Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


DODIKOVO ĆUTANJE GLASNIJE JE OD SVEG NJEGOVOG VIKANJA I VRIJEĐANJA ZAPADNIH POLITIČARA
Procitaj komentar

Autor: Dženana Karup Druško
Objavljeno: 28. February 2022. 17:02:01
DŽENANA KARUP DRUŠKO: ahtjevi za podjelom Bosne i Hercegovine i rušenjem njenih državnih institucija doveli su do najveće političke krize s kojom se zemlja susrela od Daytona, a uzrokovani su odlukom visokog predstavnika da se zabrani negiranje genocida i presuda Haškog tribunala. Zbog isfabricirane krize, umjesto sankcija onima koji ne poštuju ovu odluku i vrijednosti zapadne civilizacije koja uvažava i presude i genocid počinjen u BiH, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću se na sto stavljaju kompromisi i nude politički ustupci na štetu države Bosne i Hercegovine. Pri čemu se potpuno zanemaruje politika Beograda i uloga Aleksandra Vučića mada se time sve više bave zapadni analitičari dovodeći ga u direktnu vezu s onim što Dodik radi i pišući da iza svega stoji Moskva.
Dugo je Evropska unija pravila greške na Zapadnom Balkanu, međutim nakon Ukrajine ih sebi više ne smije dozvoliti jer bi to ugrozilo sigurnost cijelog evropskog kontinenta. Za razliku od Ukrajine, Srbija na granici nema Rusiju, a ni Republika Srpska. Uostalom, Dodik se predugo trudio da im jasno i glasno stavi do znanja kakvu i čiju politiku provodi. Zapad ne može smijeniti Putina, ali Dodika može jer u BiH ima mandat za to. Dodik je od Bosne i Hercegovine napravio bure baruta čija bi eksplozija mogla zapaliti Zapadni Balkan.

Iako rat u Ukrajini traje, već sad je savršeno jasno da su nakon invazije na ovu zemlju Rusi sebe vratili na poziciju na kojoj su bili tokom godina Hladnog rata: oni su loši momci. Loši momci koji ruše gradove i ubijaju ljude zarad velikih ambicija malog čovjeka. Invazija Rusije je kao ništa drugo nakon okončanja Hladnog rata ujedinila zapadne zvaničnike, pokrenula neviđene ekonomske sankcije i izazvala bojkot kod građana svega što nosi prefiks rusko, od sportskih terena, preko umjetnika, akademske zajednice, medija, hakera..., jer borba za Ukrajinu je borba za demokratski svijet.

Dugoročno Rusija ne može biti pobjednik

Već prvog dana invazije cijeli svijet se decidno podijelio: ili podržavate demokratiju i odbranu Ukrajine, ili Rusiju i sve ono što ona u ovom trenutku znači: invaziju na slobodnu zemlju, ubijanje, rušenje. Sjedenje na dvije stolice više nikome ne prolazi, pa ni Aleksandru Vučiću koji je pokušao nastaviti svoju igru koja je naišla na oštre osude i u regionu i u Bruxellesu, a ni Miloradu Dodiku koji je od ruske invazije na Ukrajinu zaćutao, mada je njegova ćutnja u ovom trenutku glasnija od svih njegovih poruka. No, grdno se vara ako misli da je nekoga time prevario, kao i nemuštom izjavom da nema dovoljno informacija i da ne zna šta se dešava u Ukrajini. Za razliku od njega, druga dva člana Predsjedništva BiH, Džaferović i Komšić, zauzeli su jasne stavove osuđujući rusku invaziju na Ukrajinu.

Dugoročno, Rusija će se suočiti s katastrofalnim posljedicama. Ukoliko se Ukrajinci uspiju odbraniti, a već sad je jasno da invazija ne ide kako je Putin planirao i svaki novi dan rata i dovlačenje sve strašnijeg i strašnijeg naoružanja koji će uništavati gradove i ubijati ljude, Rusiju gura dublje na dno, bit će to poraz “velike“ ruske vojne sile. Ukoliko ruska vojska uspije ući u Kijev to će biti Pirova pobjeda. Rusija nakon invazije na Ukrajinu na geopolitičkoj sceni nikako ne može izaći kao pobjednik, no to, nažalost, ne znači da ne može izazvati još veće probleme i stradanja na šta su neki političari i analitičari već upozorili izjavama da Putin neće stati na Ukrajini, odnosno da prijeti narušavanje mira i sigurnosti cijelom evropskom kontinentu, a među kritičnim tačkama se redovno pominje i Zapadni Balkan gdje Putin ima dva jaka uporišta: prvenstveno u Beogradu, ali i u Banja Luci.

