Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Poezija


SLAVNI GAZIJA BUŽIMSKI
Procitaj komentar

Autor: Ramzija Kanurić-Oraščanin
Objavljeno: 25. August 2022. 15:08:07
„Slavni gazija bužimski“ – odlomak iz poeme autorice Ramzije Kanurić-Oraščanin, posvećene slavnom komandantu „505 bužimske slavne viteške brigade“, rahm. generalu Izetu Naniću!



Zelena svila na mome tijelu,
Ispred kuće moje,
Nijemost u meni,
Sjećanja doziva:
„Sve je u igri...
I nadam se da će uspjeti!
I ja sa njima!
A onda i narod!
Pobjeda je blizu, ako Bog da!
Biće naša BiH-a!
Osjećam da mogu uraditi zamišljeno...
Da mi je snage i sreće?
Sve sam uložio ...
Nestalo je struje...
SRETNO !“


Sjećam se svojih zadnjih riječi...
Sjećam se!
Sjećam se i da sam dosjećao…
Da su zadnje...
Bilo ih je teško napisati.
Ali sam želio
Da napisanim riječima,
Osjetite moju hrabrost,
Osjetite moju vjeru u Svevišnjega,
Osjetite moju vjeru u pobjedu.

Nisam se plašio,
Ni odlaska,
Ni rastanka.
Nisam se plašio,
Ni zadnje boli,
Ni uzdaha zadnjeg.

Ali, priznajem, žalim;
Zraka svoje slobodne Bosne
Ne udahnuh.
Da, to mi je najžalije...
Gledam vas,
Zelena svila, snene kapke mi prekriva.
Bole me suze vaše
I bolna duša vaša
I krik vapaja vaših.
Da, bole me, i trgaju dušu moju...
Čemer mi tijelom gospodari!
Vidim...

Tu, do tijela moga je.
Nepomičan sam, a ipak bi da viknem,
Da je zagrlim,
Rasimu, majku moju-džennetsku huriju.
Vidim i osjećam je,
Grije me njena toplina.
Ne... ne plašim se!
Čujem ritam srca njenog,
Dragog i milog,
Uspavljuje me...

Vjetar nosi habere Bosnom,
Budi me njen drhtavi glas:
"Sine, šta ti uradiše dušmani?“.

Teško mi padaju, riječi tvoje, majko...
O, majko moja mila!
Ne roni suze svoje,
Tu si - pored mene,
Dodiruješ me svojom boli,
Nježno me miluješ,
Drhtavom rukom svojom.
Posljednji put...
Opraštaš se od mene...
I srce moje sa tugom tvojom.
Bori se, majko!

Danas sam jak i čvrst,
Za sebe i vas sviju.
Pa, ti si me rodila, majko!
Ti si me nosila u svojoj utrobi,
Ti si prva osjetila moje pokrete,
Ti si prva spoznala mene u tebi!
Ti, moja Bošnjakino!
Ti, moja Krajiškinjo!
Ti, ponosna, vilo moja!
Ti si mi život udahnula!
Ti...!

Eh..., ponosna, Krajiškinjo moja...
Steže me u grlu i vičem;
Ne plači, majko!
Ne roni potoke suza!
Ne stvaraj led oko srca plemenitog...

Ti znaš, majko, da si u mom srcu,
U mojim venama,
Da si život moj!...
Vidim ti lice, džennet te umiva.

Iznova teku suze tvoje, majko...
Strpi se!
Saburi, majko!
Tako si nam uvijek govorila,
A danas, ispraćaš me nijemo,

Padaju ti kapi suza na lice moje...
Pa, zar, majko?!
Halalite joj...
Poznajem dobro, svoju majku Rasimu;
Čvršća je od čelika,
Nježnija od rose u travi...
Halalite... Halalite majci mojoj...

Eh...sad i mene duša zaboli
Tik do mene, Sefija moja,
Druga džennetska hurija.
Bol razdire joj dušu,
A stisla je i nejaku dječicu našu,
I oni bi uz mene.
Do tabuta moga...

Gledam hi…
Misli mi hrle, razmišljam.
Na ovaj dan prije osam godina
Čekala si me u haljini bijeloj,
Ti moja džennetska hurijo.
A danas me ispraćaš
Omotanog u bijelo odijelo,
U vojsku Allahovu.
Danas tuga orosila lice tvoje,
Danas ispraćaš svatove moje,
Nose me ka baščama džennetskim,

Čekaću te...
Hanumo moja,
Čuvaj mi djecu našu,
I ljubav našu,
I avliju našu,
Ti, dženntska hurijo moja!

