Da li nam je današnji dan, samo dan sjećanja na pobjedu protiv fašizma, ili nas istinski treba učiti i trajno naučiti da se protiv fašizma još uvijek trebamo neprekidno boriti?
Zato se i moramo pitati, da li smo zaista naučili lekcije iz nedavne prošlosti, ili će mo poput papagaja stalno ponavljati: „da nam se nešto slično ne smije više ponavljati“!?
“Ove godine se navršava 76 godina od pobjede nad fašizmom. Deveti maj s razlogom predstavlja prekretnicu u evropskoj povijesti, on nas podsjeća na izgubljene živote, na žrtve fašizma. Sve to je trebalo da bude opomena svijetu, da zlo koje je čovječanstvo gledalo godinama, da se nikome više nikada ne ponovi.
Nažalost to je lekcija koju svijet još nije naučio.
Jer, u pojedinim mjestima BiH i dalje ima grafita sa fašističkim sadržajima i muralima ratnih zločinaca koji oslikavaju zgrade i javne površine. Umjesto stida i osude, pojedinci se tim grafitima još i ponose. Tako zapravo svakodnevno zbog ćutnje sistema, mržnja prema drugačijima bude ohrabrivana. Nažalost tako ispadne, to je istina.
Tom pasivnošću, pogodujemo širenju govora mržnje, fašizma, netolerancije. Umjesto da ustanemo i borimo se protiv svih vidljivih i nevidljivih pojavnosti fašizma, mi ih ćutnjom odobravamo.” /citat Hatidže Dedović/
Moramo se trajno prisjećati i naših ideala i idola, kao i Titovih vječno sadržajnih i inspirativnih istinskih ljudskih poruka za slobodu i bratstvo i jedinstvo, kao dva nerazdvojna, neraskidava i nužna životna aksioma, koja su se iznjedrila i čuvala godinama u našem biću i našim srcima.
Međutim, crv slutnje, smutnje,mržnje i ljudskoga razaranja, kao oblik i vid tih fašističkih poriva, tinjao je u cejelovitom našem okruženju i sistemu, razvio se i metastazirao u najcrnji njen oblik dijela fašizma tzv. nacionalizam!


Eto, upravo taj nacionalizam, koji ubija, intezivno stupa na našu scenu početkom ‘90-tih godina, djeluje u oblicima dvojne agresije na našu domovinu i traje do današnjih dana našeg postojanja.
Istina je da smo živjeli u zabludama, jer nismo cijenili i poštovali do krajnosti Titove postulate slobode i bratstva i jedinstva, jer nas je naš nacionalizam prekrio i nadjačao.
Možda smo i suviše bili skloni idealističkim razmišljanjima i ponašanjima, a međunarodni faktori su nas uljuljkivali o ljepoti naše različitosti, našoj multietičnosti i ljepoti postojanja i života u bratstvu i jedinstvu.
Tako uljuljkani i uspavani, vjerujući da se kao različiti narodi, sa vjerom i svim običajima, zaista toliko volimo i poštujemo jedni druge, da smo možda i bili neki “lažni“ uzor i cijelom svijetu u ljapotu i dobrotu svih naših različitosti?
Međutim, kada je istinski stupio na scenu sa svojim negativnim i ubitačnim dejstvima, upravo je ovaj nacionalizam za nas bio ubitačan, izvor svih zala i uzročnik agresije, ubistava, progona, urbicidal do genocida.
Dok smo protekli fašizam Drugog svjetskog rata dobro prepoznavali i mogli smo se zajednički boriti protiv njega, međutim nacionalizam je bio tajanstven i skriven u mnogim važnim porama našeg društvenog sistema, nismo ga na vrijeme uočavali, izmakao nam je svakoj kontroli i zato smo i kasnili sa našim zajedničkim odbranbenim sistemom.
Nije nam zaista potrebno mudrovati, isticati neke stalne demagoške tirade i floskule, prisjetimo se samo bisera ljudskosti i dostojanstva suživota, našeg velikog i nezamjenjivog svjetskog državnika, druga Tita:

-”Bratstvo i jedinstvo, to je bez sumnje najveća tekovina koju smo izvojevali u ovoj krvavoj borbi” /Josip Broz Tito/

-“Radimo kao da ćemo 100 godina živeti, pripremamo se kao da će sutra rat.” /Tito/

-“Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.” /Tito/

-“Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.” /Tito/

-“Mi moramo u Jugoslaviji, naprimer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovek, socijalistički čovek.” /Tito/

-“Omladina treba da bude sijač bratstva među narodima, ona treba da spriječi sijanje šovinizma, mržnje jednog naroda prema drugome.. .” /Tito/
-“Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome” /Tito/


Kada zaista studiozno, iskreno i znalački danas analiziramo svaki od ovih bisera druga Tita, možemo iskazati naše istinsko odlučivanje o svemu ovome, uzimajući u obzir situacije kroz koje smo prolazili u proteklom period do današnjih dana, da budemo krajnje objektivni, sistematični i istiniti, kao živi svjedoci događanja.
Prije svega postavimo pitanje: “Da li smo ravnopravni“?
Prije svega, nismo u svakom pogledu iz razloga agresije na našu teritoriju i naše građane, uticaj nacionalističkih stranaka na opšti društveni institucionalni položaj, nepodobnost zapošljavanja i radnoga mjesta ako se ne pripada ovim nacionalističkim strankama i mnogo toga u sistemu vlasti i odlučivanja?
Šta nam je ostalo od “bratstva i jedinstva” moramo biti realni i iskazati da imamo “ljušturu gadosti, mržnje i neljudskih odnosa i ponašanja“ upravo zahvaljujući politici, ideološkoj matric ii djelovanju ovih istih nacionalističkih stranaka u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini?
Zašto, upravo danas ne reći istinu dea su to kod Hrvata HDZ a kod Srba SNSD, sa njihovim čelnicima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, ka oi njihovim istomišljenicima!?
Smješne su i tragikomične igre i međunarodne zajednice, sa koje kakvim “formalnim“ sankcijama pojedincima, kada one nemaju blage veze sa uspješnim djelovanjem, umjesto da se konkretno, jednostavno i ciljano zabrani svako političko djelovanje u zemlji njhiovih čelnika Milorada Dodik a i Dragana Čovića, pa ako zatreba i djelovanjke ovih stranaka.
Bez ovakvih radikalnih riješenja, mi građani ove nam jedine naše domovine Bosne i Hercegovine nemamo čemu za budućnost i naše djece da se nadamo.