Partija šaha koju Putin već dugo igra na geopolitičkoj sceni eskalirala je u Ukrajini, no upravo Zapadni Balkan je još od ranije Putinova meta i sve što sad vojnički pokušava realizirati u Ukrajini, Rusija je bez ispaljenog metka skoro postigla na Zapadnom Balkanu. Poraz Putina u Ukrajini sasvim je jasno bit će poraz svih retrogradnih snaga u ovoj regiji, zajedno sa svim proruskim grupama i petokolonašima koji su proteklih godina podržavali ruske akcije, od dolazaka paravojnih jedinica i kojekakvih “kulturno-umjetničkih“ društava koja podržavaju Dodika i omogućavaju mu pobjede na izborima, preko pokušaja državnog udara u Crnoj Gori i organizacije litija i pruzimanja vlasti od strane desničara i proruskih političara, incidenata u makedonskom Sobranju, uspostave ruskih baza kroz kojekave ruske humanitarne i kulturne centre u Srbiji odakle djeluju u cijelom regionu, do jakog medijskog djelovanja preko ruskih i proruskih medija koji su proteklih godina, a pogotovo u zadnje vrijeme, vršili žestoku propagandu baziranu na dezinformacijama i lažnim vijestima kako bi pridobili javnosti Zapadnog Balkana, a društva i sve vrijednosti što više uništili.

Jedini saveznici Rusije na Balkanu su Srbi

Nažalost proteklih godina bilo je puno skeptika koji su tvrdili da ruski uticaj u BiH nije tako jak i podcjenjivali njihovo djelovanje, a posebno je zabrinjavalo što su se s tim slagali i neki sarajevski političari.

Avangarda.ba godinama piše o tome, upozoravajući na opasnosti koje to donosi. U nastavku ćemo ukratko napraviti presjek nekih tekstova iz kojih je više no jasno da je Rusija na Zapadnom Balkanu djelovala strateški u skladu sa svojom spoljnom politikom, i koliko su im u tome pomagali lokalni političari koji teže autokratiji i ograničenoj demokraciji, što je karakteristika svih Putinovih partnera.

Još 2016. smo pisali da je Bosna i Hercegovina “srce” cjelokupnih odnosa na području nekadašnje Jugoslavije, i da samo naivni mogu vjerovati da politika koju sprovode Dragan Čović i Milorad Dodik nije dogovorena sa Hrvatskom, odnosno Srbijom, uz podršku Rusije, te da su priče o referendumu i otcjepljenju Republike Srpske i stvaranju hrvatskog entiteta samostalni projekti nacionalnih vladara u BiH. Skoro u potpunosti dešavanja u regionu podsjećaju na ona s kraja ’90-tih godina – zveckanje oružja, plebisciti, referendumi, politički izbori, ugroženosti, država i nacija. No, razloge za dodatnu zabrinutost davala je aktivna angažiranost Rusije, koja ima podršku i Srbije, i Milorada Dodika u BiH, i srpskog stanovništva u Crnoj Gori.

I dok je Srbija tada ponavljala kako oni “čuvaju i štite princip vojne neutralnosti“, Rusija je vojno pomagala Srbiju kako bi im “pomogli u modernizaciji odbrambenih sistema“, Ministarstvo odbrane Rusije je otvorilo kancelariju u Ministarstvu odbrane Srbije u Beogradu, u Nišu je otvoren “humanitarni“ centar u kome su se obučavali pripadnici ruskih paravojnih jedinica zajedno s pojedincima iz Srbije, BiH i Crne Gore koji su djelovali u regionu, a pomagala je i politički: Rusija je ulagala veto u Vijeću sigurnosti UN-a na sve odluke koje bi na bilo koji način štetile Srbiji, blokirala je odluke PIC-a i bojkotovala visokog predstavnika u BiH. Zauzvrat Srbija je postala ruski centar odakle su djelovali na cijelom Zapadnom Balkanu, ozbiljno narušavajući mir i sigurnost u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu i Bosni i Hercegovini.

- Jedini saveznici Rusije u Evropi su Srbi

Suradnja MUP-a RS-a sa ruskim specijalcima

Vojna i politička pomoć Rusije nešto je čime se zadnjih godina otvoreno hvalio Milorad Dodik. U januaru 2016, neposredno pred 13. vanrednu sjednicu Narodne skupštine RS-a na kojoj će biti usvojen zaključak o prekidu suradnje s policijskim i pravosudnim organima BiH, Milorad Dodik je imao sastanak sa ruskim ambasadorom, a onda su uslijedili sastanci i s drugim ruskim predstavnicima u BiH i Srbiji. Već naredni mjesec se pojavila informacija da će MUP RS-a nabavljati opremu iz Rusije, te da će specijalci iz Banja Luke ići na obuku u Moskvu. Dragan Lukač, ministar policije RS-a izjavio je tada: “Veoma je važna mogućnost obuke specijalnih jedinica policije RS zajedno sa ruskim jedinicama, koje su veoma poznate i respektabilne u cijelom svijetu”, ističući da su detalji te suradnje “sa jednom od najmoćnijih policijskih struktura u svijetu” precizirani u Protokolu koji su 2015. u Moskvi potpisali Ministarstvo unutrašnjih poslova Rusije i MUP RS-a.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina je, nažalost, postajala ključno žarište za obračun zapadnih i istočnih (ruskih) obavještajnih službi, prvenstveno zahvaljujući tome što je Milord Dodik u Republici Srpskoj omogućio Rusiji da ima svoju obavještajnu bazu iz koje djeluju i na susjedne države. Poznato je nekoliko lokacija gdje su ti glavni centri (na primjer u Rudom), a to se najčešće prikriva pričom o investiranju i to uglavnom u energetski sektor. Međutim, pažljivijom analizom vidljivo je da su te investicije ostale na riječima, dok su “investitori” na terenu i zvanično se ne zna šta rade u hotelima koje su izgradili, i(li) objektima koje su kupovali za minorna sredstva, a što i im je, opet, omogućio Dodik

Neposredno nakon propalog državnog udara u Crnoj Gori Putin je vanrednim ukazom 2. novembra 2016. (objavljen na sajtu Kremlja) bez ikakvog objašnjenja smjenio Leonida Rešetnjikova, generalnog direktora Ruskog instituta za strateške studije (RISI) i na njegovo mjesto postavio Mihaila Fradkova, doskorašnjeg šefa ruske obavještajne službe. Prije dolaska u ovaj institut Rešetnjikov je bio direktor Analitičkog odjeljenja Spoljne obavještajne službe Rusije.

Rešetnjikov se aktivno bavio Balkanom i izjavljivao kako Vlada Srbije “vodi takvu politiku da maksimalno poštuje ruske interese,” te da je “prirodno za slovensku pravoslavnu zemlju da bude u savezu sa Rusijom, Belorusijom i Ukrajinom.” Nekoliko mjeseci kasnije Dodik ga je – povodom Vidovdana, “krsne slave Vojske Republike Srpske (koja zvanično ne postoji, op.aut.) i 3. pješadijskog puka (Republika Srpska) Oružanih snaga BiH” – odlikovao, kako je Rešetnjikov rekao, “jednim od najviših odlikovanja Republike Srpske – Ordenom Njegoša”: “U ime odlikovanih Rusa rekao sam tada da predstavljamo patriotske snage Rusije, i da ćemo učiniti sve da zaštitimo prava i mogućnost nezavisnog razvoja Republike Srpske.” Milorad Dodik je tada podijelio odlikovanja i drugim zaslužnim Rusima – Ščogoljevu Igoru Olegoviču, Malofejevu Konstantinu Valerijeviču, Valeriji Vjačeslavovič Kaljakin i Davidovu Denisu Nikolajeviču. Odlikovao je Dodik, podsjetimo, i Aleksandra Zaldostanova vođu Noćnih vukova koji su na američkoj crnoj listi zbog formiranja paravojnih grupa koje si ratovale u Ukrajini 2014.

- Uloga “patriotskih snaga Rusije“

Balkanska četvorka

Pisali smo 2017. da je Zapadni Balkan za Rusiju samo dio strategije kojom pokušava oslabiti širenje i kompaktnost NATO-a i da ne treba izgubiti iz vida da proruske akcije izazivanja nestabilnosti NATO-a sadrže i realne opcije pokušaja prisustva Rusije preko režima, političkih stranaka i raznih grupa na Zapadnom Balkanu: u Makedoniji su to Nikola Gruevski i ekipa oko njega, prosrpske stranke u Crnoj Gori, Milorad Dodik u bh. entitetu Republika Srpska, a u Srbiji Tomislav Nikolić, odnosno Aleksandar Vučić.

