJE DIOPTRIJE
21. March 2022 01:35
» DA LI SMO ISKRENI?
14. March 2022 15:43
» DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
28. February 2022 12:10
» KO SU I ŠTA SU BOŠNJACI?
24. December 2021 14:50
» RAZMISLI, ČOVJEČE!
11. February 2019 17:02
» ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA
02. January 2019 17:11
» KURBAN TREBA BITI LIJEP
09. August 2018 20:43
» S E V D A L I N K A
18. June 2018 18:07
» BOSANSKO BURE BARUTA
22. December 2017 01:27
fastvee.gif
Taslidza Banner.jpg
SrdjandDramanovic Studija.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
almirhot.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif