Autor: Elmedina Muftić

ELMEDINA MUFTIĆ: Kad nastupi juli, Bošnjaci bi morali svesti račune stanja svijesti i savjesti, sagledati stanje u kojem su, te vidjeti prema čemu idu i šta su njihovi prioriteti, a kako stvari stoje naš biološki opstanak je još uvijek ugrožen. U julu se priča o žrtvama i pravu na istinu i pravdu, u julu se bori za pravo žrtve da se čuje ubijeni joj glas, u julu se ne protestuje ni za šta drugo nego za istinu i pravdu žrtava genocida.

Juli je mjesec kad bi Bošnjaci morali svoditi račune, nacionalne svijesti, crvenih linija koje niko ne bi smio nagaziti, a ne ih preći. Juli je mjesec genocida koji se u kontinuitetu stoljećima vrši nad Bošnjacima. Juli je mjesec, završne faze genocida kojeg je velikosrpski državni aparat, njihovi sljedbenici, odnosno mahom srpski narod, izvršio nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992.-1995.godine, posebno ističemo cijelo Podrinje, koji su svoj spas tražili u Srebrenici „Zaštićenoj enklavi UN“. Ustvari su došli u čekaonicu smrti iz koje će tek rijetki uspjeti preživjeti, da bi svjedočili, da bi Bošnjaci imali pouku i pouku, da bi spoznali uzrok i tako u budućnosti spriječili posljedicu.

Svaki mjesec u sebi nosi neko stratište, zločin najčešće bez kazne, ali juli se od 1995.godine piše krvavim slovima nevinih Bošnjaka Podrinja (Bijeljine, Zvornika, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Foče, Foče, Višegrada), Bosanske Krajine, sanske regije, gradova Prijedora, Sanskog Mosta, te Ključa, Vrcar Vakufa, Banja Luke, Brčkog, kao i Sarajeva, Mostara, Nevesinja, Stoca, Trebinja...

Ako zapamtimo pravopis istine, onda ćemo se suočiti sa zločinom kojeg je Međunarodni krivični sud za ratne zločine, Međunarodni sud pravde, Kongres SAD, Parlament Europe, Kanade... čak i zemalja u balkanskom regionu prepoznali i rezolucijama prihvatili i izglasali da je nad Bošnjacima počinjen genocid tj. namjera biološkog uništenja jednog naroda, a nakon toga premještanja kostiju žrtava u više masovnih grobnica s namjerom prikrivanja i potpunog uništenja materijalnih dokaza o zločinu genocidu i uopće postojanja jednog plemenitog evropskog naroda. Istina nam kazuje samo u Srebrenici u nekoliko dana 8372... brutalno ubijenih, i naravno taj broj nije konačan. U genocidu su ubijene čitave porodice pa niko nije imao prijaviti nestanak ili dati DNK na analizu, tek rođenu djecu su ubijali, ubili su budućnost, tako što su ubili buduće očeve, ubijali su da zatru trag postojanja.

Kad nastupi juli, Bošnjaci bi morali svesti račune stanja svijesti i savjesti, sagledati stanje u kojem su, te vidjeti prema čemu idu i šta su njihovi prioriteti, a kako stvari stoje naš biološki opstanak je još uvijek ugrožen.

U julu se priča o žrtvama i pravu na istinu i pravdu, u julu se bori za pravo žrtve da se čuje ubijeni joj glas, u julu se ne protestuje ni za šta drugo nego za istinu i pravdu žrtava genocida.

Neshvatljivo je da ljudi u danima genocida prave proteste politički motivisane, taman i da su protesti opravdani, nisu primjereni u ovim danima kada Bošnjaci u tabutima ispraćaju posmrtne ostatke žrtava genocida, iskopane iz primarnih, sekundarnih, tercijarnih masovnih grobnica i to samo po nekoliko kostiju. Praviti proteste u vremenu mubarek dana, kad ummet obavlja obred hadža, je unošenje fitne i nemira u ljudska srca.

Bilo čime zasjeniti sjećanje na završnu fazu genocida u Srebrenici jednako je negiranju istog, u julu se baviti politikantstvom je udar na interpretaciju istine o agresiji i genocidu. Izvoditi narod na ulice u danima hadza je uznemiravanje vjerskih osjećanja, posebno kad znamo da su ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s. prekidali ratne sukobe u vremenu obreda hodočašća časnoj Kabi.

Ako znamo da su u julu mjesecu majci Havi Tatarević iz sela Zecovi kod Prijedora, rah. Naziji Beganović i drugim majkama, u jednom danu ubili po šest sinova i muža, onda nam je jasno da bilo šta osim borbe za istinu u genocidu u mjesecu julu postaje suvišno, zlonamjerno, sebično, politično, nehumano i osuđeno na prokletstvo.

Da se protestuje da bi se otkrile masovne grobnice u kojima se skrivaju posmrtni ostaci žrtava genocida to bi imalo svrhu, ovako ostaje gorak okus spoznaje da neko želi skrenuti pozornost s genocida koji je biološki nestanak naroda, na poskupljenja koja su uzrokovana ratom u Ukrajini i sa kojima je suočen cijeli Svijet.

Naime, pitanje nezadovoljstva ili zadovoljstva postojećom vlasti rješava se na izborima koji nas očekuju u oktobru , kad građani BiH biraju one koji će u njihovo ime donositi odluke, a ne na ulici i ne nemirima u danima tuge, genocida i smiraja duše.

Narod zna kome vjeruje, a koga manipuliše.