No, da akcije koje su ruske snage još tada provodile na Balkanu nisu nimalo stihijske, već pomno planirane, dokazali smo objavljivanjem ruskog plana za države Zapadnog Balkana. Naime, Sergej Železnjak, zamjenik sekretara Generalnog savjeta vladajuće ruske partije Jedinstvena Rusija i jedan od najbližih stranačkih suradnika Vladimira Putina, krajem 2016. izjavio je da se Rusija zalaže za formiranje saveza “vojno neutralnih i suverenih država” na Balkanu koji bi obuhvatao Srbiju, Crnu Goru, BiH i Makedoniju. Plan je označen kao B-4. U 2016. godini potpisano je 16 deklaracija i memoranduma posvećenih tom pitanju, i to sa 10 partija iz ove četiri zemlje, a ruska Duma je još 22. juna u svome obraćanju pozdravila inicijativu političara “Balkanske četvorke” koja bi trebalo da postane temelj arhitekture regionalne sigurnosti.

Nova Koncepcija spoljne politike Rusije predviđa “konstruktivnu i svestranu suradnju sa evropskim državama koje ne ulaze u vojne alijanse”. Prvi put u historiji suvremene Rusije predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, definirao je u Koncepciji spoljne politike Član 69 koji predviđa poštivanje izbora evropskih država koje nisu članice vojnih alijansi.

Još tada smo upozoravali da Rusija u Srbiji primjenjuje sirijski model, a da se Dodik, kao exponent ruskog Plana B-4, fokusirao na razgradnju državnih institucija. Plan B-4 plasiran je neposredno poslije izbora u SAD-u, odnosno Trumpove pobjede.

- Ko je odgovoran za budućnost Zapadnog Balkana?

Dodik, glavni ruski igrač

Objavili smo i da je Plan B-4 za stvaranje ruske enklave na Balkanu 2018. propao zbog čega je Putin smjenio Sergeja Železnjaka i krenuo s novim planom, prema kome su Srbija i Republika Srpska postale glavni zagovarači i realizatori ideje ruske enklave u srcu Evrope. S tim u vezi pripreman je novi ruski strategijski tim, a Milorad Dodik je postao glavni ruski igrač. Cilj je bio kontinuirano destabilizirati NATO i Evropsku uniju na Balkanu, a Bosna i Hercegovina je zahvaljujući politici Beograda i Miloradu Dodiku tada bila jedini plijen ruske politike na Balkanu. Svoju novu “ulogu“ Dodik je potvrdio vrlo brzo pozivanjem srpskim kadrovima u institucijama BiH da podnesu ostavke, što smo već gledali devedesetih kada je SDS, predvođen Karadžićem, krenuo u formiranje “Srpske Republike Bosne i Hercegovine”.

Svjedočeći u martu 2018. pred Odborom američkog Senata za oružane snage, komandant snaga NATO-a u Evropi, general Curtis Scaparrotti, rekao je da je jačanje ruskog uticaja u Evropi najveći problem i na civilnom i na vojnom planu, a posebno na Zapadnom Balkanu. Rekao je i da Rusija koristi dobre odnose s čelnicima Republike Srpske za podrivanje institucija Bosne i Hercegovine. Upitan koja je zemlja najveći problem u regiji, odgovorio je – Srbija. Na ponovno pitanje: da li je to Srbija ili Republika Srpska, ponovio je – Srbija, kao država, ali općenito srpska populacija na Balkanu.

Ono što (srećom po BiH još uvijek) zadaje najviše glavobolje Rusima i Miloradu Dodiku je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. Brojni napadi na OSA-u i njenog direktora Osmana Mehmedagića išli su preko Srbije i Hrvatske – podsjetimo na dvije velike afere, navodnih curenja dokumenata kojima se lažno tvrdilo da OSA BiH prati i prisluškuje srbijanske i hrvatske (iz Hrvatske) dužnosnike. No, istina je da je ključni razlog svih ovih napada (i iz Srbije, i iz Hrvatske, i iz Republike Srpske) na OSA-u njeno suprotstavljanje ruskom vršljanju u BiH, zaštita države, ali i snažne veze OSA-e sa euroatlanskim partnerima.

- Novi ruski plan destabilizacije Balkana, Evropske unije i NATO-a

Ruska ofanziva na Bosnu i Hercegovinu

Pisali smo 2018. da se nakon Crne Gore i Makedonije, Bosna i Hercegovina našla na meti retrogradnih prosrpskih, proruskih i ruskih snaga, koje izazivanjem problema na Balkanu proizvode krize s ciljem jačanja ruskog uticaja u regionu i zaustavljanja ovih zemlja na putu euroatlanskih integracija. Ova tvrdnja bila je izazvana dolaskom Valentine Matviyenko, predsjednice gornjeg doma Parlamenta Rusije u BiH koja je tokom svog boravka, zloupotrebljavajući državne instititucije, jasno iznijela ciljeve ruske politike u BiH: gašanje OHR-a, jačanje entiteta, reformu Ustavnog suda i Tužiteljstva BiH, podrška Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku.

