---

Gdje se knjiga može nabaviti?
Knjiga se može nabaviti u knjižarskoj mreži Bosne i Hercegovine, kao i preko interneta: kupiknjigu.ba

---

O knjizi
Knjiga je rađena na bazi priloga A. Kneževića u dnevnom listu „Oslobođenje“ u periodu juni 2010. – mart 2022.

Autor knjige ima specifičan način posmatranja. U državi on vidi prvo administrativno-organizacione jedinice u kojima žive građani, a tek zatim građane koji mogu biti Bosanski Bošnjaci, Bosanski Hrvati, Bosanski Srbi i drugi. Njihova etničnost je njihova privatna stvar. Država se ne sastoji od naroda, nego od teritorija na kojim žive građani koji mogu osjećati etničku pripadnost.

Autor knjige se ne svrstava prema politici bilo koje od etničkih stranaka, a ne vidi uporište za razvoj države ni u radu tzv. opozicionih stranaka.

U periodu razaranja Bosne i Hercegovine (od 1990. do danas) u praksu su uvedeni pogrešni termini i pojašnjenja pojedinih pojava. Etničke političke stranke (ima ih mnogo više od tri) to podržavaju, a opozicione stranke to ne prepoznaju. Tako na pr. koristi se termin „nacionalni“ kada se govori o etničkim grupama, umjesto „etnički“; te se tako natura da se država sastoji od naroda, a ne od građana; korsiti se termin konstitutivni narodi koga nema u Daytonskom mirovnom sporazumu, pogrešnim naglaskom došlo se do termina legitimnog predstavljanja naroda (tri naroda) umjesto naroda (stanovnika države ili njenog dijela). Ova pojava se pojašnjava u Knjizi da bi se na kraju dao spisak od 51 pogrešno korištenog koncepta, termina ili pojašnjenja. Karakteristilni primjeri:
• Godine 1990. u BiH su osnovane tri etničke političke stranke koje su nepravilno nazvane nacionalne. Tako su etničke grupe u BiH postale nacije; treba razmjeti da je Bosanac nacionalnost, a Bošnjaci, Hrvati i Srba su pripadnici etničkih grupa (naroda) unutar bosanske nacije;
• Rat protiv Bosne i Hercegovine (1992 – 1995.) ne vidi kao etnički. nego međudržavni rai, te pojašnjava kroz deset nivoa različitih pojava u vezi rata u BiH.
• Etničke političke stranke su osnovane kao polazna tačka za raspad Bosne i Hercegovine i ostvarenja politike SR Srbije, te i SR Hrvatske;
• Prije rata, za vrijeme rata i danas, sve se dvija po u ratu rečenom pravilu: Karadžić kvalitetnije laže, nego što Izetbegović govori istinu;
• Autor Knjige etničnost vidi kao etnokultulnost, a ne kao etnopolitičnost. Regionalna saradnja pojedinih etničkih grupa treba biti shvaćena kao etnokulturna saradnja.
• Za razliku od na pr. multietničke Belgije gdje se građani nazivaju Belgijancima. u Ustavu BiH stanovnici države su pripadnici etničkih grupa i drugih; Bosanac nije stanovnik svoje države;
• Građanin treba da ima odgovornost prema svojoj državi što ga bne spriječava da ima i osječaj prema svojim etničkim opredjelenjem;
• Bosanski Bošnjaci, Bosanski Hrvati i Bosanski Srbi imaju zajedničko porijeklo. Jedan narod se podijelio po vjeri, a onda su vjerske grupe dobile / preuzele nazive Muslimani (kasnije Bošnjaci), Hrvate i Srbe;
• U Knjizi ljudi se ne djele po etničkoj pripadnosti, nego prema socijalnom statusu. Građani se opredjeljuju na one političke stranke koje odgovaraju interesima datih socijalnih grupa, a ne po etničkoj pripadnosti;
• U ustavu ne postoje konstitutivni narodi nego konstituentni. Konstituentni ima mnogo manju težinu od konstitutivni;
• Ne radi se o legitimnom predstavljanju naroda (etničkih gruoa), nego predstavljanje naroda (građana); presuda Ustavnog suda u predmetu Ljubić, zasniva se na pogrešnom akcentu, te mora biti poništena;
• Republika Srpska nije nije republika; radi se samo u nazivu, te se ne moće koristiti atrubut republički (u originalu ustava navedeni su nazivi entiteta The federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska;
• Zadatak organa vlasti je razvoj etničkih kapitalista; s obzirom da ini ne raspolažu potrebnim kapitalom, vlast uvodi sistem kriminala ordređenog nivoa i svojim autoritetom uklanja regulacione barijere radu kapitalista;
• Autor knjige daje prijedlog osnova izbornog zakona i novog ustava BiH, uključujći novu teritoriojalnu organizaciju. Po autoru knjige ustavna i zakonodavna rješenja treba da se baziraju na (i) konceptu građanske države uz (ii) primjenu mjera za širenje kulture demokratije i (iii) spriječavanje etničke majorizacije i diskriminacije. Dalji razvoj države ne vidi bez postojanja osjećaja građana da pripadaju svojoj državi, a ne samo osjećaj njihovoj pripadnosti datoj etničkoj grupi (narodu). Osnovno je da građani žele da žive bolje, a ne da im je cilj da ih predstavlja njihov suetničnik;
• Čeka se da se pojave Vilko Brantić i Vilimir Brantović;
• Postavlja se pitanje ko smo to mi. Mi nismo prevareni bosanski Hrvati da smo Hrvatski hrvati; nismo prevareni bosanski Srbi da smo srpski Srbi, nismo Bošnjaci – Bosanci. Mi smo Bosanci koji mogu biti Bosanski Bošnjaci, Bosanski Hrvati, Bosanski Srbi, bosanske nacionalne manjine ili smo građanio Bosanci.