Ustati ne mogu...
I grlim vas zadnji prut,
Smiješim se...
Milujem osmijehom te duše nevine,
Da...draga, djeco moja!
Tu ste...
Babu svog nejaki ispraćate,
A tek ste prohodali, progovorili.
Neka, ponosan je babo na vas,

Budite jaki, junaci moji!
Danas i ne znate da odlazim...
Mislite da vaš babo spava,
Da narod ovaj svatove dočekuje.
Ne, junaci moji mali;
Niti vaš babo spava, niti svatovi slave.
Odlazim...
Ovaj dan ćete osjetiti mnogo poslije.
Tišina u meni nije smetnja,
Da vam poručim;
Dio ste mene, a ja dio vas...
Ponosan...

Putujem…
Osvrćem se još koji put,
Dok mi um meleki ne zatvore.
Putujem...
A, babo vaš, živjet'će,
U vama, u vašim srcima,
U srcima majke Smoje, ponosne,
Hanume moje, hurije džennetske...

Putujem, a nedam vas...
I ne plačite više!
To kukavice rade,
Neee!...
Ne, nisam vas tako učio!
Halalite im, gazije moje...
Djeco moja,
Jetimi moji!
Odlazim...
Više nema babe vašeg.
Ali, ostaće sjećanja.
Ostaće djela moja.

Odlazim...

Teško mi je to čuti,
Meleki zovu, put mi pokazuju.
Želja mi oči otvara,
Za ćefin i ne hajem,
Oči žele da vas miluju
Još malo bih vas gledao,
Samo još koji tren...
Eh, djeco moja, junaci moji!

Odlazim...

Teško mi pada, sebe ne prepoznajem.
Zar i ja?...
Halali te mi, ipak sam samo insan.
Insan pred kojim se ukazala staza,
Svjetlija od sunca, staza moje sudbine.
A ponio bih i sjene vaše,
Likovi vaši, mili i dragi.

Nije mi lahko, majko...
Bol mi grudi nadima,
Hanumo moja, džennetska hurijo.
Vidim vas skrušene,
A i dječicu nijemo posmatram
Bolom istrgani, a tek svijet ugledali.

Svima bih danas poklonio sebe...
Zovu me...
Još malo pa odlazim...
Ali, vi imate najveće pravo,
Pravo na mene i ja na vas...

Počeću od svoje ljepotice:
Da....draga moja, kćeri Izeta!
Tako si mila...dijete moje drago!
A, ja...a, ja...
Od briga silnih za domovinom,
Od briga silnih za našom Bosnom,
Za kućnim pragom svojim,
Vrijeme mi tijesno za te bilo....
Žao mi je, kćeri mila,
Danas već odlazim,

Oprosti kćeri, babi svome,
Putniku ovom na stazi do kuće svoje.
Oprosti, što put me zove
Na stazi bez povratka.
Oprosti...

Oprosti što ću prestati da se igram s tobom
Da se smijem s tobom,
Jer neću bdjeti nad tobom...
Oprosti...
Što neću te po kosi milovati,
Što neću te u nebo dizati...
A želio sam to!
Upamti da sam to želio!

A vi, moji jarani...
Iako ste mali...opet ste mi jarani.
Nevzet, Ibrahim...puna su vas usta!
Tako ste mali, a tako veliki!
Mali da bi upamtili ovaj dan,
Veliki, da postanete insani,

Veliki što nosite ime moga babe,
I moga brata Nevzeta
Šehida bosanskog,
Šehida bužimskog,
Koji me čeka danas u kubaru.

Budite babin ponos!
Kad odrastete, čuvajte sestru
I majku svoju!
Čuvajte ih!
Kao da sam i ja tu.
Znam da hoćete!
Labudovi moji!
Znam da hoćete!
Kada budu u suzama...
Prekrite lica njihova
Sa babinim sjećanjem,
Sa babinim željama,
Sa babinim osmijehom!

Pazite svakog bližnjeg svog!

Eh, sinovi moji....
Ja odlazim, a vi ostajete.
Meleki šapuću;
„Tako mora biti...“.
Teško mi odvojiti se od vas...
Preteško!
Odlazim...

Rađat će se zore,
Sutoni će umirati, baš kao i ja danas...
Umro sam, a živ među vama.
I sada i sutra i vijke-vijekova...
Doletjet ću zorom, lepršati oko vas.
Milovati vas.
Čuvati vas...
I kada osjetite blagi lahor
Da vam lice miluje,
Znajte da sam to ja...
Babo vaš!

Znajte da vas babo voli
I staze krči pred vama...
I bdije i moli u tišini svojoj;
Nijemoj i postojanoj...

Odlazim...

A vrijeme teče,
Ostao bih, djeco moja,
Ostao...
Da vas iz njedara ne ispustim.
Ostao bih, ali i drugi češkaju.

Gledam vas ispod ove zelene svile,
Vas desetine hiljada...
Došli ste da se oprostite sa mnom...
I vaše oči potoke suza napunile...
A, gazije ne plaču?!
Ne...
Ne plaču...
I njima halalite!