Šaljući Zapadu jasnu poruku koliko je Rusija ojačala u regionu, Matviyenko je s govornice bh. parlamenta kritizirala politiku SAD-a, tvrdila da je Crna Gora nasilno ušla u NATO jer je više od 50 posto građana bilo protiv toga, te jasno poručila da Rusija neće dozvoliti ulazak BiH u EU i NATO. Uslijedile su brojne kritike na ovaj govor, ali i izvinjenje Dragana Čovića i odlikovanje Matviyenko u Banja Luci koje joj je Dodik uručio “za naročite zasluge u razvijanju i učvršćivanju saradnje i političkih odnosa između RS-a i Rusije, kao i za nemjerljiv doprinos u borbi za fizički i duhovni opstanak, afirmaciju i razvoj Republike Srpske”.

Upravo ovaj dolazak Matviyenko analitičari će kasnije označiti kao početak otvorenog proruskog djelovanja Milorada Dodika i ofanzivu na sve državne institucije BiH. Upozoravali smo da će ukoliko na predstojećim izborima u Predsjedništvo BiH uđu Dodik i Čović BiH postati ruska gubernija. Dodik je ušao i svjedoci smo koliko je zemlju unazadio tokom svog mandata, razvaljujući sve državne institucije. Osveta Čovića jer nije ušao u Predsjedništvo BiH uslijedila je kroz žestoku kampanju protiv BiH i traženje izmjena Izbornog zakona.

- Ruska ofanziva na Bosnu i Hercegovinu

O ruskoj ofanzivi na Hrvatsku intenzivnije se u Hrvatskoj počelo pisati tek nakon afere u Agrokoru 2018, o čemu avangarda.ba piše već nekoliko godina, jer ruski ekonomski pritisak (prvenstveno preko energetskog sektora) na Hrvatsku je iz Rusije krenuo od 2014. nakon prve ruske invazije na Ukrajinu kada je okupirala Krim. Rijetki su tada u Hrvatskoj upozoravali: “Uđu li Rusi na taj način u Hrvatsku (preuzimanjem Agrokora, prim.aut), uzalud je NATO. Zna se tko je gazda. Onaj tko drži blagajnu... To se dosta jasno vidi u Srbiji, gdje su kupili Naftnu industriju Srbije s dvije rafinerije, koje su, iako im to nije bila ugovorna obveza, modernizirali. U Srbiji je preko toga, iako to nije bio jedini faktor, ruski utjecaj dramatično narastao.“ Predsjednik Hrvatske Milanović danas jasno priznaje ko je “gazda“, a nije to krila ni njegova prethodnica bacajući se u emotivne zagrljaje Vladimiru Putinu, što pokušava ispravljati hrvatski premijer Plenković.

Zaokruživanje kontrole nad energetskim sektorom i uvođenje Rusa u tržište Hrvatske i BiH (uz izuzetak RS-a gdje je Dodik Rusima širom otvorio vrata) u Hrvatskoj se povezuje s Karamarkom, a u BiH s Čovićem.

- Hrvatska u kandžama udbaša i Rusije
- Prodor Rusije na Balkanu u energetski sektor uz pomoć domaćih moćnika

Ruska baza u Srbiji

Pisali smo 2018. kako je Milorad Dodik nakon polaganja zakletve u Predsjedništvu BiH odmah najavio i ukidanje OHR-a, progon sudija stranaca iz Ustavnog suda BiH, nove napade na Oružane snage BiH i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH, najavljujući javno oživljavanje velikosrpskog državnog projekta. Upozoravali smo tada da je jačanjem MUP-a Republike Srpske i stvarajući od njega (para)vojnu formaciju, formiranjem rezervnog sastava policije, uz već dobro uhodanu obavještajnu strukturu u okviru policije koja djeluje u formacijama za navodnu borbu protiv terorizma, uz sistem lovačkih i inih security agencija, formiranjem Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS-a kao (para)obavještajne strukture, Milorad Dodik uspio formirati neku svoju pješadiju-(para)vojsku što je za nalogodavce-autore iz Srbije i Moskve sasvim dovoljna pretpostavka za (dalju) destabilizaciju BiH.

Pisali smo 2019. nakon posjete Putina Vučiću, kada je Srbija potpisala 26 sporazuma sa Rusijom da je to korak do uspostave ruske baze u Srbiji. Putin je tada naglasio: “Između naše dvije zemlje postoji strateška saradnja, koja je tradicionalna za naše zemlje i naše narode.” Ruski analitičari su pred Putinovu posjetu definirali budući strategijski odnos Rusije i Srbije, pri čemu nisu samo naglašavali potrebu da Srbija ne bude članica NATO-a i razvoj energetske i vojne saradnje, nego i potrebu da se “na vlasti u Beogradu nalaze, ako ne proruski političari, onda političari koji Rusiju smatraju drugim ili trećim ključnim partnerom svoje spoljne politike”. Tako je i orden “došao u prave ruke” – Aleksandru Vučiću, po svemu sudeći budućem evropskom Asadu ruske politike.

Tokom posjete Vučić je ponovo naglasio zasluge Putina na zaustavljanju britanskog prijedloga rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, što je pripisao svom političkom djelovanju. Podsjetimo, Dodik je zbog toga podigao spomenik Vitaliju Čurkinu koji je tada u ime Rusije zaustavio prijedlog rezolucije, a da to ne zaboravlja potvrdio je Dodik i u februaru prošle godine istučući da je Čurkinovo “ne“ u Vijeću sigurnosti UN-a “istorijski odgovor na jednostranu odluku o krivici srpskog naroda za navodni genocid“: “Tom odlukom, i Rusija i ambasador Čurkin su potvrdili po ko zna koji put da vode pravičnu i miroljubivu politiku, vodeći računa o miru i prosperitetu svih naroda, čime su se otvoreno suprostavili jednostranim i pristrasnim odlukama usmjerenim direktno protiv Srba.“ U Beogradu se tokom Putinove posjete sa njim sreo i Dodik žaleći se na pritiske Zapada i NATO-a.

Samo naivni danas mogu vjerovati da će Srbija osuditi rusku invaziju na Ukrajinu, jer sve da hoće Vučić to ne smije uraditi jer je proteklih godina, kao i Dodik, čvrsto uvezao svoje političko-finansijsko-sigurnosno djelovanje s Rusijom.

- Korak do uspostave ruske baze u Srbiji

Neutralni – na čijoj strani?

Pisali smo 2019. o Rezoluciji Srbije (iz 2007.) kojom je proglasila svoju neutralnost, podsjećajući na izjavu Vinstona Čerčila da nije važno da li je neka zemlja neutralna, važno je na čijoj je strani neutralna. Strana Ruske Federacije u slučaju Srbije je neupitna. Prateći Srbiju Republika Srpska je 2017. usvojila Rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske. Obje rezolucije po svom sadržaju, načinu donošenja, ciljevima i stavovima predstavljaju jednu cjelinu i nisu ništa drugo do uklapanje u ruske planove o tzv. neutralnim državama.

- “Vojna neutralnost“ Srbije uz veze s Rusijom, opasna je i po Srbiju i po region

Pisali smo 2021. da je nova generacija ruskog ratovanja bez ispaljenog metka osvojila strateški važna uporišta na Balkanu, čime su sebi otvorili i put do Jadranskog mora. Beograd, kao glavni centar koordinira druga udruženja na Zapadnom Balkanu, među kojima su u ovom djelovanju najuticajnija, i najaktivnija, ona koja okupljaju veterane devedestih; iz beogradskih medija se prenose (dez)informacije u druge zemlje (prvenstveno BiH i Crnu Goru), a lideri Beograda i Banja Luke imaju jedinstvene stavove kada je u pitanju Rusija, istovremeno crpeći svu podršku koju mogu dobiti iz Bruxellesa, iako su pandemiju COVID-19 iskoristili da pokažu kako je Zapadna Evropa zakazala, te da su Rusija i Kina jedini istinski prijatelji Beograda, odnosno “srpskog sveta“, kako se odnedavno naziva ideja Velike Srbije.

Iako se već dugo govori o jačanju ruskog uticaja na Balkanu, i iako je dobro poznato šta se dešavalo u Gruziji, Bjelorusiji, Ukrajini... rusko djelovanje na Balkanu je podcijenjeno, toliko da su imali jako puno vremena da izgrade resurse preko kojih su nametnuli percepciju svoje stvarnosti, čak i kod onih koji nisu rusofili. Pri tome se ne sustežu da uništavaju kompletna društva i vrijednosti na kojima se temelje što se hibridnom politikom vješto skriva.

Ruska vanjska politika na Balkanu agresivnija je i opasnija nego što mnogi misle. U prilog ovome navest ćemo (ne)diplomatske istupe ambasadora Rusije u BiH koji u svojim saopćenjima čak prijeti Bosni i Hercegovini ako nastavi svoj put u NATO, što je za njega “neprijateljski korak“.

- Nova generacija ruskog ratovanja je bez ispaljenog metka osvojila strateški važna uporišta na Balkanu
- Beograd je centar iz koga se realizira ruska politika na Balkanu

Je li Vučić i dalje pouzdan partner Njemačkoj?

