Autor: Said Šteta

Piše: SAID ŠTETA, književnik i novinar: I tako do polovine sedmice, k’o ćevap u pola somuna. Nije li i to samo utpoljavanje u iluziji da će njima pomoći Rusi a nama Amerikanci. Dok se oni iz dogovornog dvojca, nekad i trojca, utopljavaju uzajamno, ja iskreno molim ruskog diplomatu da se izmakne dalje. Vaša ekselencijo, Сергей Викторович Лавров, znam da su Vam korjeni po ocu u Armeniji a po majci u Gruziji, da Vam ni Sibir nije nepoznanica, i da niste navikli na utopljavanje, ali i da lažete kao da ste čitali Dobricu Ćosića. Ipak Vas upozoravam da ako se nađete u blizini svog igrača prije nego ga pošaljete u svlačionicu, da ovdje utopljavanje ima dvojak smisao. Preporučujem, da kao na mostarskoj buri leđa okrenete zidu. I ne samo leđa!

"Vidimo i mi očiglednu diskriminaciju bosanskoherceovačkih Hrvata, o čemu je govorio hrvatski ministar", izjavio je za medije šef ruske diplomatije Sergej Lavrov na konferenciji u Moskvi nakon susreta s hrvatskim ministrom vanjskih i evropskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom. Da sam umro u nedjelju, ne bih čuo kako kuka ruski diplomata. Nije li zato kriv njegov dugogodišnji igrač, rekao bih prvotimac, koji preko dvadeset godina na političkoj sceni krivi usta u licemjeran osmijeh. Upravo igrajući za “rusku ekipu” kao vispreni komunista iako se javno deklariše kao legitimni predstavnik Hrvata, što je opet uigrana varijanta koju birači progutaju svako dvije godine i zakače se. Većina glasačkog tijela samo je prisutna na izborima, dok je period između na nekom od vječnih počivališta ispod granitne ili mermerne ploče. Brojno stanje nismo utvrdili od 2013.godine, ali ni potvrdili tada prebrojane. Zašto? Nema legitiman odgovor.

Potpuno odsutno “predsjednik najbrojnije stranke u Bošnjaka”, (ne tvrdim naprijed napisanu frazu koju mediji deru k’o čarape, op. a.) izašao je jutros sa izjavom kako se uzajamno utopljava sa legitimnim predsjednikom Hrvata, te preporučuje takvo utopljavanje za oba naroda. Nešto kontam ili je ovaj januarski ponedjeljak zalutao negdje u februar kada bi dva mačka i mogla demonstrirati utopljavanje, ili je po srijedi moderna komunikacija starih znanaca koju nam preporučuju kao rješenje. Ali zašto? Ako su njih dvojica stali ispod duge ne znači da je i njihov konstituentni narod sretan.

Po povratku iz Beograda predsjednik za pjesmu i sahrane, vratio se praznih ruku. Nije mu do pjesme, ali jeste do priče, pa je ponedjeljak potrošio da progovori o muslimanima. Kako ga više niko niti u vlastitim redovima ne sluša, svejedno je da li prdio ili govorio. Mislim, nije im bukvalno svejedno, ali tako ga doživljavaju. Uz maksimalne napore pokušavam saslušati rečenice bez smisla, i nalazim da je po retoričkim limitima koji ga sputavaju oslikao sebe kao konvertita u vjeri kakve smo mogli vidjeti na arapskim ratištima kako se bore za “islamsku državu”. Jer da se htio obratiti Bošnjacima, narodu kojeg njegovi prethodnici nisu još uvijek pobili i poklali, a njegov miljenik koji je komandovao trupama vojske RS u vrijeme činjenja genocida u Srebrenici, nazvao ih Turcima, on je to mogao puno lakše. Zato ću podsjetiti čitateljstvo, jer “lolu sa mikrofonom” ne vrijedi, na gašenje odrednice Bošnjak pravoslavaca i katolika s kraja 19. i početkom 20. stoljeća. Do tada su pravoslavci kao i katolici u Bosni i Hercegovini izjašnjavali se kao Bošnjaci. Nosači dukata od strane SPC na takozvanim maltama, ulazima u grad, zaustavljali bi seljake i ako bi se izjasnili da su Srbi, dobijali su po dukat, a ako bi se izjasnili da su pravoslavci, nisu dobijali ništa. Znam da je on u Beogradu dobio veliko ništa, ali me čudi da sada poput konvertiranog, instruisanog “muslimana” arlauče što opet najviše, barem po zapadnim aršinima, liči na teroristu. Nisu mu Turci za petsto godina mijenjali ni vjeru ni mentalni sklop, već programi velikosrpske politike “Praviteljstvujuči sovjet serpski”, “Tradicionalno pjesništvo”, “Načertanije”, “Srbi svi i svuda”, “Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje”, “Homogena Srbija”, “Četničke instrukcije Draže Mihajlovića”, “Memorandum Milana Nedića von Ribbentropu”, “Memorandum SANU” i drugi.