Svi ste mi u srcu, u duši dragi...
A kako i ne bi bili?
Danima i noćima zajedno smo bdili,
Goluruki, bosonogi, kroz obruče smrti,
Braneći svoju domovinu…
Svoju zemlju krvlju natopljenu
Ponosni, časni i bez straha,
Osjećali smo pobjedu našu,
Željeli svoju Bosnu
I imati ćemo je, ako Bog da,
Samo što nismo!...

Kada osjetite naše nebo,
Ognjišta svoja,
Sjetite se i mene...
Jer i ja sam sa vama,
Samo što vi ne vidite.
I dalje vas gledam,

Osjetim bol koja hara dušu vašu,
Zamućeni pogledi tugu pronose,
Izborana lica vaša gledam,
A svaka bora priču svoju ima,
I pričajte na sav glas
Da vas svi čuju!

Priče vaše su budućnost naša,
Budućnost koja kraja nema,
Jer ovo nije kraj!
Ovo je samo početak!

Sve vas osjetim...
Eno i mog Atifa, Amira, Agana,
Nisveta, Huseina, Nijaza...
Ali ne vidim, Mehu, Sulju i Isu....
Njih ću još malo sresti u kaburu ...
Duša moja u krik boli se pretvorila,
Za njima!
Oni su heroji,
Oni su gazije,
Oni su šehidi, ako Bog da...
Nisu žalili svoje živote,

Ogrnuli se u smrt, da bi mene spasili,
Zajedno ćemo danas
Na put do povratka...
Tako nam je sudbina odredila...

Kako ste se svi uvukli u mene!
Čuvam vas,
A neka vas I Bog dragi čuva!

Odlazim…

Rat je…
Vode se krvave bitke,
Padaju najbolji bosanski sinovi,
Uz tekbir časni.
Ovdje se vodi nepravedni rat,
Koji doseže daleko,
Ovdje se piše historija,
Ovdje se brani insan,
Ovdje se brani Bošnjak!

Osjetio sam nemoć golemu,
Pred Allahovom odlukom...
I jesmo nemoćni...
Vidite i sami.
Vi ste tu... a ja sam ovdje...
Odjeven u zelenu svilu i bijele haljine,
Na putu do moje vječnosti.
Sam sam?...

Ne, to se vama čini,
Živim i sad u mislima vašim,
U srcima vašim - junačkim...
A, zar vam nisam govorio?!
Uvijek iz duše i srca:
E, moje gazije!
E, moji heroji!
E, moji branioci Bosne!
E, moji vitezovi!
Bosna je tijesna za sve heroje!...

I ovo ću vam reći, vitezovi moji;
Vi ste postali sila nebeska,
Vi ste postali legenda bužimska,
Vi ste postali historija bosanska!

Ponosni budite ovog dana…

I NE DJELITE SE!

Danas mene nema među vama.
Tako mora biti...
Vjerujte, i to je sudbina,
A kad ona dođe,
Po naredbi biva.
Nađe te i neka je hvala
Stovritelju svijetova i nas sviju...
Nije se mene pitalo, a ni vas,

Za koji dan i slobodu ćete osjetiti
I zrak bosanski udisati
I proplanke svoje obilaziti
I Ćorkovaču proklinjati....
Znam da hoćete!

Kada budete pobjedu slavili,
Kada tekbirom nebo budete milovali,
Kada duše vaše slobodom-
Ispunjene budu,
Kada srce Bosne bude kucalo u vama,
Mene tada neće biti,
Ali u tim ushićenim trenucima,
Budite oprezni!

I POSLIJE RATA JE RAT!

A ja odlazim...
Halalite mi, gazije moje.
Prekrivaju mi lice i oči,
Zadnji pogled ostade mi prikovan,
Na dječici mojoj;
Moja Izeta, moj Nevzet, i moj Ibrahim...
Djeca moja najmilija,
Vi ste moj ponos, moja duša, moje sve...
Moji snovi - nedosanjani...
Suze vaše me zapljuskuju,
Jecaji vaši, guše me.
Halali vam babo vaš...

Ne žalostite se!
Imate slobodu!
Imate svoju avliju!
Imate I prazninu kojom morate hoditi…
Odlazim…
Nose me…
A ja lagahan, ponosan na sve vas,
Hiljade I hiljade gazija me dodiruje,
Osjetim njihove časne ruke.

Izdaleka čujem tekbire kako odjekuju,
Kao da je ovo moja posljednja borba,
Borba koja je možda i najteža.

Odlazim...
Ne odupirem se...
Došao sam do samoga kraja,
A kraj neću osjetiti.