Prošle godine smo pisali da se novi svjetski poredak, koji želi Rusija, prelama preko Bosne i Hercegovine, dok Zapad i dalje podržava proruskog Aleksandra Vučića i zatvara oči pred onim što radi Fodik. Podsjetili smo u tom kontekstu na oproštajnu posjetu Merkelove Srbiji kada je poručila da je Srbija Njemačkoj ozbiljan i pouzdan partner, dajući time punu podršku politici Aleksandra Vučića, na zgražanje mnogih jer je upravo Srbija ključni izvor nestabilnosti na Balkanu. Kao i na to da Evropska unija “ne vidi” kakvu politiku provodi Hrvatska, počev od negiranja presuda međunarodnih sudova do podrške Miloradu Dodiku u rušenju Bosne i Hercegovine, jer Hrvatska već dugo uspješno “rješava problem migranata“.

Zahtjevi za podjelom Bosne i Hercegovine i rušenjem njenih državnih institucija doveli su do najveće političke krize s kojom se zemlja susrela od Daytona, a uzrokovani su odlukom visokog predstavnika da se zabrani negiranje genocida i presuda Haškog tribunala. Zbog isfabricirane krize, umjesto sankcija onima koji ne poštuju ovu odluku i vrijednosti zapadne civilizacije koja uvažava i presude i genocid počinjen u BiH, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću se na sto stavljaju kompromisi i nude politički ustupci na štetu države Bosne i Hercegovine. Pri čemu se potpuno zanemaruje politika Beograda i uloga Aleksandra Vučića mada se time sve više bave zapadni analitičari dovodeći ga u direktnu vezu s onim što Dodik radi i pišući da iza svega stoji Moskva.

U rukama Ruske Federacije Zapadni Balkan je postao oružje u kontekstu novog svjetskog poretka koji sve češće pominju desno orjentirani analitičari i mediji koji veličaju jačanje Rusije. Prošlogodišnje zasjedanje Vijeća sigurnosti UN-a na kome se raspravljalo o BiH Rusija je iskoristila za novo konfrontiranje SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj uz (prećutnu) podršku Kine pokazujući novu blokovsku podijeljenost svijeta u kojoj Rusija ima važnu ulogu. Ujedinjene nacije su odlična adresa za to i jer se sadašnji globalni poredak oslanja na pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a: SAD, Rusku Federaciju, Kinu, Francusku i Veliku Britaniju.

Bosna i Hercegovina je bila povod da Rusija uloži veto, no u suštini su se koplja lomila oko Zapadnog Balkana i različitih politika koje se sukobljavaju na njemu: politike Srbije i Banja Luke koju podržavaju Rusija i Kina a koja podržava srpski nacionalizam oživljen kroz “srpski svet” (kopija ruskog svijeta) koji nije ništa drugo do nastavak ideologije velike Srbije i koji se hrani na mitovima i narativima izgrađenim i na negiranju genocida, haških presuda i glorifikacijom ratnih zločinaca. I s druge strane politike Sarajeva koje zagovara građansku Bosnu i Hercegovinu, ulazak države u NATO i članstvo u Evropskoj uniji, a koje ima podršku SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Sukob tih politika na Balkanu u suštini je sukob vrijednosti na kojima počiva zapadnih svijet i alternative koje zagovaraju Kina i Rusija bez sloboda, demokracije, ljudskih prava. Zapad u Bosni i Hercegovini brani svoje vrijednosti.

Upozoravali smo tada da je poraz Bosne i Hercegovine, odnosno pobjeda politika Dodika i Čovića, poraz kompletnog zapadnog svijeta, od Evropske unije preko SAD-a do Ujedinjenih nacija, jer time se ruši međunarodno pravo, odnosno sve vrijednosti na kojima su izgrađeni.

- Novi svjetski poredak se prelama preko Bosne i Hercegovine
- Zločinačka politika kažnjena u Haagu, nagrađena u Daytonu

Balkansko bure baruta

Nakon što se godinama hvalio dobrom suradnjom s Putinom, pozivao na prijateljstvo s Rusijom, koristio njihove resurse za izgradnju paradržavnih institucija, zarad njihovih ciljeva blokirao evropski i atlanski put BiH rušeći sve državne institucije koje su mu se našle na putu, maksimalno koristio njihovu pomoć kako bi ostao na vlasti, jasno je zašto Milorad Dodik ćuti i nesumnjivo da će (kao i svi miševi) prvi napustiti brod koji tone ukoliko Putin doživi poraz. Jasno je da i Vučić iz istih razloga ne smije da reagira, jer je Rusija godinama pomagala izgradnju njegovog srpskog sveta koji je on realizirao po ugledu na Putinom ruski svijet koji gledamo kako realizira u Ukrajini.