Stoga bi dobro bilo da mu neko “ućera” mrvu znanja kako bi sljedbenicima rekao da je bosanski jezik puno stariji od srpskog što potvrđuje ispovjedionik iz 1600.godine prinesen u jezik bosanski, države Bosne, a nalazi se u Kraljevskoj Biblioteci u Danskoj. Iz bosanskog jezika je nastao današnji književni srpski kojeg je Vuk Karadžić plagirao, čitaj ukrao, 1818. godine. Uvijek su nas pljačkali! No šizofreničnom pjevaču ispod šatora ne vrijedi objašnjavati. Ima dvije hefte on ni sebe ne čuje. Sankcije! Ta ružna, riječ koju mu kao virus donijeli iz Amerike i Brisela, ne da mu sklopiti Rubikovu kocku, čak ni pomoću Mađara koji mu obećali eure. Čini se da će navedenu vrijednost dobiti u srpskim dinarima jer u ponedjeljak veli kako mu neki put ne stoji. Vidite, zato nije dobro umirati ponedjeljkom jer vikend izrodi svega, baš kao u ratu vikend četnike iz Rusije, Ukrajine, Grčke, sada izrodi vijesti nad kojima ponedjeljak smežuran od navale nepromišljenosti čeka utorak, da se kao i do sad ugura u našu zbilju kojoj se ne nazire kraj. I tako do polovine sedmice, k’o ćevap u pola somuna. Nije li i to samo utpoljavanje u iluziji da će njima pomoći Rusi a nama Amerikanci. Dok se oni iz dogovornog dvojca, nekad i trojca, utopljavaju uzajamno, ja iskreno molim ruskog diplomatu da se izmakne dalje. Vaša ekselencijo, Сергей Викторович Лавров, znam da su Vam korjeni po ocu u Armeniji a po majci u Gruziji, da Vam ni Sibir nije nepoznanica, i da niste navikli na utopljavanje, ali i da lažete kao da ste čitali Dobricu Ćosića. Ipak Vas upozoravam da ako se nađete u blizini svog igrača prije nego ga pošaljete u svlačionicu, da ovdje utopljavanje ima dvojak smisao. Preporučujem, da kao na mostarskoj buri leđa okrenete zidu. I ne samo leđa! Ne mora biti berlinski ali neka je dobra zaštita makar kao kineski, jer kada se ovdje počnu utopljavati a izborna je godina već načeta, samo su guzice mrtvih sigurne.

Zato je lijepo umrijeti sredinom sedmice. Ponedjeljak će ostati samo vaš, jer nećete imati kome više palamuditi o ugroženosti Hrvata u BiH, a da ne vidite da je daleko gore Bošnjacima ili još gore Srbima. Ma ja, nije ovo Beograd a ni ti nisi pripadnik Crvene Armije 1944.godine, kada se Tito požalio Staljinu za silovanja od strane ruskih vojnika nad ženama i djevojkama. Ondašnji šef Kremlja mu je rekao: “To su mladi momci. Neka se zabave, zaslužili su”. Eto, što ti je ponedjeljak?