Vjerovati i nadati se istinskoj pomoći međunarodne zajednice, suludo je razmišljeti o istom, jer smo svjedoci njihovog ponašanja u toku agresije, kao i u postdejtonskom periodu sa njihovim “ping-pong“ lopticama, tiradama i demagoškim besjedama, porukama i preporukama, kao i znanim i neznanim, ali dugo očekivanim konkretnim političkim sankcijama, prema znanim “gmizavcima i krticama“ likova i nedjela; Milorada Dodika, Dragana Čovića i inih njihovih saradnika i istomišljenika.

Zajedničke su ovo nakane “rušilačkih blizanaca“, guslara Milorada Dodika i orguljaša Dragana Čovića, u podrivanju i urušavanju jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i njenih zvaničnih institucija.
Dragan Čović i HDZ BiH podržali su 29. novembra/ studenog ideju Milorada Dodika o ukidanja Zakona o kažnjavanju negiranja genocida u Srebrenici. Prijedlog na kraju ipak nije prošao.

Čović se oglasio nakon što je podržao Dodikovu ideju o negiranju genocida: “Što se tiče mog ponašanja u Domu naroda, nikome ja ništa ne dugujem. Nadam se da nikad više neću biti doveden u poziciju da na takav način odlučujem u Domu naroda. Taj zakon nije prošao, niti će proći. i to su samo zaključci. A ako je to nekog povrijedilo – ja se ispričavam”, poručio je predsjednik HDZ BiH.

Evo, kako to lažno, upravo drugi blizanac “rušilačkog državnog klana“ Dragan Čović, objašnjava u svome pismu međunarodnim faktorima lično glasanje na Domu naroda za ukidanje Inckovog zakona o negiranju genocida:

"U mom dugogodišnjem političkom životu to zasigurno predstavlja najgrublji pokušaj diskreditacije, koji kao predstavnik hrvatskog naroda, koji se osobno poklonio tim istim žrtvama više puta, smatram skandaloznim. Igranje s boli, patnjom i tugom onih koji su doživjeli i preživjeli najveće životne tragedije u ne tako davnoj prošlosti nije, i ne smije postati politički instrument. Na kraju, koristim ovu priliku još jednom zahvaliti na vašoj svesrdnoj podršci i zalaganju koje pružate evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine i osobno zamoliti da svojim političkim utjecajem pomognete svima nama u BiH u iznalaženju unutarnjih rješenja te ohrabrite i potaknete na prijeko potreban dijalog. Ovo je historijski trenutak za BiH i potrebna nam je vaša pomoć", /zaključuje Čović u pismu koje je, između ostalih, poslano Vijeću za provedbu mira (PIC), brojnim evropskim institucijama te dužnosnicima SAD-a i Evropske unije/!

Njegov pajdaš i jaran, čobanin ispod Ravne gore i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik u lutkarskoj pozorišnoj farsi sa “klovnovima“ i glumcima svoje Skupštinske parlamentarne udarne svite, cjelodnevno 10.decembra u Banja Luci raspravljaju i donose zaključke iz domena državnoga udara na ovu istu našu zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu?

Nije potrebno biti mnogo mudar i vidovit, da bi se shvatrili krajnji njihovi zajednički ciljevi, poslije istovjetnog agresorskog djelovanja po viđenoj ideološkoj matrici osvajanja i prisvajanja ovih naših teritorija, izvršenja genocidnih radnji i oživotvorenja njihovih istovjetnih genocidnih tvorevina RS-a i HB!

Htjeli bi i “de facto i de jure“ ozvaničiti i svoje državice, Republiku srpsku i Herceg Bosnu, kao zamišljene i fantazirajuće dijelove od vajkada smišljene i željene, velike Srbije i NDH-azije.
Istina je znana, da ova dva izroda ljudskoga roda sviraju različite instrumente, gusle i orgulje, ali su im note istog sadržaja i tona.

Dok guslar Milorad, uz vidnu podršku svoga mentora Aleksandra Vučića iz Srbije, javno i glasovito iznosi svoje želje i zacrtane stavove, koje uostalom i objavljuje dana 10. decembra 2021 godine u skupštini entiteta, uz prethodne obilaske u potrazi za podrškom “evropskih desničara“ i “ruskih diktatora“.



Dotle, njegov “blizanac“ Blajburških korijena, Dragan Čović veoma mudro i tajnovito, po lažnoj Gebelsovoj doktrini nastoji pretvoriti svojevrsne laži u istinu, o tobožnjoj ugroženosti njegovih hercegovačkih Hrvata, jer i lično bolesno ambiciozan nije mogao na izborima pobjediti čovjek i ljudinu iz građanske opcije za Predsjedništvo BiH, drugara Željka Komšića.

Međutim, po Franjinom i Slobinom doktrinom iz Karađorđeva, njihovi zadaci, želje i potrebe su upravo sasvim jasne i očite, sa ciljevima stvaranja ovih državica, sa pozicijama njihove vlasti u postojećim državnim strukturama.

Poslije svega ovoga viđenog i znanog ostaje nama građanima, ove nam jedine naše domovine prkosne, ponosne i neuništive Bosne i Hercegovine, da se priupitamo, nisu li se ovi “grubijani i domaći đilkoši” istinski prekontali, zavisiće opet isključivo od nas tj. naših građana koji će ponovo glasati na sljedećim izborima.

Isto tako, moramo se zamisliti i priupitati u šta se to drugo možemo nadati, u domaće institucije, prije svega sudstvo i tužilaštvo bez prvne države ili postojećih kadrova i principa; “Kadija te tuži, kadija te sudi” kao i velikog stranačkog uticaja.

Vjerovati i nadati se istinskoj pomoći međunarodne zajednice, suludo je razmišljeti o istom, jer smo svjedoci njihovog ponašanja u toku agresije, kao i u postdejtonskom periodu sa njihovim “ping-pong“ lopticama, tiradama i demagoškim besjedama, porukama i preporukama, kao i znanim i neznanim, ali dugo očekivanim konkretnim političkim sankcijama, prema znanim “gmizavcima i krticama“ likova i nedjela; Milorada Dodika, Dragana Čovića i inih njihovih saradnika i istomišljenika.

Prema narodnoj: “Da nam i dragi Bog pomogne“ nije nam sigurno i zagarntovano, jer je i on poslao na zemlju svoje izaslanike i tumače njegovih poruka, sa istom njihovom krvnom grupom.