Potezi SAD-a, Njemačke i Evropske unije, Ujedinjenog kraljevstva ali i drugih evropskih zemalja koje nisu članice NATO-a već sad jasno pokazuju na šta su sve spremni kako bi zaustavili Putina i njemu slične. Posljedice će nema sumnje dugoročno nanijeti ogromne štete Rusiji, a slične sankcije sigurno je Vučić, a pogotovo Dodik ne bi mogli ni približno podnijeti kao Rusija. I zboh toga su s razlogom u strahu. Dodik više ne ismijava sankcije, ne prijeti nikome, ne vrijeđa one koji kažnjavaju Rusiju.

Dugo je Evropska unija pravila greške na Zapadnom Balkanu, međutim nakon Ukrajine ih sebi više ne smije dozvoliti jer bi to ugrozilo sigurnost cijelog evropskog kontinenta. Za razliku od Ukrajine, Srbija na granici nema Rusiju, a ni Republika Srpska. Uostalom, Dodik se predugo trudio da im jasno i glasno stavi do znanja kakvu i čiju politiku provodi. Zapad ne može smijeniti Putina, ali Dodika može jer u BiH ima mandat za to. Dodik je od Bosne i Hercegovine napravio bure baruta čija bi eksplozija mogla zapaliti Zapadni Balkan.

Nesumnjivo da svijet strahuje od novog svjetskog rata, pogotovo zbog Kine i njenih veza s Rusijom, i da nesumnjivo svjedočimo novoj velikoj svjetskoj podjeli, no ako se pogleda stvarnosti u oči činjenica je da se ona realizira već dugo i da je Putin očito pogrešno procijenio da je ovo savršen trenutak za invaziju, vjerujući da ima čvrstu podršku desničara i pristalica u EU. Sad je ključno pitanje dokle je spreman ići Vladimir Putin, ali ne treba zaboraviti da na svaki njegov potez postoji odgovor, čak i na prijetnje upotrebe nuklearnog oružja. Drugo pitanje je koje mogu biti posljedice njegove agresivne politike. No, jedno je sigurno ne smije se dozvoliti da Zapadni Balkan postane novo ratno žarište, a za razliku Ukrajine Zapad u Bosni i Hercegovini može preventivno djelovati, prvenstveno sklanjajući Milorada Dodika. (avangarda.ba)

VRH



Ostali prilozi:
» VRIJEME JE DA BOŠNJACI POČNU HODATI USPRAVNI ISPOD ZVIJEZDA
Sead Zubanović | 04. December 2022 12:59
» NIKŠIĆEVA LAŽ I OBMANA NAŠE JAVNOSTI
Mr. Milan Jovičić | 02. December 2022 13:08
» UH, BAŠ SAM LJUTA!!!
Nada Starijaš Al Issa | 01. December 2022 15:12
» VEZANJE ZASTAVA: „OSMORKA“ - SDP I HDZ
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 29. November 2022 17:43
» MA, KONTAJU ONI!
Dr. Mesud A. Ramić | 28. November 2022 21:53
» ČEONI UDAR U SUDSKU PRAVDU I LJUDSKA PRAVA
Velija Murić | 28. November 2022 13:06
» IZ ZONE SUMRAKA ODJEKUJE: „SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!“
Mehmed Meša Delić | 26. November 2022 14:50
» DODIK OPET POLUPAO LONČIĆE
Eset Muračević | 26. November 2022 13:22
» POVIJEST (NI)JE UČITELJICA ŽIVOTA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. November 2022 20:05
» OSMORKA I VELIKO SRPSKO-HRVATSKE BAJE!
Mr. Milan Jovičić | 23. November 2022 19:53
» KONTAŠ?
Said Šteta | 23. November 2022 16:28
» ŠTA TO PORUČUJU I ŽELE NACIONALISTI IZ MOSTARA?
Mr. Milan Jovičić | 21. November 2022 01:09
» ESEJ O “G(L)ADNIM GODINAMA”
Dr. Harun Hadžić | 20. November 2022 14:55
» JETON NEZIRAJ – THE HANDKE PROJECT
Šemso Agović | 18. November 2022 13:56
» UKRAJINSKA POBJEDA U HERSONU POČETAK KRAJA PUTINA
Božidar Proročić | 16. November 2022 16:49
» (NE)POLITIKA KAO UDRUŽENI OSVETNIČKI PODUHVAT
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. November 2022 17:32
Ostali prilozi istog autora:
fastvee.gif
banmuftija.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Taslidza Banner.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
almirhot.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif