Nakon prelijepog mjeseca ramazana, ibadeta, zajedničkih sehura i iftara, druženja, muhabeta, bajramski mubarek dani i u New Yorku se obilježavaju na svojestven način... porodice kao i cijela bošnjačka komuna bili su u posebnom ambijentu koji dobrim dijelom tradicionalno slijede od svojih predaka, zavičaja i domovine.

I onda, tragedija!

Srijeda, 4. maj, rani jutarnji sati, brzinom svjetlosti se proširio tužan haber, da je 17.godišnju Alissu Kolenović u Bronxu, na 60m od porodične kuće (raskršće Neill i Paulding ave u Morris Parku), oko 8 sati ujutru kada je išla prema školi, prilikom prelaska pješačkog prelaza; naglašavamo, zbog nepoštivanja saobraćanih propisa i nepažnje od strane vozača kamiona, koji nije propisno stao na obavezni saobraćajni znak STOP, udario je Alissu, i u cvjetu mladosti i školovanja, prekinuo njen mladi život.

Alissa, kao i sva mladost, imala je brojne snove... da završi srednju školu i fakultet, da možda postane doktorica, profesorica, advokatica... da obraduje svoje roditelje koji su bili ponosni na nju, kao i sve njene sestre, braću, amidže, tetke, hale... kao i cijelu našu komunu... sanjala je američki san, ali nažalost neodgovrnošću vozača kamiona, na pješačkom prelazu je iznenada prekinut i ugašen njen mladi život!


Alissina prerana smrt je veliki i nenadoknadivi gubitak, prvenstveno za njene roditelje oca Dževata i majku Floriju, koji su u dubokom bolu i skrhani smrću njihove mezimice. Naravno isto tako i braća Said, Musel i Elmir; sestre Sajma, Selvia, Saida, Mirsada, Sanela, Melisa i Selma; kao i amidže Murat, Mirsad i h. Ago, te hale Remka i Hajrija kao i sve njihove porodice, bratstava Koljenović i Ćosović…



Smrt Alissina je veliki gubitak prvenstveno za njene najbliže u porodici, ali istovremeno je veliki gubitak za cijelu našu komunu u New Yorku, kao i za Gusinje i Plav, odakle su njeni korijeni.
Masovni dolasci u Bošnjački islamski kulturni centar Richmond Hill, da se porodici u bolu makar stiskom ruke ili zagrljajom izrazi hatarnama / tazija, da sabure u iskušenju koje ih je zadesilo, isto tako masovnost prilikom klanjanja dženaze i ukopa, izrazi na licima, suze, jecaji, nevjerica o smrti jednog čestitog stvorenja…govor je i rekacija cijele naše zajednice.


Molim Allaha dž.š. da Alissi podari Džennet firdevs i stepen šehida, njenim roditeljima, braći, sestrama, amidžama, tetkama, halama i njihovim porodicama, da podari veliki sabur.

Inna lillahi we inna ilejhi radži'un!
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!

(P.S. Neka ovih par redaka ostane zapisano, pa iako ne rado pišemo na ovu temu, posebno kada je u pitanju tragedija naših mladih. Zato vas molimo da umjesto 'like' proučite dovu pred njenu dušu)