Da li je to Božija volja?
Ili igra bolesnih umova?
Ili strah od skidanja maski sa lica?
Da mi je znati od čije sam ruke poginuo?
Bilo bi mi danas lakše...

Vidim u tihoj koloni,
I komandante, i generala
I… zastavu našu,
Kako vihori...
Kako pronosi tugu,
Kako hara moju dušu,
Kako ledi moje srce.

Nijemo vičem na sav glas;
Čuvajte mi Bosnu,
I narod moj,
Čuvajte i adete naše,
Čuvajte i avliju našu,
I majku, i babu, i brata…
I djecu nerođenu.

Odlazim…

Da, borci moji!
Da, gazije moje!
Želim da znate
I kada ste se udaljavali
Od komande moje,
Hrabrost moja pred vama nejaka,
Ni glasa povisio na vas nisam,
“BJEŽ’ TAMO!”, tiho bi vam samo izustio.

Sjećate se?
A, mislite da vas nisam
Na stotine puta čuo;
“BJEŽ’ TAMO”, ponavljali ste moje riječi?...

Šutio sam,
A, moje riječi zaživjele su u vama,
Simbol mene, kao sudbina vaša.

Odlazim...
Odlazim, meleki zovu…

Odlazim…
Ne zamjerite, raspričao se s vama,
Dok me nosite
Stazama moga djetinjstva...
Posljednji put...
Čujem...
Izdaleka dopiru tekbiri,
„Allahu Ekber, Allahu Ekber, Allahu Ekber"

Izdaleka dopiru jecaji moje Izete,
I Nevzeta mog i Ibrahima mog,
Dok lagahno hodimo mome kaburu...
Puno vam želim toga kazati,
Svatovi moji posljednji...

Sjećam se...

Sjećam se, koliko puta bijah tužan,
Žalostan na stazi ovoj istoj,
Ispraćajući gazije svoje mnoge,
Istim ovim putem besmrtnosti.
Ja tužni svat - a oni nebeske mladoženje.

Odlazim...

Odlazim, a vi znate šta vam je činiti...!

Odlazim...
A, danas me oni dočekuju,
Sa hiljade bijelih meleka.
Odlazim...
A morao sam biti čvrst,
Jak za vas sviju,
Morao sam...
Morao sam voljom svojom
I snagom svojom
Uliti vam povjerenje,
Da živite dalje i ja u vama.

Odlazim...

Halalite mi...

Zastava naša časno vihori,
Tekbiri odjekuju!
Allahu Ekber!, Allahu Ekber!, Allahu Ekber!…

BOSNA SE IZNOVA RAĐA!

VRH



Ostali prilozi:
» MUSTAFA
Said Šteta, književnik i novinar | 17. June 2024 19:39
» KAD BI DRINA PROGOVORILA
Mehmed Meša Delić | 28. May 2024 18:23
» GENOCIDAŠI
Mehmed Meša Delić | 18. May 2024 17:02
» GRAD POD ZEMLJOM
Mehmed Meša Delić | 30. April 2024 17:22
» GORICO MOJA
Said Šteta, književnik i novinar | 21. April 2024 17:59
» ANELA FETIĆ: USPOMENE
B.net | 13. March 2024 13:12
» O BOSNI TI EVO ZBORIM
Said Šteta, književnik i novinar | 01. March 2024 14:04
» SREĆA U OČIMA
Said Šteta, književnik i novinar | 27. February 2024 15:04
» BOŠNJACI
Alma Buljubašić Maglić | 25. January 2024 21:43
» BILEĆANKA HADŽERA ĆATOVIĆ - BIJEDIĆ
Velid Bajramović | 16. January 2024 21:54
» 9.JANUAR - KOJI SE GENOCID ZOVE
Alma Buljubašić Maglić | 07. January 2024 12:49
» BOGATSTVO DUŠE
Enisa Malićević | 03. November 2023 19:29
» ČEŠLJAJ SE BABA
Said Šteta, književnik i novinar | 22. October 2023 00:53
» MIRIS ŠLJIVA
Said Šteta, književnik i novinar | 09. October 2023 14:02
» MOJA SVILO, MOJA VILO
Alma Buljubašić Maglić | 27. September 2023 14:10
» RECENZIJA
Said Šteta, književnik i novinar | 25. September 2023 01:28
» POVELJA KULINA BANA – REMAKE
Dr. Mesud A. Ramić | 29. August 2023 20:50
» ZNAM, KOME PIŠEM
Said Šteta, književnik i novinar | 26. July 2023 17:56
» ŠUTITE LJUDI!
Šefka Begović-Ličina | 11. July 2023 11:33
» POTOČARI, RUŽO OD KAMENA
B.net | 10. July 2023 16:51
Ostali prilozi istog autora:
JamalBowman204.jpg
Bosnjackakucabanner.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif